Jumbo plakati - božanska kampanja

Reklame koje slijede su iz medijske kampanje koju je pokrenula Singapurska crkva.

Po svim pokazateljima, kampanja je bila izuzetno uspješna.

Molim te nemoj piti i voziti, još nisi spreman da me sretneš.

Bog

Možeš li zamisliti cijenu zraka kada bi ti je dostavljao trgovac?

Bog

Kada si izmoren, osjećaš se malenim. Kada su ti suze na očima, ja ću ih posušiti.

Bog

Što moram napraviti da zadobijem tvoju pažnju? Staviti oglas u novine?

Bog

Zemljani, nemojte me tretirati kao svemirca.

Bog

Prvo sam mislio stvoriti svijet crno bijelim. Ali onda sam pomislio…ma neee.

Bog

Ako ti je promaknuo izlazak sunca, ne brini. Napravit ću ti drugi sutra.

Bog

Misliš da je Mona Lisa očaravajuća, trebaš vidjeti moje remek djelo. U ogledalu.

Bog

Ja mislim da si ti najljepša osoba na svijetu. Dobro, malo sam pristran.

Bog

Reci djeci da ih volim.

Bog

Nađimo se u mojoj kući nedjeljom prije igre.

Bog

Navrati i povedi djecu.

Bog

Koji dio od “Nemoj …” ne razumiješ

Bog

Moramo razgovarati.

Bog

Nastavi izgovarati moje ime uzalud i učinit ću zastoj u prometu dužim.

Bog

Sviđa ti se svadba, pozovi me na vjenčanje.

Bog

Ono “Ljubi susjeda”... to sam ozbiljno mislio.

Bog

Volim te i tebe i tebe i tebe i tebe i tebe…..

Bog

Da li će te put na kojem si sada dovesti do mene?

Bog

Slijedi me.

Bog

Teorija velikog praska, mora biti da se šališ.

Bog

Moj je put autocesta. Trebaš smjernice?

Bog

Misliš da je vruće ovdje?

Bog

Jesi li pročitao moju #1 najprodavaniju knjigu? Bit će test na kraju.

Bog

Imaš li ti ikakvu ideju kamo ideš?

Bog

Nemoj da moram sići dolje.

Bog

Dva tenora

Dva tenora

Ovo je priča za koju je možda čulo nekoliko ljudi…

Radi se o dvojici od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i José Carreras koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.

Čak i oni koji nikada nisu posjetili španjolsku, znaju za sukob između katalonaca i madrižana, sve od kad se katalonci bore za autonomiju od dominantne španjolske s centrom u madridu.

Tako se dogodilo da je Placido Domingo madrižanin a José Carreras katalonac.

Zbog političkih razloga, 1984,  Carreras i Domingo su postali neprijatelji.

Budući su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, oba su u svojim ugovorima izjavili da će nastupiti samo ukoliko onaj drugi nije pozvan.

1987, Carreras se sreo s neumoljivijim neprijateljem nego od svog rivala placida dominga.

Iznenadila ga je strašna dijagnoza: leukemija!!

Njegova borba protiv raka bila je bolna. Imao je brojne tretmane pored transplantirane koštane srži i transfuzija krvi koji su ga primorali da jednom mjesečno putuje u sjedinjene države.

Nesposoban raditi pod tim uvjetima, iako je imao značajno bogatstvo, visoki troškovi ovih putovanja i medicinskih tretmana  iscrpili su njegove financije.

Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u madridu fundaciju čija je jedina svrha bila podržavanje tretmana bolesnika od leukemije.

Zahvaljujući podršci  “hermosa” fundacije, Carreras je pobijedio bolest i vratio se pjevanju.

Još jednom je postigao uzvišen i zaslužen položaj i pokušao se priključiti fundaciji.

Čitajući njihove propise otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fundacije bio Placido Domingo.

Kasnije je otkrio da je  Placido u početku osnovao ovu organizaciju sa svrhom da mu pomogne kod tretmana, ali je izabrao ostati anoniman da ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”.

Ali najdirljiviji dio ove priče je njihov susret…           

Iznenadivši placida prilikom jednog od njegovih nastupa u madridu, Carreras je prekinuo taj događaj i ponizno kleknuvši na koljena zamolio oproštaj i javno mu zahvalio.

Placido mu je pomogao i srdačnim zagrljajem zapečatio početak velikog prijateljstva.

U jednom intervjuu s Placidom Domingom,  reporter ga je upitao zašto je tada osnovao “fundaciju hermosa” , pored toga što je pomogao “neprijatelju”,pomogao je i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija.

Njegov je odgovor bio kratak i jasan:

“Ne možemo sebi dopustiti da izgubimo takav glas …”

Ovo je istinita priča o ljudskoj ljubaznosti i treba poslužiti kao primjer i inspiracija …

Slijedeći put kad vidiš zvijezdu koja pada…

Znaj u svom srcu

Da je to duša nekoga tko je postigao cilj

Davanja drugima svoje ljubavi…

Slijepi prosjak

Jednog je dana jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicama jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slijep sam, molim vas pružite mi  pomoć."

Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo samo nekoliko metalnih novčića. Prignuo se da bi mu pružio novac, a zatim je, bez pitanja za dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.

Tijekom popodneva slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavši ga po koraku, uputio pitanje nije li on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to mogao napisati.

Na to prolaznik odgovori: "Nisam napisao neistinu..., samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.

Natpis je jednostavno glasio: "Danas je proljeće..., a ja ga ne mogu vidjeti."

Budimo zahvalni što mi možemo vidjeti ljepotu Božjeg stvorenja!

Tragovi

Mario Vrandečić