ZAŠTO ČITAMO BHAGAVAD GITU

Jedan postariji farmer živio je visoko u planinama zajedno sa svojim mladim unukom. Svakog jutra bi farmer  nakon ustajanja sjeo za stol i čitao svoju Bhagavad gitu. Njegov unuk je želio biti baš poput njega, pa je oponašao svog djeda na svaki mogući način.

Jednog dana unuk je upitao: „Djede, pokušavam čitati Bhagavad gitu baš kao i ti, no čini mi se da ništa od onog šta pročitam ne razumijem i ne samo to nego i čim zatvorim knjigu odmah zaboravim sve što sam pročitao. Koji je onda uopće smisao i koju dobrobit imam od takovg čitanja Gite!?“

Djeda koji je upravo dodavao zadnje komade ugljena iz pletene košare na vatru, mirno se okrenuo prema unuku i rekao: „Ponesi ovu košaru dolje na rijeku i vrati mi je nazad punu vode.“

Dječak je učinio kako je djed tražio od njega ali košara od pletenog pruća nije mogla držati vodu tako da je sva voda dok je stigao do kuće iscurila.

Djeda se nasmijao i rekao: „Pokušaj ponovo, ali ovaj puta se kreći brže kako ti ne bi pobjegla sva voda koju napuniš u košaru.“ Dječak se ponovo spustio na rijeku, zgrabio košaru punu vode i trčao prema kući brže nego prije. No dok je stigao do trijema kuće, košara je ponovo bila prazna. Sav zadihan od trčanja rekao je djedu da je nemoguće nositi vodu u pletenoj košari i krenuo je uzeti kantu. Starac ga je zaustavio i zatražio od njega: „Ne želim kantu vode. Molim te donesi mi košaru vode. Samo se potrudi malo više i sigurno ćeš uspjeti.“

Dječak se ponovo zaputio prema rijeci s košarom u ruci dok ga je djed promatrao s trijema kuće.
Bhagavad gita

Dok se spuštao prema rijeci znao je da je nemoguće izvesti što je djed tražio od njega. Ipak, odlučio još jednom dati sve od sebe, da bi dokazao djedu da će bez obzira na njegovu brzinu voda uvijek iscuriti iz košare prije nego što uspije doći do kuće.

Odlučno je uronio košaru u rijeku i potrčao prema kući koliko god je najbrže mogao. Kada je stiga do djeda koji je sjedio ispred kuće rekao je: „Vidiš djede, potpuno je besmisleno pokušavati nositi vodu u košari!“

„Dakle misliš da je besmisleno!?“ odgovorio je starac. „Onda pogledaj bolje u košaru!“

Kada je pogledao u košaru, dječak je po prvi puta primjetio da je košara drugačija. Bila je oprana izvana i iznutra od sve prljavštine koja se u njoj nakupila od ugljena.

“Vdiš dječače!“ brižnim glasom progovorio je starac. „Isto se dešava kada čitaš Bhagavad gitu. Možda ne razumiješ što si pročitao i možda ništa od toga ne zapamtiš, ali riječi Bhagavad gite te mijenjaju iznutra i izvana. Tako Sri Krišna djeluje na naše živote!“

(Iz predavanja Sacinandana Swamija)

MILAREPA

MILAREPA

Milarepa je dugi niz godina proveo meditirajući u visokim planinama u regiji oko vrha Mt. Everest. Ono što osobito fascinira je njegova odjeća ili bolje reći nedostatak odjeće. Milarepa je naime svoj život u planinskim špiljama provodio bilo potpuno bez odjeće bilo zaogrnut samo laganom pamučnom haljom. Milarepa je kao yogin poznavao tehnike meditacije kojima se može u potpunosti kontrolirati temperatura tijela i potrošnja energije. U povijesti tibetanskih yogina to nije jedinstven slučaj, povijesni izvori kazuju kako je baš na sličan način, također u to vrijeme 11. stoljeća živjela jedna žena yogi imenom Machik Labdron. 

Jednom je tako Milarepa meditirao u špilji na planini Shri u regiji oko Mt. Everesta u toku cijelog ljeta i nastavio je tamo boraviti i u jesen. Jednog jutra probudio se poslije neobičnog sna. U snu pristupila mu je dakini (duhovna bića u vajrayanskom budizmu analogna npr. anđelima, dakini-ženskog roda, a daka muškog) i rekla: „Osam latica otvoriti će se iz lotosova cvijeta u tvom srcu.“ Milarepa je taj san protumačio kao naznaku da će imati osmero važnih učenika, a jedan od njih se ima pojaviti baš toga dana. Razmišljajući o tome Milarepa se otputio iz špilje u nizinu, tamo je kod jedne rijeke legao na obalu i čekao. 
Nešto kasnije stigao je bogati mladi aristokrat jašući na prekrasnom crnom konju. Milarepa ga je zamoli da ga prebaci preko rijeke. Jahač je to odbio rekavši kako je u prevelikoj žurbi da bi mu pomogao. Mladi plemić ujahao je u rijeku ali snažna struja nosila je konja i jahača i prelazak je bio jako mukotrpan. U međuvremenu Milarepa se zaputio pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu ni dodirivala površine nego je hodao nekoliko centimetara iznad vode.

Kada je jahač konačno uspio prijeći rijeku na konju bio je zaprepašten i pojurio je prema Milarepi. Pregledavao je Milarepina stopala i noge i čudio se kako je čovjek bio potpuno suh, čak i tabani stopala su mu bili suhi. Upitao ga je kako je uspio učiniti takvo čudo. Milarepa koji je često odgovarao u kratkim pjesmama otpjevao je ovo:

Sabrao sam vode četiriju transmisija,
Prakticirao sam duboku doktrinu devet primjena,
Vlast nad vajra-tijelom sam ostvario
I doveo um i energiju u harmoniju 
Dakle ja Yogi vladam četirima elementima
I mogu levitirati i letjeti prostorom
I hodati nad vodom.

Mladoga plemića savladalo je grizodušje jer je Milarepi uskratio prijevoz preko rijeke te je zaplakao. Želeći se nekako iskupiti ponudio je Milarepi uzde koje je držao u rukama rekavši neka uzme njegova konja.
Milarepa je opet odgovorio u pjesmi:

Moj konj je vladanje nad umom i energijom
Ukrašen je svilenim šalom meditativne koncentracije
Koža mu je stadij najdublje apsorpcije
Sedlo zračeća samospoznaja
A ostruge su tri vizije 

Nakon toga plemić je Milarepi nudio razne darove- cipele, šešir, odjeću (Milarepa je bio tom prilikom zaogrnut samo jednim starim platnom), dragocjenu ogrlicu, na kraju mu je aristokrat ponudio sagraditi hram i doživotno sponzorstvo nad njime, no sve ponude Milarepa je odbio sa pjesmom. 
Ne znavši što više učiniti nakon duge rasprave mladi bogataš i sam je zapjevao pjesmu iskazujući svoje duboko štovanje Milarepi:

O poštovani yogi, jutros sam jašući na konju
Susreo polugola čovjeka kako leži kraj rijeke
Pomislio sam ili je lud ili glup
Besramno se tako prikazujući
Mora da je manijak ili luda
Prijezir mi obuze um i zaobiđoh ga…

Tada ga ugledah gdje leti poput orla
Dok je prelazio na drugu obalu rijeke
Nad vodom je hujao poput vjetra
I ptice u letu
Sada se misao javlja u meni
Da sam susreo potpuno ostvarenog Buddhu
O gospodaru, tražim tvoje vodstvo i upute.

Milarepa je prihvatio njegovu molbu i prihvatio ga za učenika te je na taj način Milarepin jutrošnji san ostvaren. Mladić je postao jedan od osmero glavnih učenika i majstor linije „yogina u pamučnim haljama“- u povijesti zabilježen kao Repa Zhivai Od. 

Još jedan zanimljiv slučaj zbio se dok je Milarepa boravio u planinama regije Mon u južnom Tibetu (današnja indijska država Arunachal Pradesh, istočno od Butana). 
Neki lokalni stanovnici pronašli su Milarepu u planinama kako sjedi u dubokoj meditaciji. Preplašili su se te pojave i pomislili da je riječ o demonu ili zloduhu te su ga ustrijelili otrovnim strelicama. Kako strelice nisu učinile nikakvu ozljedu na tijelu meditanta odlučili su ga baciti sa litice u rijeku. No Milarepa se zaustavio uspravno u meditacijskom položaju nad površinom vode i odletio natrag na izvorni položaj ne prekidajući duboku meditaciju (samadhi). Naposljetku seljaci su napravili veliku lomaču oko Milarepe u namjeri da ga zapale na njegovu položaju no iako su drva izgorjela tijelo meditanta je ostalo netaknuto.
O slučaju su obavijestili i lokalnog vladara koji je pak odlučio pozvati Milarepu na svoj dvor kako bi tamo naučavao. Milarepa nije pristao uz objašnjenje da preferira samotnjački život nasuprot životu u palači ali poslanici su bili uporni. Proširili su ponudu na bogati novčani dodatak od samoga kralja, birano društvo na dvoru, veliku slavu u kraljevstvu i udobne odaje za boravak. Kao i obično Milarepa je odgovorio sa pjesmom:

Yogi Milarepa nema interesa za materijalna bogatstva
Tako u početku ne patim stječući ga
Na sredini ne patim pokušavajući sačuvati ga
I na kraju ne patim gomilajući ga

Nemam želje za društvom ljudi.
Tako u početku ne patim žudeći za njima
Na sredini ne patim sporeći se sa njima
Na kraju ne patim rastajući se od njih

Nemam želje za slavom
U početku ne patim tražeći je
Na sredini ne patim čuvajući je
I na kraju ne patim od straha da ću je izgubiti

Nemam želje za kućom
Tako u početku ne patim gradeći je
Na sredini ne patim održavajući je
I na kraju ne patim štiteći je.

Kasnije jednom prilikom neki od Milarepinih učenika tražio je od svoga učitelja da mu prepriča taj događaj kada mu je bilo ponuđeno veliko bogatstvo i ugodan život na dvoru.
Milarepa je ovako pojasnio:

Veliki orao istoka
Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.

preneseno sa:http://vajrapani.blog.hr

SVETA TEREZA AVILSKA

Bog je tako velik da

       mu se isplati 

           darovati čitav

                jedan život.

Molitva je

    razgovarati prijateljski

          često puta na samo,

                s Onim za koga

                    znamo da nas ljubi.

Neka te ništa ne zbuni,

Ništa ne uplaši!

Sve prolazi;

Bog se ne mijenja - ostaje uvijek isti.

Strpljivost sve postizava.

Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;

Bog je jedini posve dostatan

KABIR

KABIR

I

O SLUGO, gdje si Me tražio?

Gle, ja sam pored tebe.

Nisam u hramu, niti u džamiji; nisam u Kabi, ni na Kailasu;

Nisam u ritualima niti u obredima, ni u Yogi i odricanju.

Vidjet ćeš Me ako si istinski tragalac, srest ćeš Me u treptaju vremena.

Kabir reče: O Sadhu! Bog je dah svekolikog daha.

LXXVI

Otvori svoje oči ljubavi, i ugledaj Njega. On prodire u ovaj svijet, što je dobro, znaj da je to tvoje boravište.

Kad susretneš istinskog Gurua, On će razbuditi tvoje srce;

Objasnit će tajnu ljubavi i odvajanja, nakon čega ćeš bez sumnje znati da On natkriljuje svemir.

Ovaj svijet je Grad Istine, labirint njegovih staza srce opčarava –

Možemo dosegnuti cilj ne prelazeći cestu, toj igri nema kraja.

Tamo gdje oko Njega vječno pleše kolo mnoštva užitaka, igra je Vječnog Blaženstva.

Kad ovo znamo, tad je sve naše poimanje i odricanje završeno;

Srž nas posjedovanja spržiti nikad više neće.

On je neispunjeni Krajnji Mir;

On se u liku ljubavi proširio svijetom.

Iz te Zrake, koja je Istina, struje novih oblika neprestano istječu; i On ih ispunjava.

Svi su vrtovi, gajevi i sjenice ispunjeni pupoljcima; i sav zrak pršti mreškanjem užitka.

Tamo labud ispreda čudesnu igru,

Tamo se Nezačeta Glazba kovitla uokolo Vječnog;

Tamo, u središtu, Prijestolje Bez Vlasti blista; na njemu se u svojoj veličini ustoličilo biće –

Milijuni su sunaca postiđeni zračenjem jedne jedine niti Njegovog tijela.

Kakve li su istinite melodije odsvirane na harfi ceste! Njezini

Zvuci probadaju srce;

Tamo Fontana Vječnosti pleše  svoj beskrajni životni ciklus rođenja i smrti.

Oni zovu Prazninom Onog koji je Istina svih istina, u kojem su sadržane sve istine!

Tamo, u Njemu, stvaranje napreduje, ono je ponad

svih promišljanja;  jer Ga ona ne mogu dosegnuti;

Tamo se nalazi beskrajni svijet, o brate moj! I tamo Bezimeno Biće prebiva, Ono o kojem se ništa kazati ne može.

Ovo razumije samo onaj koji je dosegnuo ta područja – ona su različita od svega što je izrečeno ili se ikad čulo.

Nikakvo obličje, nikakvo tijelo, nikakva dužina, nikakva širina se ne može pronaći tamo – kako vam onda mogu objasniti što je to?

Onaj koji Ga dosegne stupa Stazom Beskonačnog; na njega se spušta milost Gospodnja; oslobođen je rađanja i smrti.

Kabir reče:  Nije pritom moguće koristiti riječi što silaze s usta, ne mogu se zapisati na papiru;

To je kao da se radi o nijemoj osobi koja kuša slatko – kako

će to dočarati drugima?

STVARNOST (IV dio)

ISKUSTVO TIK DO SMRTI

Iskustvo tik do smrti.

Najsmisleniji dio stvarnosti.

Racionalni dokaz da je iskustvo izlaska iz tijela prava potvrda života nakon smrti jeste:

Ukoliko se ljudska svijest može pokazati da napušta fizičko tijelo za vrijeme tog iskustva, da li je moguće da tijelo nije toliko bitno za svijest? Ukoliko se dokaže da svjesnost može i postoji neovisno od ljudskog tijela, sljedilo bi da kraj tijela - a to je fizička smrt - ne bi bila i smrt svjesnost. -  Sociolog, Dr. Laile E. Bartlett.

Ukoliko naša istraživanja preslikamo na nivo cijele nacije, oko dvadesettri milijuna ljudi su imali iskustvo tik do smrti, a od tog broja, oko osam milijuna su iskusili neku vrst mističnog susreta za vrijeme tog fenomena. - George Gallup Jr. . Gallupov Institut 1982.

Nivoi iskustva tik do smrti:

1.   Mir i osjećaj blagostanja

2.   Odvojenost od tijela: napuštanje tijela

3.   Ulazak u tamu

4.   Viđenje svjetla

5.   Ulazak u svjetlo

6.   Pregled života

7.   Odluka o povratku u život

- Psiholog profesor Dr. Kenneth Ring

Unatoč velikom broju varijacija u okolnostima u kojima su se dešavali bliski susreti sa smrću, i različitim ljudima koji su to prolazili, ostaje istina da postoji začuđujuća sličnost između događaja koji su se iskusili. - Raymond A. Moody, Jr. M.D.

Švicarski psiholog, Carl G. Jung, opisuje svoje iskustvo fenomena tik do smrti kao najvažniji događaj u svom životu i označava ga kao glavni preokret u njegovom radu. - Dr. Karlis Osis i Dr. Erlendur Haraldsson.

Harvardski filozof, Philip L. Berman, izrekao je sljedeće zapažanje vezano za fenomen tik do smrti:

1.   Postoji malo otvorenih pitanja za one koji su prošli ITS, da “nešto” neopisivo pluta izvan naših tijela u trenutku smrti.

2.   Nisam susreo, čuo od nekog ili pročitao da iti jedna osoba koja je imala takvo iskustvo,  nije postala uvjerena da Bog ili neki drugi oblik transcedentalne stvarnosti postoji.

3.   Postoji jedna stvar u kojoj su svi koji su doživjeli slično iskustvo nepokolebljivi, a to je: Smrt nije kraj.

Dr. Kenneth Ring je napisao sljedeće:

Vjerujem, i to ne samo na osnovi mojih ili tuđih podataka vezanih za iskustvo tik do smrti, da mi nastavljamo svjesno postojati nakon fizičke smrti, i da sama srž iskustva predstavlja početak, tračak onoga što dolazi. Ja sam uvjeren, kroz moje osobno iskustvo i rada kao psihologa, da je moguće postati svjestan “drugih stvarnosti”, i da dolazak blizu smrti predstavlja put za više “frekventno polje”, ili stvarnost, što će biti za nas u potpunosti dostupno idući u ono što zovemo smrt.

Znanstvenik Dr. Werner von Braun je napisao:

Znanost me svemu poučila - i nastavlja to činiti - i jača moje uvjerenje u nastavak naše duhovnog postojanja nakon smrti. Ništa ne nestaje bez traga.

Ili, kako Dr. Gina Cerminara to kaže:

Tijelo nije primarno, niti u vremenu niti što uvjetuje. Um je postojao prije nego što je nastalo tijelo, i nastaviće postojati nakon što tijelo umre. 

Što nas vodi do samog iskustva smrti.

Biblija to spominje kao “zadnjeg neprijatelja kojeg se treba uništiti.”

Da li netko to može opovrgnuti?

Smrt je nezaobilazna. Prava misterija koju je čovjek oduvijek pokušavao rasvjetliti - i još uvijek nije.

Ili je ta misterija već rasvjetljena?

Mislim da jeste.

Nisam sam u tom uvjerenju.

Količina dokaza o opstanku nakon smrti je toliko ogromna, da zanemariti ih, znači isto kao da stojim u podnožju Mt. Everesta i inzistiramo da ne možemo vidjeti planinu. - priznati autor Colin Wilson.

Gotovo svaka antička kultura je podupirala uvjerenje da smrt nije apsolutni i neopozivi kraj ljudskog postojanja. Svjesnost ili život, u nekom obliku, nastavlja i nakon nestanka fizičkog tijela. - priznati predavač Phillip L. Berman.

Tijekom našeg istraživanja, vrlo često susrećemo izvještaje o nenadanom poboljšanju raspoloženja neposredno prije smrti. Živnu, često glasi izvještaj. Neki neobjašnjiv mir i spokojstvo ih obuhvaća, kažu drugi. - Dr. Karlis Osis i Dr. Erlendur Haraldsson.

Priznati autor, James Scudday Perkins, opisuje proces smrti na sljedeći način:

Smrt je krajnje povlačenje svjesnosti od krajnjeg oblika, fizičkog tijela. Tkiva se nastavljaju, kao obično, raspadati, ali se više ne mogu popraviti niti zamijeniti. Organski materijal se dezintegrira u kemijske elemente. Molekule su na svom putu: atomi se dijele. i tako, u jednom smijeru, odlaze bezbrojne čestice i raznovrsni djelovi koje stvaraju tijelo. Dok u drugom smijeru nestaje misteriozna vezujuća snaga koja ujedinjuje cjelinu i vlada sa tjelesnim carstvom  - svjesnost, koja zajedno sa višim načelima, stvara besmrtnu dušu.

Drugim rječima, Harold W. Percival kaže:

Umiranje je odvajanje astralnog tijela od fizičkog tijela.

Ili, kako psihijatar Dr. Stanley R. Dean kaže:

Misaona polja nadživljuju smrt i oni su analogni za duh i dušu.

Priznati autor Stewart Edward White:

Smrt je mnogo jednostavnija nego rođenje. Ona je samo nastavak.

Dr. Laurence J. Bendit:

Smrt nije ništa novo, već događaj kojeg smo sretali i do sada. Nešto što smo često ponavljali kroz vrijeme kao i odlazak na spavanje.

Besmrtni pjesnik, Longfellow je napisao:

Ne postoji smrt. To što nam izgleda kao smrt, jeste prijelaz.

Geioffrey Hodson:

Samo tijelo umire a ne pravo jastvo čovjeka; prava osobnost iza tjelesne koprene.

Poznati Emmanuel Swedenborg je napisao:

Čovjek, kada umre, samo odlazi iz jednog svijeta u drugi.

Pjesnik John Oxenhans to kaže na svoj način:

Zar ti nisi smrt? Konac i kraj?

U pobjedničkom zovu odgovor dođe.

“Nema smrti, prijatelju moj!

Ja sam početak, ali ne i kraj tvoj.”

YOGA U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

SAMSARA

STVARNOST (III dio)

SAN

Otprilike kroz trećinu našeg života mi proživljavamo ovaj događaj.

Čak ne bivajući svjesni prave važnosti.

Taj vid stvarnosti se proširuje mnogo dalje nego možemo i pomisliti.

Dr. Louis S. Anspacher:

Najuvaženija znanstvena mišljenja smatraju da je san, u svom esencijalnom stanju, najbliži korjenu biti same stavrnosti života. To je početna faza svog organskog postojanja.

Dr. Benito F. Reyes:

Empirički je opravdanije promatrati san sa stajališta svjesnosti, i tako ga definirati, i ne kao nedostatak svjesnosti nego kao drugačije stanje svjesnosti koje rezultira kao privremeno povlačenje te iste svjesnosti (ili osobnosti) od tijela.

Harold W. Percival:

Da bi prirodi dozvolili vratiti svoje tijelo u prvobitno stanje bez interferencije koje dolazi od misli i emocija, omogućeno je da možemo periodično otići od svega toga. Priroda u vašem tijelu omogućava da veza - koja drži vasi i osjetila - se vremenom opušta djelomično ili potpuno. To opuštanje - ili otpuštanje osjetila i razuma - se zove san.

Priznati parapsiholog Hereward Carrington:

San je takvo psihološko stanje organizma u kakvom živčani sustav osobe (na potpuno isti način kao i punjenje električne baterije) se puni izvana sa izvanjskom sveprožimajućom energijom u kojoj se kupamo, živimo, krećemo i postojimo.

Ulazeći malo dublje u fenomen sna, teozof Geoffrey Hodson je rekao:

San je prikladno nazvan brat blizanac smrti. Možemo ići dalje i nazvati ih na isti način: dok fizičko tijelo spava, mi smo budni u tijelu koje ćemo koristiti kada to isto tijelo umre.

Ili, kako je Harold W. Percival to rekao na svoj način:

San i smrt su vrlo slični. Kada se opustiš i dozvoliš da ti se tijelo odmara, prolaziš kroz iskustvo vrlo slično iskustvu koje se prilazi kada se napusti tijelo nakon smrti.

Ili, kako je mnogo živopisnije to izrekao J. Bigelow:

Razlika između sna i smrti nije veća nego kada u jednom slučaju ostavimo naš prtljag ispred vrata i kojeg ćemo kasnije uzeti ponovo, dok u drugom, došavši do kuće, nemamo više razloga se vraćati po njega i tako ga odbacimo.

Da je on to napisao u da našnje vrijeme, to prevozno sredstvo bi bila limuzina. Ali, smisao ostaje isti.

Odlazimo korak dalje.

Osim sna, da li postoje dokazi iskustva smrti prije same smrti?

Postoje.

Da li mi doslovno moramo umrijeti da bi dokazali da postoji život nakon smrti?

Ne.

Postoje dokazi koji su nam dostupni i prije smrti.

Jednostavni, nezamršeni dokazi. Dosljedni dokazi.

Uvjerljivi dokazi.

Zovu se ITS.

YOGA FOR FUN

DJECA

STVARNOST (II dio)

DOKAZI O POVEZANOSTI UMA I MATERIJE

Koji dokazi postoje da bi potvrdili postojanje veze između uma i materije?

Kako naše “vječno jastvo” (kako ga naziva Dr. Gina Cerminara) čini sebe očevidnim?

Citiram psihijatra Laurenca J. Bendit, autora Georgesa Lakhovskog, metafizičara Georga W. Meeka, yogina Paramahamsu Yoganandu i svjetski poznatog proroka Edgara Caycea, u sljedečim riječima:

Živo tijelo je dualna struktura, djelomično materijalno u smislu da je čvrsto, tekuće i plinovito, djelomično živo jer je protakano tokom energije. Svako živo biće emitira radijaciju. Sva živa materija je obložena elektrodinamičkim poljem. Ta polja su nevidljiva i neopipljiva. Sve do otkrića modernih vakumskih voltmetara, nije bilo moguće niti dokazati postojanje takvih polja. Naša fizička forma je stvorena od molekula. Molekule su sačinjene od atoma. Atomi od elektrona. A elektroni su stvoreni od životne energije - nebrojivih milijardu djelića energije. To je obmana da svoje tijelo vidimo kao čvrsto meso. U stvarnosti to nije materija nego energija.

Engleski, Njemački i Američki znanstvenici su izvjestili da su osobno vidjeli filmove u boji koji pokazuju da se ljudska aura mijenja kako čovjek mijenja svoje misli i osjećaje.

Svaki atom, svaka molekula, svaka grupa atoma i molekula, ma kako bila jednostavna ili kompleksna, govori vlstitu priču - svoj model postojanja, svoj smisao - kroz vibracije koje emaniraju iz njih.

Harold W. Percival je rekao:

Baš kao što postoji atmosfera zemlje, u kojoj možemo reći, zemlja dišei i živi, održava svoju formu i postoji, tako, postoji atmosfera u kojoj je čovjer rođen i održava svoje biće. Ukoliko netko može vidjeti fizičku atmosferu čovjeka (i žene), izgledalo bi kao bezbroj čestica u sobi, vidljivih u zraci sunca. To bi se vidjelo kako kruži ili se vrti oko tijela, i sve održavano sa ljudskim dahom. Vidjelo bi se kako izlaze vani, kruže i vraćaju se u tijelo, sljedeći ga gdje god to tijelo ide i djelujući na čestice drugih fizičkih atmosfera sa kojima dolazimo u kontakt.

Što je prava istina o tim fenomenima?

Dakle, možemo reći da postoji stvarnost iznad naše svakodnevne svijesti.

Stvarnost koja, usprkos svemu, postoji.

Priznati istraživač ljudske psihe, Dr. Louis K. Anspacher to kaže na svoj način:

U svijetu gdje se naizgled mrtva, inertna i neosjetljiva materija pretvorila u snagu koja kovitla ione, protone, neutrone i elektrone, okrećući se brzinom od 186000 milja u sekundi - brzinom svjetla - u takvom svijetu gdje je svaka bit materije postala nebitna, gdje trenutna gravitacija radi na neobjašnjiv način, gdje je četvrta dimenzija sveopće prihvaćena, naš osjećaj kontinuiteta mora nas pripremiti da shvatimo ostale nevidljive dimenzije, okoliš i suživot.

Čuveni britanski znanstvenik Sir James Jeans to kaže na svoj način:

Danas se u velikoj mjeri prihvaća da znanje teži ka nemehaničkoj stvarnosti. Svemir počinje izgledati prije kao velika misao nego li veliki stroj. Um se više ne prihvaća kao slučajni uljez u područje materije. Počinjemo sumnjati da bi ga prije trebali pozdraviti kao tvorca i upravitelja područja materije.

Max Planck, priznati kvantni fizičar je napisao:

Znanost ne može razriješiti konačne misterije prirode. A to je zbog toga što smo mi sami dio prirode i tako i dio misterije koju pokušavamo razriješiti.

 Ili, kako je to Rudolf Steiner objasnio:

Mi smo građani triju svjetova. U tijelu, mi pripadamo i uočavamo vanjski svijet. U duši, mi gradimo naš unutarnji svijet. A u duhu, trećem svijetu, koji je veći nego druga dva, sve se razotkriva.

Cijenjeni Britanski kosmolog, Dr. Fred Hoyle, analizira tu povećanu svjesnost kod znanstvenika zaključujući sljedeće:

Kada znanost započne studirati nefizičke fenomene, učinit će veći napredak u jednoj dekadi nego u svim stoljećima dosadašnjeg iskustva.

Dr. Benito F. Reyes, izražava se direktnije:

Odbacivajući dušu, znanost je učinila izdaju prema ljudskom društvu.

Da adresiramo to na pravi način:

Svako od nas proživljava vrlo stvaran psihički događaj svake noći.

To se zove san.

YOGA FOR FUN

ŠTO JE YOGA

STVARNOST (I dio)

S T V A R N O S T

Richard Matheson

STVARNOST

Stvarnost nije zamršena.

Kompleksna, to da. Ali postoji mnogo detalja.

Zamršena? Teška za shvatiti?

To ne.

Nitko od ljudi koje ću citirati ne vjeruje da je stvarnost zamršena.

Citati su jednostavni i direktni. Također, nitko od njih ne proturiječi jedan drugome. (To je vrlo važno za prihvatiti.)

Dakle, možemo čuti što neki vrlo mudri ljudi, odgovorno i često vrlo inspirirani, kažu što je to stvarnost.

Poznati pisac Arthur Koestler napisao je sljedeće:

Moderna kvantna fizika odbacila je sve naše klasične predodžbe o vremenu, prostoru i materiji. Tako zajedno, fizika i parapsihologija ukazuju na djelove ili nivoe ili na stvarnost iznad dosega moderne znanosti.

Pisac Stuart Holroyd je opazio:

Jedna od Jungovih najdubljih uvjerenja je da su fizika i psihologija kao znanosti, samovoljno se udaljili i da moraju konvergirati jedna ka drugoj.

U redu. Što smo mi u stvarnosti? Mozak i tijelo i ništa više?

Ne.

Više.

Puno više.

Priznati parapsiholog sa Duke Sveučilišta J.B. Rhine je izjavio:

Postoji mnogo više u ljudskom umu nego što zakoni fizike mogu otkriti.

Parapsiholog Dr. Charles Tart je rekao:

Postoje djelovi ljudskog uma koji jednostavno ne mogu biti reducirani na materijalistička objašnjenja.

Profesor i predavač filozof Dr. Benito F. Reyes je napisao:

Pogledajmo u čovjeka drugačijeg nego li paket atoma i molekula, izbrojiva količina energije, splet živaca i prilagodljivih mehanizama, strukturu kostiju i mišića. Prestanimo gledati u čovjeka samo kao tijelo.

Harold W. Percival to kaže na svoj način:

Trebaš znati da nisi tijelo. Trebaš znati da tvoje tijelo nisi ti. Tijelo u kojem si ti nije ništa više nego odjeća koju tvoje tijelo nosi. Skini odjeću sa sebe i ona će jednostavno pasti na pod. Odjeća se ne kreće bez tijela. Na isti način, kada “ti” u svome tijelo napustiš tijelo, ono pada i spava ili je mrtvo. Tvoje tijelo ne može napraviti ništa samo bez tvoga svjesnoga “ti”. Tvoje tijelo je fizički organizam. Živi mehanizam kojeg ti pokrećeš.