petak, 25. svibnja 2012.

STVARNOST (IV dio)



ISKUSTVO TIK DO SMRTI
Iskustvo tik do smrti.
Najsmisleniji dio stvarnosti.
Racionalni dokaz da je iskustvo izlaska iz tijela prava potvrda života nakon smrti jeste:
Ukoliko se ljudska svijest može pokazati da napušta fizičko tijelo za vrijeme tog iskustva, da li je moguće da tijelo nije toliko bitno za svijest? Ukoliko se dokaže da svjesnost može i postoji neovisno od ljudskog tijela, sljedilo bi da kraj tijela - a to je fizička smrt - ne bi bila i smrt svjesnost. -  Sociolog, Dr. Laile E. Bartlett.
Ukoliko naša istraživanja preslikamo na nivo cijele nacije, oko dvadesettri milijuna ljudi su imali iskustvo tik do smrti, a od tog broja, oko osam milijuna su iskusili neku vrst mističnog susreta za vrijeme tog fenomena. - George Gallup Jr. . Gallupov Institut 1982.
Nivoi iskustva tik do smrti:
1.   Mir i osjećaj blagostanja
2.   Odvojenost od tijela: napuštanje tijela
3.   Ulazak u tamu
4.   Viđenje svjetla
5.   Ulazak u svjetlo
6.   Pregled života
7.   Odluka o povratku u život
- Psiholog profesor Dr. Kenneth Ring
Unatoč velikom broju varijacija u okolnostima u kojima su se dešavali bliski susreti sa smrću, i različitim ljudima koji su to prolazili, ostaje istina da postoji začuđujuća sličnost između događaja koji su se iskusili. - Raymond A. Moody, Jr. M.D.
Švicarski psiholog, Carl G. Jung, opisuje svoje iskustvo fenomena tik do smrti kao najvažniji događaj u svom životu i označava ga kao glavni preokret u njegovom radu. - Dr. Karlis Osis i Dr. Erlendur Haraldsson.
Harvardski filozof, Philip L. Berman, izrekao je sljedeće zapažanje vezano za fenomen tik do smrti:
1.   Postoji malo otvorenih pitanja za one koji su prošli ITS, da “nešto” neopisivo pluta izvan naših tijela u trenutku smrti.
2.   Nisam susreo, čuo od nekog ili pročitao da iti jedna osoba koja je imala takvo iskustvo,  nije postala uvjerena da Bog ili neki drugi oblik transcedentalne stvarnosti postoji.
3.   Postoji jedna stvar u kojoj su svi koji su doživjeli slično iskustvo nepokolebljivi, a to je: Smrt nije kraj.
Dr. Kenneth Ring je napisao sljedeće:
Vjerujem, i to ne samo na osnovi mojih ili tuđih podataka vezanih za iskustvo tik do smrti, da mi nastavljamo svjesno postojati nakon fizičke smrti, i da sama srž iskustva predstavlja početak, tračak onoga što dolazi. Ja sam uvjeren, kroz moje osobno iskustvo i rada kao psihologa, da je moguće postati svjestan “drugih stvarnosti”, i da dolazak blizu smrti predstavlja put za više “frekventno polje”, ili stvarnost, što će biti za nas u potpunosti dostupno idući u ono što zovemo smrt.
Znanstvenik Dr. Werner von Braun je napisao:
Znanost me svemu poučila - i nastavlja to činiti - i jača moje uvjerenje u nastavak naše duhovnog postojanja nakon smrti. Ništa ne nestaje bez traga.
Ili, kako Dr. Gina Cerminara to kaže:
Tijelo nije primarno, niti u vremenu niti što uvjetuje. Um je postojao prije nego što je nastalo tijelo, i nastaviće postojati nakon što tijelo umre. 
Što nas vodi do samog iskustva smrti.
Biblija to spominje kao “zadnjeg neprijatelja kojeg se treba uništiti.”
Da li netko to može opovrgnuti?
Smrt je nezaobilazna. Prava misterija koju je čovjek oduvijek pokušavao rasvjetliti - i još uvijek nije.
Ili je ta misterija već rasvjetljena?
Mislim da jeste.
Nisam sam u tom uvjerenju.
Količina dokaza o opstanku nakon smrti je toliko ogromna, da zanemariti ih, znači isto kao da stojim u podnožju Mt. Everesta i inzistiramo da ne možemo vidjeti planinu. - priznati autor Colin Wilson.
Gotovo svaka antička kultura je podupirala uvjerenje da smrt nije apsolutni i neopozivi kraj ljudskog postojanja. Svjesnost ili život, u nekom obliku, nastavlja i nakon nestanka fizičkog tijela. - priznati predavač Phillip L. Berman.
Tijekom našeg istraživanja, vrlo često susrećemo izvještaje o nenadanom poboljšanju raspoloženja neposredno prije smrti. Živnu, često glasi izvještaj. Neki neobjašnjiv mir i spokojstvo ih obuhvaća, kažu drugi. - Dr. Karlis Osis i Dr. Erlendur Haraldsson.
Priznati autor, James Scudday Perkins, opisuje proces smrti na sljedeći način:
Smrt je krajnje povlačenje svjesnosti od krajnjeg oblika, fizičkog tijela. Tkiva se nastavljaju, kao obično, raspadati, ali se više ne mogu popraviti niti zamijeniti. Organski materijal se dezintegrira u kemijske elemente. Molekule su na svom putu: atomi se dijele. i tako, u jednom smijeru, odlaze bezbrojne čestice i raznovrsni djelovi koje stvaraju tijelo. Dok u drugom smijeru nestaje misteriozna vezujuća snaga koja ujedinjuje cjelinu i vlada sa tjelesnim carstvom  - svjesnost, koja zajedno sa višim načelima, stvara besmrtnu dušu.
Drugim rječima, Harold W. Percival kaže:
Umiranje je odvajanje astralnog tijela od fizičkog tijela.
Ili, kako psihijatar Dr. Stanley R. Dean kaže:
Misaona polja nadživljuju smrt i oni su analogni za duh i dušu.
Priznati autor Stewart Edward White:
Smrt je mnogo jednostavnija nego rođenje. Ona je samo nastavak.
Dr. Laurence J. Bendit:
Smrt nije ništa novo, već događaj kojeg smo sretali i do sada. Nešto što smo često ponavljali kroz vrijeme kao i odlazak na spavanje.
Besmrtni pjesnik, Longfellow je napisao:
Ne postoji smrt. To što nam izgleda kao smrt, jeste prijelaz.
Geioffrey Hodson:
Samo tijelo umire a ne pravo jastvo čovjeka; prava osobnost iza tjelesne koprene.
Poznati Emmanuel Swedenborg je napisao:
Čovjek, kada umre, samo odlazi iz jednog svijeta u drugi.
Pjesnik John Oxenhans to kaže na svoj način:
Zar ti nisi smrt? Konac i kraj?
U pobjedničkom zovu odgovor dođe.
“Nema smrti, prijatelju moj!
Ja sam početak, ali ne i kraj tvoj.”

Nema komentara:

Objavi komentar