I LOVE YOU

Ovo stavljam na blog jer mi izgleda simpatično. Nema ništa loše ponavljati nekome (i samome sebi): volim te. Na koliko god jezika treba.

SAMURAJ (I MUŠICA)

Sve što jesmo, posljedica je naših misli.

Buddha (Dhamapada 1. stih)

Ako nismo zadovoljni sa onim što jesmo, promijenimo misli. I ne samo da ćemo se mi promijeniti, već se i okolnosti oko nas mijenjaju. Sav svijet.

Mijenjanjem navika polako se odmičemo od stanja nezadovoljstva. Da bi krenuli od mjesta koje nije dobro za nas prema  mjestu gdje se osjećamo sigurno, potrebno je prihvatiti trenutno stanje. Poput alkoholičara ili narkomana koji mora reći glasno da je ovisnik i da želi promijeniti to stanje.

Naš izlazak iz bolesnog stanja nije borba, koja samo pojačava postojeće djelovanje, već otvaranje srca prema novim mogućnostima. Kao što je iskusio profesor u slijedećoj priči:

Ugledni engleski profesor uputio se na Tibet kako bi od poznatog majstora zena učio o svijetu i životu. Dok mu je majstor kuhao čaj, profesor ga je pokušao očarati svojim poznavanjem zena. Citirao mu je velike mislioce zena, uspoređivao njihove zaključke te analizirao njihov utjecaj i važnost za čovječanstvo.

Za to vrijeme majstor ga je poslužio čajem.

Majstor je položio praznu šalicu ispred profesora i počeo mu točiti čaj. Napunivši mu šalicu do vrha, majstor je i dalje nastavio lijevati. Profesor se nakratko ustručavao pitati ga zašto to radi – kao da ne vidi da je šalica već puna – no ipak nije mogao odoljeti pa je prokomentirao: „Šalica je puna; u nju više ništa ne može stati!“

Na to mu je majstor odgovorio: „Takav je i tvoj um; sve dok ga ne isprazniš, nećeš biti u stanju shvatiti mudrost zena.“

Pogledajte ovaj kratki film o samuraju i mušici. Možda vas potakne da se počnete mijenjati, jer borba nije rješenje. Nije ni predaja. Već buđenje.

DIPA MA

Dipa Ma je rođena u Istočnom Bengalu (sada Bangladeš) i postala je jedna od najutjecajnijih učitelja meditacije. Prakticirala je vipassana meditaciju.

Iako se udala kada je imala samo 16 godina, svoje prvo, i jedino dijete je rodila u 39. godini. Ime njene kćeri je bilo Dipa, i po njoj je ona nazvana Dipa Ma (Dipina majka). 

Nekoliko godina poslije, suprug joj je umro, a ona se zbog tuge razboljela. Nakon preporuke liječnika da mora nešto učiniti sa svojim zdravljem inače će umrijeti, odlučila je poći na tečaj meditacije. Tada je živjela u Burmi i meditacija koja se naslanjala na Buddhino učenje je bila najlakše ostvariva. Buddhine riječi su je inspirirale da krene sa meditacijom: Iz vezanosti se rađa tuga, iz  vezanosti se rađa strah. Za onoga tko je lišen privrženosti ne postoji niti tuga niti strah.

U 53. godini, nakon šest dana ozbiljne duhovne prakse, dosegnula je prvi stadij prosvjetljenja. Nastavila je prakticirati i podučavati vipassana meditaciju u Indiji i u Sjedinjenim Državama. Nije se libila suprotstaviti tradicionalnom Teravada učenju da samo muškarac može dosegnuti prosvjetljenje.

Umrla je 1989. za vrijeme meditacije ispred Buddhinog kipa.

Deset lekcija za život od Dipa Ma:

1.     Odaberi jednu praksu meditacije i drži se nje. Ako želiš napredovati u meditaciji, drži se te tehnike.

2.    Meditiraj svaki dan. Vježbaj sada. Nemoj misliti da ćeš kasnije sve nadoknaditi.

3.    Svaka okolnost je pogodna. Svatko od nas posjeduje ogromnu snagu. Može se koristiti da bi pomogli sebi i drugima.

4.    Vježbajte strpljenje. Strpljenje je jedna od najboljih vrlina za razvoj pozornosti i koncentracije.

5.    Oslobodi um. On je prepun raznih priča.

6.    Smiri vatru osjećaja. Ljutnja je vatra.

7.    Zabavite se. Ja sam sretna. Ako meditiraš i ti ćeš biti sretan.

8.    Pojednostavi. Živi jednostavno. Jednostavan život je dobar za sve. Previše luksuza je prepreka duhovnoj praksi.

9.    Razvijate duh blagoslivljanja. Ako blagoslovite one koji su oko vas, to će vas inspirirati da budete pažljivi u svakom trenu.

10.  Ovo je kružno putovanje. Meditacija obuhvaća cjelovitost osobe.

NAJBOLJI KUPAC NA SVIJETU

Od kada postoji čovjek postoje i trgovci. I kupci. Možda je Eva bila prva na ovome svijetu koja je prodala komadić jabuke Adamu. Bila je toliko uvjerljiva da je on „kupio“ to slatko voće što ga je koštalo Raja.

Ako je Eva bila prva prodavačica, da li je Adam bio prvi kupac? Da bi vam pokazao kako stvari stoje sa kupcima i prodavačima, prilažem jednu kratku priču, za koju mi kažu da je istinita, a koja govori kako se prodaje proizvod:

Poznati trgovac dijamanata u new Yorku Harry Winston čuo je da bogati Nizozemski trgovac traži poseban dijamant da bi ga dodao u svoju kolekciju. Winston nazove trgovca, kaže mu da je uvjeren da ima jedan savršeni dragi kamen i pozove ga u svoju trgovinu u New Yorku da mu pokaže dijamant.

Trgovac doleti u Ameriku, a Winston dogovori sastanak između bogatog kupca i svojeg najboljeg prodavača. To je bio znalac o dijamantima sa velik iskustvom u prodaji i dobro se pripremio za doček mogućeg kupca. Kada je dočekao bogatog Nizozemca, pokazao mu je dijamant i opisao mu sve najbolje tehničke karakteristike blještavog kamena. Kada je iskopan, tko ga je brusio, koliko karata ima… Trgovac iz Nizozemske ga je pažljivo slušao i na kraju reče: „To je prekrasan kamen, ali nije ono što ja želim.“

Čovjek se zahvali i uputi se prema izlazu. Winston je svo vrijeme promatrao događaj iz svojeg ureda i u posljednji tren zaustavi trgovca pred vratima. „Da li bi ste htjeli da vam pokažem dijamant još jednom?“ Trgovac pristane, vrati se natrag i ponovno pogleda kamen. Sada je Winston, umjesto tehničkih karakteristika dragog kamena govorio koliko on iskreno voli dijamante i koja je dragocjenost imati jedna ovakav kamen. Iznenada, kupac ustane i reče da kupuje dijamant.

Dok je čekao da dijamant spakiraju, kupac se obrati Winstonu: „Zašto sam kamen kupio od vas dok sam bez problema rekao ne vašem prodavaču?“

Winston mu odgovori: „Taj prodavač je jedan od najboljih u ovome poslu i on zna o dijamantima puno više od mene. Plaćam ga zaista dobro za ono što zna. Ali bih ga platio i dvostruko više da posjeduje nešto što ja imam a on ne. Vidite, on zna dijamante, ali ja ih volim.“

Dakle, riječima našeg trgovca dijamanta, najbolji kupac na svijetu ste vi sami. Ako niste uvjereni da je ono što radite najbolja stvar za vas i za vaše kupce, nećete biti dobar prodavač, već samo jedan u nizu koji odrađuje posao i nada se da će dobiti plaću na kraju mjeseca. Drugim riječima, najbolju prodaju ćemo napraviti kada kupimo sami ono što prodajemo.

Cijeli ljudski rod je uvjeren da smo mi ljudi racionalna bića i da sve možemo shvatiti koristeći vlastiti mozak. Kako pogrešno. Postoje dvije stvari koje morate zapamtiti kada komunicirate sa kupcima:

-Ljudi su vođeni emocijama

-Emocije su zarazne

Da bi vam to dokazao, navodim još jednu istinitu priču koja se desila krajem 19. stoljeća negdje u Americi, kada je poznata poljska šekspirijanska glumica Helena Modjeska održala jednu monodramu na poljskom jeziku. Već tada je bila popularna zbog izuzetne sposobnosti da prenese emotivno stanje uloge prema publici. Dok je govorila (na poljskom jeziku), publika (amerikanci) je sa oduševljenjem slušala i gledala. Kada je završila, većina u publici je ronila suze. Malo tko od njih je znao da je ona cijelo vrijeme samo recitirala abecedu na poljskom jeziku.

SMISAO ŽIVOTA

Jedno od najčešćih pitanja koje postavlja čovjek samome sebi ili prijateljima, jeste, koji je smisao života. Da li uopće ima smisla postojati. Da li smo slučajno ovdje, da li su nas doveli vanzemaljci ili nas je Bog od blata stvorio.

U svom poznatom filozofskom eseju Mit o Sizifu, Albert Camus na samom početku izriče da postoji samo jedno pravo filozofsko pitanje: da li se ubiti ili ne. Možemo zamisliti da Sizifov posao nije bio ni malo lak. Morao je za kaznu gurati ogromnu stijenu do vrha planine i baš kada bi stigao do kraja, stijena bi se okrutno otkotrljala do dna. Sizifa su bogovi kaznili zbog njegove lukavosti (ili snalažljivosti) da do kraja svijeta gura taj kamen. Ako je to život, pitao se Camus, da li ima uopće smisla živjeti ovako. Na kraju priče Camus ipak završava sa riječima da je borba (život) sama dovoljna da ispuni ljudsko srce. Samo zamislite Sizifa kako je sretan u toj vječno određenoj sudbini gurača kamena.

Buddha je rekao da je došao samo sa jednom svrhom: da podučava o patnji i o prestanku patnje. Kada nestane patnja, što nam činiti? Da li je ljudski život tek obmana ili sami stvaramo nešto smisleno?

Evo nekoliko citata poznatih ljudi koji nas inspiriraju da stvorimo nešto od tog života i da se prestanemo samo pitati.

Krajnji cilj života je doći do Boga

Srila Prabhupada

Ljubav je naša istinska sudbina . Mi ne nalazimo smisao života  sami za sebe - nalazimo ga sa drugim ljudima

Thomas Merton

Možete se nadati čudu cijeli život, ili možete shvatiti da je vaš život čudo

Robert Brault

Život je veliko platno, a ti bi trebao baciti sve boje što možeš na njega

Danny Kaye

Život je zbir svih vaših izbora

Albert Camus

Jedini smisao života je služiti čovječanstvu

Lav Tolstoj

Život nema smisla. Svatko od nas ima svoje značenje, i mi smo ga donijeli u život. Gubljenje vremena je pitati pitanje kada smo sami mi odgovor

Joseph Campbell

U početku, Bog je stvorio zemlju, pa je gleda u svojoj kozmičkoj usamljenosti.

I reče Bog: " Nek učinimo bića od blata, pa da blato može vidjeti što smo učinili. " I Bog stvori sva živa bića što se sada kreću, a jedan je bio čovjek. I samo je čovjek od blata mogao govoriti. Bog se nasloni prema njemu i čovjek od blata pogledao oko sebe i upita Boga: "Koja je svrha svega ovoga?" uljudno ga upita.

"Zar sve mora imati svoju svrhu ?" upita Bog.

"Svakako," reče čovjek.

"Tada ostavljam tebi da razmišljaš o tome," odgovori mu Bog.

I on ode.

Kurt Vonnegut

Životu se mora dati smisao zbog očite činjenice da to nema smisla.

Henry Miller

Postoji samo jedan smisao života : sam čin življenja.

Erich Fromm

Smisao života razlikuje se od čovjeka do čovjeka, iz dana u dan i iz sata u sat. Ono što je važno, dakle, nije smisao života u cjelini, nego poseban smisao života koje osoba daje određenom trenutku.

Viktor E. Frankl

Čim gledate na svijeta kroz ideologiju vi ste gotovi. Niti jedna stvarnost se ne uklapa u ideologiju. Život je iznad toga . ... To je razlog zašto su ljudi uvijek u potrazi za smislom života ... Značenje se pronalazi samo kad idete iznad smisla. Život ima značenje samo kad ga vidimo kao misteriju i ne može se pojmiti u umu.

Anthony de Mello

anandamayo ' bhyasat (svrha života je uživati ​​)

Vedanta -sutra 1.1.12

Svrha života je da shvate tko smo

Swami Nirliptananda

Svaki aspekt ljudskog života namijenjen je za stvaranje povoljnog okruženja da očisti naša srca.

Radhanath Swami

Ljudski oblik života je rijedak i dragocjen.

Srila Prabhupada

NAVIKE

Naš rad nas određuje. Uspjeh nije čin, već navika.

Aristotel

Pazi na svoje misli, 
jer one postaju tvojim riječima.

Pazi na svoje riječi, 
jer one postaju tvojim djelima.

Pazi na svoja djela, 
jer ona postaju tvojim navikama.

Pazi na svoje navike, 
jer one postaju tvojim karakterom.

Pazi na svoj karakter, 
jer on postaje tvojom sudbinom.

Možemo biti sluge naših navika, ili ih sami stvoriti i gospodariti vlastitim životom. Sve što postoji u materijalnom svijetu je podložno zakonima prirode. Jedan od zakona kojeg svakodnevno osjećamo jeste i drugi zakon termodinamike, koji se može objasniti i kao društveni zakon naše civilizacije. Drugim riječima, prirodni zakon koji objašnjava entropiju kaže da ako ne djelujemo silom prema nekom tijelu, to tijelo postupno propada. Ako ne gradimo nove, bolje navike, one stare i loše navike nas guraju prema dnu.

Možemo reći da postoje četiri dobre navike: točnost, ispravnost, postojanost i djelotvornost. Bez točnosti, gubimo vrijeme; bez ispravnosti činimo greške u životu; bez postojanosti lako odustajemo i ne završavamo započeto; a bez djelotvornosti, sve je izgubljeno. Uz ove navike možemo dodati još neke dobre navike koje nam dobro dođu kroz putovanje zvano život: razboritost, discipliniranost i zadovoljstvo.

Za promjenu svake navike potrebno je uložiti određeni napor i održati disciplinu. Za većinu ljudi je dobro praviti malene korake u tom slijedu promjena. Svakoga dana mali pomak prema naprijed. Zbir svih pomaka u nekom vremenu će nas potaknuti da se i dalje mijenjamo na bolje.

Svima je poznata japanska poslovna učinkovitost. Oni rade više, dulje, bolje i efikasnije od većine drugih naroda. Nakon drugog svjetskog rata kada se nacija trebala obnoviti skupina poslovnih ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država su implementirali novi način treniranja na poslu. To je nazvano Kaizen (na japanskom znači „dobra promjena“). U praksi se očituje na takav način da se svakodnevni posao unaprjeđuje krom bezbroj sitnih malenih pomaka. Svaki radnik je motiviran da pronalazi gotovo beznačajne promjene na bolje koje mogu olakšati, ubrzati i pojeftiniti poslovni proces. Toyota je poznata po korištenju Kaizena u svom poslovanju.  Takva vrsta promjena je ušla duboko pod kožu japanaca i ne može se olako preslikati u mentalitet drugih naroda. Za to treba vremena.

Postoji priča kada je jedan amerikanac obilazio britanske vrtove koji su mu se izuzetno sviđali. Pošto je bio bogat htio je pošto poto saznati kako su to englezima vrtovi tako zeleni, uredni i lijepi. Upitao je glavnog vrtlara što je potrebno da bi i njegov vrt tako izgledao. Vrtlar mu odgovori: Ja zalijevam vrt jednom dnevno, kosim travu jednom tjedno i obrezujem grane jednom mjesečno. Amerikanac je uzeo instrukcije k srcu i vrativši se natrag počeo je uređivati svoj vrt sa velikim žarom. Ali ništa se nije dešavalo. Njegova trava je i dalje bila žuta, grane su visile a voćke nisu davale ploda. Ponovno je otišao u Englesku da se požali da je dobio loše upute od starog vrtlara. I amerikanac mu reče: ja sam svoj vrt dvaput dnevno zalijevao, kosio sam ga svaki drugi dan a grane sam obrezivao barem jednom tjedno. Stari engleski vrtlar se zamisli i odgovori posjetitelju: Da to je sve u redu, ali ja i moja obitelj to radimo posljednjih dvjesto godina bez prestanka.

Navike ne možemo ubrzati već ih moramo prihvatiti da postanu dio našeg života. I onda se počnu manifestirati. Kreiranje navika je duhovna disciplina. To je proces meditacije života.

Stephen Covey je prije dvadesetak godina napisao knjigu 7 navika uspješnih ljudi. Koristeći te navike kao osnovu, Perry Garfinkel je opisao 7 navika duhovnih ljudi. I one izgledaju ovako:

1.     Duhovni ljudi rađe daju nego uzimaju – Davanje je u samoj osnovi ljudske prirode. Altruizam je težnja da se pomogne svakom drugom živom biću. Davanje se može izraziti na mnoge načine: davanje novca, svoga vremena, pažnje ili usmjeravanje molitve.

2.    Više govore Da nego Ne – Kada kažete Ne, zatvarate svoje srce (to se ne odnosi na loše navike i na opijate, poput alkohola i droga). Ljudi više vole i čuti riječ Da nego Ne. Riječ Da potvrđuje život.

3.    Duhovni ljudi vide priliku, a ne problem – Shunryu Suzuki je rekao da u početnikovom umu postoji mnogo mogućnosti, dok u umu majstora samo nekoliko. Duhovni ljudi su optimisti i uvijek vide dobro u drugima. Čaša je uvijek napola puna.

4.    Svijet vide tuđim očima – Empatija je naglašena kod duhovnih ljudi. Mogu suosjećati sa drugim živim bićima (ljudima, životinjama i biljkama). Osjećaju tuđe boli i predviđaju tuđe misli.

5.    Vide milost u svakom događaju – Ne očekuju da će se Bog spustiti sa nebesa samo zbog njih i da fanfare zasviraju. Ne čekaju na veliki A-HA, već u svakom trenutku vide povezanost sviju nas sa izvorom. Cijene sitne detalje, poput izlaska ili zalaska sunca. Dok većina ljudi izbjegavaju sitne poslove očekujući da su vrijedni samo za velike stvari, duhovne osobe prihvaćaju svaku, ma kako malu milost.

6.    Komplimente dijele drugima na veliko, a prihvaćaju ih sa poniznošću – Duhovni ljudi ne vide da drugi imaju potrebu za pohvalom da bi uzvisili nečiji ego, već vide hvalu kao potrebu za ljubavlju. Oni pohvaljuju bez fige u džepu. Sa druge strane, nemaju sami potrebe da ih se pohvaljuje i da im se nepotrebno laska.

7.    Ne ograničavaju svoj duhovni život na crkve i hramove – Nisu duhovnjaci samo nedjeljom ujutro, kada je neka svetkovina ili nečije rođenje ili smrt. Nije im potreban svećenik, rabin ili guru da bi se podsjetili da su prvenstveno duhovna bića. Oni su ono što jesu i u šumi, na plaži, na vrhovima planina i u bučnim gradovima. Gdje god putuju njihove duhovne proslave putuju sa njima.

I osma navika kao dodatak, koja može samo zasladiti sve prethodno navedene duhovne navike:

8.    Duhoviti su – Nije samo Djed Mraz duhovit već i svaka osoba koja putuje putem koji se rjeđe putuje. Njihovo lice nije sa namještenim osmjehom, već stvarni humor ili duhovitost (vidite sličnost sa riječju duhovan) dolazi iz dubine. Za većinu nas ta vrsta humora je duboko zakopana u nama, ali se polako pomalja prema vani što više prakticiramo ove duhovne navike.

Svaki napor koji uložimo da bi smo stvorili nove i bolje duhovne navike je nagrađen slasnim plodom sa drveta duhovne spoznaje (ne mislim na jabuku). Možemo reći da je to jedini napor koji je vrijedan našeg vremena i pažnje.

STRAŠNI STRAH

Pobijedimo strah. Možda nam život bude sretniji.

Problem koji imamo jeste da ne možemo pobijediti strah. On je jači od nas. Zatvorimo oči i on nestaje. Otvorimo oči, i strah je i dalje tu. Pokušavamo pobjeći, ali strah je brži od nas i sustiže nas u trenu. Diše nam za vratom i hvata nas sa hladnim rukama. Što više ulažemo energije da pobijedimo ili pobjegnemo od straha, on biva sve jači i jači. 
Hranimo ga vlastitom snagom. A mi smo sve slabiji i slabiji.

Postoji priča o Nasrudin hodži koji se jednom vraćao kući po mraku. U daljini je primijetio grupu ljudi kako mu prilaze. Vidjevši njihove tamne sjene, strah mu se pojavi, a on sve više počne zamišljati tko su ti ljudi. „Možda su lopovi, ima ih u ovom kraju. Ili su ubojice, pa ću skončati svoj život ovdje na cesti.“ Hodži se sve više povećavao strah i pokušavši pobjeći od sjenki nepoznatih ljudi, on uskoči u jarak pored puta i sav se tresući pokuša se prikriti od mogućih zlikovaca. Dok ga je strah sve više obuzimao on začuje glas:

-Nasrudine, zašto si uskočio u ovaj blatnjavi jarak?

Nasrudin prepozna glas jednog suseljana i s olakšanjem mu odgovori:

-Pa, mogao bih ti odgovoriti i ovako: ja sam u jarku zbog tebe, a ti nad jarkom zbog mene.

Nasrudin je pokušao pobjeći ali ga je njegovo poimanje straha sustiglo, pa makar i u blatnjavom jarku. Pa kako onda možemo nadići strah ako je strah toliko moćan da nas svugdje slijedi?

Buddha je rekao da cijeli smisao našeg postojanja jeste da se ne bojimo. Krišna je neustrašivost naveo kao prvu od božanskih kvaliteta koju bi trebali dosegnuti.

Iako ne možemo pobijediti strah, niti pobjeći od njega, postoji način da se razvije neustrašivost u nama. Strah nije nastao sa nama niti se pojavio od nedavno. To je emocija koja se nalazi na suprotnoj strani od ljubavi, koja je glavni pokretač i vodilja u ovome svijetu. I sama pomisao na strah nas može paralizirati, odsjeći nam noge, učiniti nas bespomoćnim, čak i kada teoretski znamo što učiniti. I zato je svako nadilaženje straha (kao i drugih snažnih loših emocija, poput mržnje, tjeskobe i ljutnje), stvar prakse koja kreira naše pozitivne životne navike. I najduži put počinje sa jednim korakom. I onda se nastavlja. Bez stajanja.

Ovih nekoliko dobronamjernih savjeta nam može pomoći da izmaknemo strahu. Kroz iskustva mnogih, a i mene samog, ovi koraci nam služe kao pokazatelji kako se možemo pogurnuti izvan kolotečine koju je stvorio strah u našem životu.

1.     Budimo svjesni straha – strah nije naš neprijatelj već samo emocija koja nas sputava u kreativnom i duhovnom životu. Činjenica jeste da je tu i da nas ta jaka emocija polako uništava.

2.    Prihvatimo strah (ili pogledajte strahu u oči) – nemojte biti zečić koji sa zatvorenim očima čeka da ga vuk pojede. Otvorite oči i vidjeti ćete da vuka nema. Gledajući prema strahu, strah polako nestaje poput izmaglice. Nije lako, ali djeluje.

3.    Opustite se – to može biti i prva točka. U stvari, to bi nam trebala biti prva točka svakoga dana i u svakome trenu. Opustite mišiće, ramena, malo se istegnite i napravite slijedeći korak:

4.    Dišite – polako, opušteno dišite. To je prva reakcija koja se traži od nas kada se pojavimo u ovom materijalnom svijetu: dišite. Sa svakim udisajem i izdisajem strah se rasplinjuje i nestaje. Možete i vizualizirati kako strah sa izdisajem odlazi daleko od vas i nestaje poput lika iz crtića ili smrznutog daha u zimsko popodne.

5.    Zahvalite – ako možemo zahvaliti i za puno banalnije stvari koje nam se dešavaju u životu, zahvalite strahu što vas je učinio svjesnijim jednog trenutka. I zahvalite što odlazi. Hvala. To je jaka riječ

Biti svjestan, prihvatiti, biti prisutan i zahvaliti. Kombinirajte i različitim redoslijedom i rezultat će uvijek biti dobar. Sa ovakvom praksom stvaramo naviku ponašanja koja stvara naš život. Bez straha. Tako ostaje puno više mjesta za ljubav.