Jozo i konj

Mladi je Jozo za 1000 eura kupio konja od gazde s imanja.

Gazda  je obećao isporuku idući dan.

Taj dan je  gazda došao i rekao: "Žao mi je momče, konj je crkao."

Jozo je rekao:  "Dobro, vratite mi onda moj novac."

Gazda: "Žao mi je, ne mogu, već sam to  potrošio."

Jozo kaže: "Onda mi donesite crknutog konja."

Gazda:  "Zašto?"

Jozo: "Raspisat ću lutriju! Nagrada je konj."

Gazda: "Ne možete to  napraviti!"

Jozo: "Mogu, samo gledajte! I nemojte nikome reci da je konj  uginuo."

Mjesec dana kasnije gazda sretne gazda Jozu i pita ga što je  bilo.

Jozo: "Ništa posebno. Raspisao sam lutriju. Uplatni listić je bio 5  eura. Prodao sam ih 2.000 i zaradio 10.000 eura"

Gazda: "Zar se nitko nije  žalio?"

Jozo: "Je. Samo tip koji je dobio glavni zgoditak. Vratio sam  mu njegovih 5 eura i pokazao crknutog konja. Nije se bunio."

Jozo  sada radi u banci.



P.S. Problem uvijek krene od nekog konja, a banke samo „odrade svoj posao“ ... i eto financijske i ekonomske  krize...

Nick Vujičić - nikada ne odustaj

Pismo studentice Janje Latin

Colton Burpo – dječak koji je bio u nebu

Jedanaestogodišnji Colton Burpo iz američke savezne države Nebraske u dobi od četiri godine umalo je preminuo na operacijskom stolu od puknuća slijepog crijeva. Ono što se dogodilo nakon operacije potaknulo je mnoge rasprave.

Njegov je oporavak bio dugotrajan i mukotrpan, a mali je Colton svoje roditelje šokirao kada im je detaljno prepričao što su oni za vrijeme njegove operacije radili u čekaonici. Svom je ocu, primjerice, rekao kako su mu anđeli pjevali dok se molio za sinov oporavak. Četiri mjeseca nakon operacije, Colton je počeo prepričavati stvari koje je doživio dok je ležao na operacijskom stolu. Ispričao je kako je ‘na nebu’ naišao na svoju sestru, što je posebno šokiralo njegove roditelje, koji mu nikada nisu rekli da je njegova majka spontano pobacila curicu prije njegova rođenja. ”Izgledala mi je poznato. Odmah me počela grliti, govoreći kako joj je drago da ovdje gore ima nekoga iz vlastite obitelji”, tvrdi Colton, koji je navodno susreo i svog pradjeda Popa, koji je preminuo 30 godina prije dječakovog rođenja, a za kojeg kaže da je izgledao kao mladić, a ne starac.
Dječak tvrdi da su njegova sjećanja i vizije, što je vrijeme više odmicalo, postajali sve stvarniji. ’Sjećam se Isusa, zlatnih ulica i mnogo boja. Sjeo sam Isusu u krilo i osjećao sam se sigurnim. Bog je glavni i najveći na nebu. Može držati svijet u dlanovima’, tvrdi dječak koji je ‘vidio i djelić smaka svijeta’. Naravno, kao što to obično biva, njegova su iskustva ispričana i u knjizi, koja je do sada prodana u više od pola milijuna primjeraka, a koju su napisali Coltonovi roditelji.
‘Ne znam zbog čega, ali Bog je odabrao nas. Učinio je nezamislivo čudo’, kazao je dječakov otac.

Ashley Rawls – I am second

Ashley je nosila težinu svijeta na svojim ramenima. Dok su je drugi gledali kao pobjednicu na mnogim natjecanjima ljepote, ona se počela gubiti u svemu tome.
“Nisam znala kako biti normalna. Nisam poznavala termin normalne prehrane.”
Kako prestati s kontroliranim načinom života, a bez da se izgubi kontrola nad samim sobom? S kime podijeliti strah od osude okoline koja te već duže vrijeme tišti. Njezina dvojba nije nikad bila o samoj pojavi u društvu, nego o kontroli nad svojim životom. Tražila je stabilnost, ravnotežu i sigurnost, no to je našla tek kad je dotaknula dno.
Svoju životnu priču Ashley je odlučila podijeliti s drugima – pogledajte njezino svjedočanstvo u video uratku.

Vrlo posebni medo Fabian

Video koji je dirnuo milijune: Pozvani na bliskost

Čovjek prerušen u medvjeda stoji sam nasred gradskog trga…

Ovaj dirljivi video u produkciji udruge Pro Infirmis, najveće švicarske organizacije za osobe s posebnim potrebama, postavlja pitanje kakav je naš odnos prema osobama s posebnim potrebama i trebaju li se takve osobe prerušavati kako bi došle u bliski kontakt s drugim ljudima.

Iako vrlo malo ljudi ne gaji empatiju prema hendikepiranima, mjesto do Fabijana – osobe s posebnim potrebama – u gradskom autobusu uglavnom je prazno… Fabijan se sada prerušio u medvjeda i stojeći na gradskom trgu šalje poruku svima nama.

Diogen i Aleksandar Veliki

Aleksandar Veliki krenuo je u osvajanje, pa se prvo zaustavio kod svog mudrog prijatelja Diogena. Pozdravili su se s mnogo privrženosti, jer su bili stari prijatelji, a nisu se ni vidjeli već neko vrijeme. Diogen se udobno odmarao na svom omiljenom ležaju, dok je njegov uznemireni prijatelj hodao gore-dolje.

Diogen započe razgovor:”Gdje ideš ovog puta?”

Aleksandar odgovori: “Prvo idem osvojiti Malu Aziju.”

“A gdje poslije toga?”, upita Diogen svog ambicioznog prijatelja. Aleksandrovi podvizi uvijek su u njemu pobuđivali radoznalost.

“Onda ću ići u osvajanje Indije”, odgovori Aleksandar.

“A zatim što?”, upita mudrac.

Aleksandar odgovori: “Osvojiti ću cijeli svijet.”

Zamišljeno se smiješeći, Diogen podignu pogled prema Aleksandru s izrazitim izazovom u očima i reče mu: “Jednom, kada osvojiš cijeli svijet, što ćeš onda raditi?”

“Ah,” reče Aleksandar, “onda ću se moći odmarati i opuštati.”

Ovaj odgovor navede Diogena na histeričan smijeh. Pa zovnu svog stalnog pratioca, krhkog psa koji se je nedaleko odmarao: “Čuješ li što je ovaj luđak upravo rekao?”

Diogen povjeri psu: “On će se odmarati nakon što osvoji svijet. Pa mi se već odmaramo, a da nismo osvojili ništa!!!”

Potom se Diogen okrenu prema Aleksandru i reče: “Ako je odmor i opuštanje tvoj krajnji cilj, zašto se ne pridružiš meni i mom psu u ovoj udobnoj sobi? Dovoljno je mjesta za svu trojicu. Zašto bi sve to radio kad se već sada možeš odmarati s nama?!”