DOKAZI
O POVEZANOSTI UMA I MATERIJE
Koji dokazi postoje da bi potvrdili
postojanje veze između uma i materije?
Kako naše “vječno jastvo” (kako ga
naziva Dr. Gina Cerminara) čini sebe očevidnim?
Citiram psihijatra Laurenca J.
Bendit, autora Georgesa Lakhovskog, metafizičara Georga W. Meeka, yogina
Paramahamsu Yoganandu i svjetski poznatog proroka Edgara Caycea, u sljedečim
riječima:
Živo
tijelo je dualna struktura, djelomično materijalno u smislu da je čvrsto,
tekuće i plinovito, djelomično živo jer je protakano tokom energije. Svako živo
biće emitira radijaciju. Sva živa materija je obložena elektrodinamičkim
poljem. Ta polja su nevidljiva i neopipljiva. Sve do otkrića modernih vakumskih
voltmetara, nije bilo moguće niti dokazati postojanje takvih polja. Naša
fizička forma je stvorena od molekula. Molekule su sačinjene od atoma. Atomi od
elektrona. A elektroni su stvoreni od životne energije - nebrojivih milijardu
djelića energije. To je obmana da svoje tijelo vidimo kao čvrsto meso. U
stvarnosti to nije materija nego energija.
Engleski, Njemački i Američki
znanstvenici su izvjestili da su osobno vidjeli filmove u boji koji pokazuju da
se ljudska aura mijenja kako čovjek mijenja svoje misli i osjećaje.
Svaki atom, svaka molekula, svaka
grupa atoma i molekula, ma kako bila jednostavna ili kompleksna, govori vlstitu
priču - svoj model postojanja, svoj smisao - kroz vibracije koje emaniraju iz
njih.
Harold W. Percival je rekao:
Baš
kao što postoji atmosfera zemlje, u kojoj možemo reći, zemlja dišei i živi,
održava svoju formu i postoji, tako, postoji atmosfera u kojoj je čovjer rođen
i održava svoje biće. Ukoliko netko može vidjeti fizičku atmosferu čovjeka (i
žene), izgledalo bi kao bezbroj čestica u sobi, vidljivih u zraci sunca. To bi
se vidjelo kako kruži ili se vrti oko tijela, i sve održavano sa ljudskim
dahom. Vidjelo bi se kako izlaze vani, kruže i vraćaju se u tijelo, sljedeći ga
gdje god to tijelo ide i djelujući na čestice drugih fizičkih atmosfera sa
kojima dolazimo u kontakt.
Što je prava istina o tim fenomenima?
Dakle, možemo reći da postoji
stvarnost iznad naše svakodnevne svijesti.
Stvarnost koja, usprkos svemu,
postoji.
Priznati istraživač ljudske psihe,
Dr. Louis K. Anspacher to kaže na svoj način:
U
svijetu gdje se naizgled mrtva, inertna i neosjetljiva materija pretvorila u
snagu koja kovitla ione, protone, neutrone i elektrone, okrećući se brzinom od
186000 milja u sekundi - brzinom svjetla - u takvom svijetu gdje je svaka bit
materije postala nebitna, gdje trenutna gravitacija radi na neobjašnjiv način,
gdje je četvrta dimenzija sveopće prihvaćena, naš osjećaj kontinuiteta mora nas
pripremiti da shvatimo ostale nevidljive dimenzije, okoliš i suživot.
Čuveni britanski znanstvenik Sir
James Jeans to kaže na svoj način:
Danas
se u velikoj mjeri prihvaća da znanje teži ka nemehaničkoj stvarnosti. Svemir
počinje izgledati prije kao velika misao nego li veliki stroj. Um se više ne
prihvaća kao slučajni uljez u područje materije. Počinjemo sumnjati da bi ga
prije trebali pozdraviti kao tvorca i upravitelja područja materije.
Max Planck, priznati kvantni fizičar
je napisao:
Znanost
ne može razriješiti konačne misterije prirode. A to je zbog toga što smo mi
sami dio prirode i tako i dio misterije koju pokušavamo razriješiti.
Ili, kako je to Rudolf Steiner objasnio:
Mi
smo građani triju svjetova. U tijelu, mi pripadamo i uočavamo vanjski svijet. U
duši, mi gradimo naš unutarnji svijet. A u duhu, trećem svijetu, koji je veći
nego druga dva, sve se razotkriva.
Cijenjeni Britanski kosmolog, Dr.
Fred Hoyle, analizira tu povećanu svjesnost kod znanstvenika zaključujući
sljedeće:
Kada
znanost započne studirati nefizičke fenomene, učinit će veći napredak u jednoj
dekadi nego u svim stoljećima dosadašnjeg iskustva.
Dr. Benito F. Reyes, izražava se
direktnije:
Odbacivajući
dušu, znanost je učinila izdaju prema ljudskom društvu.
Da adresiramo to na pravi način:
Svako od nas proživljava vrlo stvaran
psihički događaj svake noći.
To se zove san.
