U NAJTEŽIM TRENUCIMA

Kada ti je najteže, sjeti se mene

Bog

Postoje trenuci kada nam je teško u životu. Točnije rečeno, ti trenuci znaju potrajati pa postanu dani, mjeseci ili godine. To je vrijeme kada sami ne znamo što učiniti i kako se izvući iz teškoće. Očajni smo. Očekujemo da se oblaci otvore i da na plavom nebu pročitamo odgovor koji je nedvosmislen i jasan. Ali ti trenuci mogu postati milost koju trebamo a ne tražimo. To su najteži trenuci našeg života.

Trenutak kada je Krišna izrekao Bhagavad Gitu je bio jedan od tih teških momenata ljudske sudbine. Možete samo zamisliti dvije velike vojske jedna nasuprot drugih kako napeti iščekuju slijedeći korak protivnika. Sami životi su ulog u toj bitci. I pred sami početak, Arđuna odluči sa svojim vozačem bojnih kola malo bolje promotriti protiv koga će ratovati. I kad ugleda sva poznata lica, među kojima je bilo nebrojeno rodbine, on odustane od borbe, jer, kako reče Arđuna: Dragi moj Krišna, vidjevši moje prijatelje i rođake prisutne preda mnom s takvim borbenim duhom, osjećam da udovi mog tijela drhte, a usta mi se suše. Cijelo tijelo mi drhti, luk Gandiva mi klizi iz ruke, a koža mi se ježi i plamti. Sada ne mogu više stajati ovdje. Zaboravljam sebe i vrti mi se u glavi. Vidim samo uzroke nesreće, o Krišna, ubojico demona Kešija. Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bitci, niti mogu, dragi moj Krišna, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću. O Govinda, što za nas vrijede kraljevstvo, sreća, pa čak i sam život kada su svi oni za koje ih možemo željeti postrojeni na ovom bojnom polju? O Madhusudana, kada učitelji, očevi, sinovi, djedovi, ujaci, tastovi, unuci, zetovi i drugi rođaci, spremni ostaviti svoje živote i imovinu, stoje preda mnom, zašto bi ih želio ubiti, čak i ako me mogu ubiti? O održavatelju svih živih bića, nisam se spreman boriti protiv njih čak ni u zamjenu za sva tri svijeta, a kamoli za ovu Zemlju. Kakvo ćemo zadovoljstvo naći u ubijanju Dhritaraštrinih sinova? Ako ubijemo takve napadače, na nas će pasti teret grijeha. Stoga nam ne priliči ubijanje Dhritaraštrinih sinova i naših prijatelja. Što ćemo dobiti, o Krišna, mužu boginje sreće, i kako možemo biti sretni ako ubijemo vlastite rođake. O Đanardana, iako ovi ljudi, srca obuzetog pohlepom, ne vide ništa loše u ubijanju svoje obitelji ili sukobljavanju sa prijateljima, zašto bismo mi, koji vidimo zločin u uništavanju obitelji, vršili takva grješna djela? S uništenjem dinastije, uništava se vječna obiteljska tradicija i tako se preostali članovi obitelji odaju bezbožnosti. Kada u obitelji prevlada bezbožnost, o Krišna, žene u obitelji postaju zagađene, a zbog degradacije žena, o potomče Vrsnija, rađa se nepoželjno potomstvo. Povećanje nepoželjnog stanovništva sigurno je uzrok paklenog života i za obitelj i za one koji uništavaju obiteljsku tradiciju. Preci takvih degradiranih obitelji padaju, jer nuđenje hrane i vode predcima biva potpuno obustavljeno. Zbog zlodjela onih koji uništavaju obiteljsku tradiciju i tako uzrokuju rađanje nepoželjne djece, sve vrste društvenih projekata i obiteljskih dobrotvornih aktivnosti bivaju razorene. O Krišna, održavatelju ljudi, čuo sam od učeničkog naslijeđa da oni koji uništavaju obiteljske tradicije uvijek prebivaju u paklu. A joj, kako je čudno da se spremamo počiniti vrlo grešna djela. Podstaknuti željom za uživanjem u kraljevskoj sreći, namjeravamo ubiti vlastite rođake. Za mene bi bilo bolje da ne pružim otpor i da me naoružani Dhritaraštrini sinovi tako ubiju nenaoružanog na bojnom polju.

Nakon što je to rekao na bojnom polju, Arđuna je odložio svoj luk i strijele i sjeo na kola, uma obuzetog žalošću.

Arđuni nije bilo lako odlučiti se što uraditi u tom trenu. Boriti se ili ne. Pobjeći ili ubiti svoje rođake. Nije bila jednostavna odluka, ali upravo tada, kada se čovjek preda, otvara vlastito srce da dobije pravi odgovor. I zbog toga je izrečena Bhagavad Gita. To nije bio razgovor ugodni dvojice prijatelja uz čaj u pet popodne, već ozbiljne upute o životu na bojnom polju kada osjećaji bujaju a um je uznemiren.

Velike svjetske istine su se otkrivale u tim trenucima kada je bol izlazila iz dubine duše i maglila naš svijet. Isus je raspeće iskoristio da bi prenio poruku o vječnom životu. Budu je prvotni šok otkrivanja materijalnog svijeta potaknuo da pronađe istinu i prekid patnje kroz meditaciju. Današnje generacije bolje prihvaćaju poruke velikih lidera koji su poginuli ili ubijeni, poput Gandhija, Martina Luthera Kinga, Kennedyia, Lincolna. Ili su poput Mandele proveli 27 godina u zatvoru i kada je izišao nije osjećao mržnju u srcu prema ljudima koji su ga smjestili u tamnicu. Također je lakše stvoriti ikone od ljudi koji su patili ili umrli mladi.

Većina nas prolazi kroz takve momente života kada se sve čini besmisleno i bolno. Tada se javlja grč, ljutnja i bespomoćni plač. I onda, ako otpustimo te bolne i negativne emocije poput mržnje, ljutnje i gnjeva, dolazi nam odgovor. Dolazi nam utjeha. Netko to osjeti kao rame za plakanje najboljeg prijatelja, drugima same riječi objašnjenja se utisnu u um. To postaju naša malena otkrovenja koji nam daju snage i bolji smisao za daljnji život.

Često nam se desi bolest koja je došla od niotkud. Pitamo se zašto, zašto baš ja. Pokušavamo objasniti da se desio genski poremećaj, napad virusa, obiteljsko nasljeđe. I sve to ima smisla na nekom nivou. Objašnjavamo sebi razloge bolesti koristeći logiku i prethodna iskustva koja smo stekli u životu. I ponekada se i izliječimo. I nastavimo sa svojim životom dalje pokušavajući zaboraviti to teško iskustvo bolesti. Brišemo iz sjećanja bol i patnju. Ali oni ne nestaju, samo se prikriju.

Drugi način je prihvatiti odgovornost za vlastiti život. Stvarajući život, kao duša, mi kreiramo cijelu paletu iskustava koje nam treba da bi postali cjeloviti. U tom paketu koji se zove život, stvaramo i dobre i loše trenutke, sretne i tužne momente. Ali svi oni vode ka potpunom iskustvu jednog života. Kada nam bude teško, ponekad pokušavamo pobjeći. Nekima to privremeno i polazi za rukom. Ali zašto okrenuti leđa životu?

Tada nastupa zanimljiv moment. Krišna je Arđuni rekao da ustane i bori se. Ili preciznije, Krišna je rekao da izvrši svoju dužnost. Na taj način ga je motivirao i odagnao mu teške misli koje su ga sputavale pred bitku. Ali sam kraj Gite nam donosi još jedan preokret. Više nije bio bitan ni rat, niti dužnost jednog čovjeka već jednostavna predaja Bogu, kao izvoru svega što jest.

sarva-dharman parityajya 
mam ekam saranam vraja 
aham tvam sarva-papebhyo 
moksayisyami ma sucah

Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Osloboditi ću te svih grešnih posljedica. Ne boj se.

Pogledavši strahu u oči, strah nestaje. Borimo li se protiv straha, mržnje ili boli, oni opstaju i bivaju sve jači. U najtežim trenucima, sjeti se tko si.

HAPPY

Because I’m happy, clap along if you feel like happiness is the truth

Pharrell Williams

Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan

Poznata dječja

Što je lako biti sretan. Pljesak ili dva, i evo nas. Stanje sreće čeka na nas. Malo zapjevamo, malo zaplešemo i zaboravimo na sve probleme koje nas tište. I onda dođe novo jutro i sve ispočetka. Jo-jo efekt nas prati cijeli život.

Da li zaista postoji stvarno stanje sreće? Da li je naša bit da smo prirodno sretni i zadovoljni samo zato što postojimo, ili moramo nešto „uraditi“ da bi bili sretni?

Smisao života jeste da budemo sretni.

Dalai Lama

Sreća je kada ono što misliš, što govoriš i što radiš su u skladu.

Mahatma Gandhi

Sreća je misaono stanje, a tu često vrludamo po putešesvijama poludjelog uma. Da bi bili istinski sretni moramo pomaknuti postojeću točku težišta od stanja gdje smo sada prema mjestu prave sreće. Postoje metode, treninzi, različite pouke od iskusnih ljudi kako dosegnuti to stanje uma. Da, stanje uma, jer treniranjem našeg uma možemo dosegnuti razinu kada smo uistinu sretni.

Sreća je izbor. Nitko drugi ne može odlučiti o vašoj sreći. Samo vi. Samo zato jer je naš sadašnji život pun misli, briga, raznih fizičkih aktivnosti koji nas zaokupljaju po cijeli dan, to izgleda teško. A to je i povezano s ljutnjom, strašću, pohlepom i povrh svega strahom. Teški osjećaji postaju toliko dominantni u našem životu da izgleda nemoguće pomaknuti se u stranu i pustiti sreću da uđe u naš život. Potrebno je vrijeme ili određeni napor da se zaustavi s tom vrstom navike da hranimo negativne emocije i stvorimo nove, bolje i zdravije navike i počnemo ispočetka s našim životom.

Da bi smo započeli sa liječenjem bilo bi dobro zaustaviti se za trenutak. I zašutjeti. Utišati um i jezik. Šutnja može biti bolna. Pokušajte se zaustaviti. Tijelo i um.  I samo dišite. Ne radite ništa. Opustite mišiće, kosti, cijelo tijelo. Oslobodite svoju dušu . Samo budite u trenu. To može biti teško, jer niste to radili već dugi niz godina. Djeca to znaju. Kada ste bili dijete i kada ste gledali u zvijezde, čudili ste se kako je svemir tako velik sa svim onim svjetlucavim majušnim zvjezdicama. Samo ste gledali u nebo, šutjeli, jednostavno bivali. Milijuni zvijezda i planeta trepere za vas. Aristotel je rekao da je to prvi trenutak kada su ljudi počeli razmišljati, i počeli pitati ono vječno pitanje: tko smo, odakle smo došli?

Jedan takav trenutak je melem za dušu. Naša duša je zagušena bukom svijeta. I mi smo krivi za to. Opijali smo se materijalnim životom. I zato što smo sada ovisni o takvom načinu postojanja, pokušavamo se izvući iz toga dodavanjem još više buke, više začina, više svega. To nije uspjelo nikome, pa neće ni vama. Druga opcija je da prihvatimo da je život takav i nastavimo sa našim malenim životom dalje, sve dok nas smrt ne rastavi od tijela. Ni to ne uspijeva. Samo stvaramo sve veću koloniju zombija. Nikakvo čudo da u posljednje vrijeme se sve više rade filmovi o zombijima i vampirima. Pa gdje su oni sretni filmovi.

Istu priču nam je Platon pripovijedao prije 2400 godina u svojoj alegoriji pećine. Opisao je to mjesto gdje ljudi žive okovani i ne mogu okrenuti svoje glave u stranu već sve što vide jesu njihove sjene na zidu. Oni percipiraju sav svijet kao sjenu. I komuniciraju kao sjena sa sjenom. I jednoga dana jedna osoba pobjegne iz tog zatvora i počne govoriti naglas: Ljudi, mi nismo sjene, mi smo nešto više. Drugi mu ne vjeruju i žele ga zaustaviti. Ubijte ga, viču. No, oni su samo sjene duše.

Da se vratimo na našu toliko priželjkivanu sreću. Ako ne znamo tko smo, kako možemo biti sretni. Svi učitelji su nam govorili da se prvo moramo probuditi iz dubokog sna da bi počeli živjeti. A prvi korak je utišati naš um.

Kad ugasimo tu buku počet ćemo čuti pravi zvuk. Zvuk naše duše. To je osvježavajuće. Kao najbolji wellness spa kojeg možemo zamisliti. Polako rastapamo slojeve lažnog ega kojeg smo gradili život za životom. I stojimo goli ispred sebe. U tom trenutku započinjemo razgovor s dušom, sa samim sobom. Taj trenutak je prekretnica u našem životu. Umjesto neuspjelog Sizifa, koji uporno gura ogromnu stijenu, bezuspješno životima, samo smo se predali i odjednom kamen je tu. Na vrhu planine. I možemo ga otkotrljati bez straha da će nam se išta desiti.

Svima nam je potrebno neko prekretnica u našem životu. Ali, moramo je potaknuti​​. Jedna druga povijesna osoba iz Grčke, Arhimed, je rekao: Dajte mi čvrsto mjesto na kojem ću stajati, i pomaknuti  ću zemlju.

Postoji način da budemo sretni. Postoje ljudi koji to jesu. Oni to znaju, za razliku od većine nas. U Bhagavad Gita Krišna je svom prijatelju Arđuni rekao: Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate duše mogu ti prenijeti znanje, jer su vidjele istinu. Postoji mnogo uzvišene duše oko nas, ali naš napor da se pokušava napraviti korak prema njima nas može učiniti sretnim. To je istina.

Na kraju 11. stoljeća, budistički učitelj Atiśa nam daje nekoliko uputa koje nam mogu pomoći na tom dugom putu od sreće.

Najveće postignuće je nesebičnost

Najveća vrijednost je samoovladavanje

Najveća kvaliteta traži služiti drugima

Najveća zapovijed je neprekidna svjesnost

Najveći lijek je potpuna praznina

Najveće djelovanje je ne prihvaćati svjetovni put

Najveće čudo je preobraziti strasti

Najveća velikodušnost je ne biti vezan

Najveća dobrota je miran um

Najveće strpljenje je poniznost

Najveći napor ne brinuti se o rezultatima

Najveća meditacija otpustiti um

Najveća mudrost je vidjeti kroz pojave

Atiśa

KIRTAN WALLAH

Ako volite dobru glazbu i tragate za nečim dubljim u životu, poslušajte novi CD Krishna dasa, Kirtan Wallah. Njegov 14. album na zanimljiv način kombinira rock, folk i country sa indijskim bhajanima.  Za Krishna dasa se zaista može reći da je pravi kirtan wallah (osoba koja je posvetila svoj rad kirtanu). On uvijek spomene i svog gurua Neem Karoli Babu koji mu je dao milost da pjeva duhovne pjesme.

Ovaj projekt je počeo preko Kickstartera gdje je skupio četiri puta više novca nego je zatraženo na početku. Sa više od 200.000 $ uloženih u ovaj album, dobili smo možda i najbolje do sada od Krishna dasa.

2013. godine je bio nominiran za Grammy u kategoriji New Age albuma, ali je nakon što je izveo svoju pjesmu pred svjetskim auditorijem, Krisna das je shvatio, kako sam kaže: „To nije moj svijet. Pjevanje bhajana je moja duhovna praksa. To je ono što me drži. Ne radim to radi pažnje, radi slave ili zbog novca. Pjevam jer želim biti fokusiran prema ljubavi koja je prisutna unutar nas.“

Koju bih pjesmu odabrao za preporuku? Možda Sri Argala Stotram / Show Me Love, koju je Krishna das otpjevao sa kćerkom Janaki ili I Phoned Govinda sa country ritmom. U svakom slučaju, kada poslušate CD odaberite bilo koju i uživati ćete u dobroj duhovnoj glazbi. Pravim pjesmama sa porukom.

EKO KUĆA – GRADNJA PRIRODNIM MATERIJALIMA

GORAN BRUMNIĆ MEX

Intervju sa Goranom Brumnićem Mexom

Goran je jedan od onih ljudi koji žive ono što govore. Čekić i pila su mu alat, a drvo, slama, kamen i blato sredstvo da izgradi predivne i zdrave kuće. Nije lako biti graditelj bez pomoći mehanizacije, ali da je zabavnije i izazovnije, to Goran zna. Ima dovoljno iskustva da nam može pomoći kako se gradi kuća od slame i drveta, žbuka sa blatom i pokriva krov sa slamom i prirodnom šindrom. On sa lakoćom koristi moslavačko blato i grede od kestena, kao i istarski i dalmatinski kamen.

Možda i vas zagolica da i sami upotrijebite prirodne materijale za vaš dom.

Koje su osnovne karakteristike ekološke ili prirodne gradnje ?

Puno toga se podrazumijeva pod terminom prirodne gradnje, zavisno i od onoga koji taj termin upotrebljava. Najbitnije svojstvo ovog načina gradnje, kako ga ja vidim, je da troši što manje energije - nafte, fizičke energije i energije životinja.

Često se misli da su to samo materijali koji su dostupni u prirodi (drvo, kamen, slama, glina...), ali se mogu koristiti i umjetni materijali poput paropropusnih folija, ako se koriste razumno.

Moj kriterij je ekološki otisak - koliko sam energije potrošio dok sam došao do tog materijala. Koliko sam CO2 ispustio u atmosferu dok sam taj materijal pripremao za gradnju. Pokušavam da je on što manji. U to se uračunava koliko sam benzina potrošio dok sam sjekao drvo za grede ili za traktor za baliranje slame od koje ćete napraviti zid.

Ima dosta prirodnih materijala koji su tvornički obrađeni (piljena drvena građa, glina za žbukanje, obrađeni kamen itd), ali su oni već potrošili dio energije u postupku dobivanja finalnog proizvoda.

Da li je ta gradnja skupa ?

Kao prvo, pojam skupoće se razlikuje od čovjeka do čovjeka, zavisno o materijalnom stanju. Pretežno ljudi misle da je ovakva vrsta gradnje jako jeftina jer se radi o materijalima koji se mogu naći u prirodi. Međutim, zaboravlja se činjenica da te materijale prije nego ih se ugradi u kuću (gdje opet morate angažirati majstora) netko mora iskopati, srušiti, obraditi, pripremiti za ugradnju....

Sama gradnja je uvijek skupa, ako čovjek ne gradi sam. Tako da je moj odgovor - da, takva gradnja košta.

U pripremi je jedan projekt u kojem ću pokušati napraviti objekt za stanovanje od 50 m2 sa recikliranim i prirodnim materijalima kako bi vidio koju najnižu cijenu za izgradnju mogu postići. Moja slobodna procjena je da bi cijena mogla biti 200-250 kn/m2.

Tu treba napomenuti da je to cijena bez građevinskih dozvola, nacrta, priključaka i samog rada (majstora). Znači, samo materijali.

Gdje se može pronaći materijal za ovakav način gradnje kuće ?

To opet zavisi od ukusa čovjeka, jer nismo svi jednaki.

U principu se takav materijal može naći svuda oko nas u prirodi, međutim netko ne želi neobrađeno, kvrgavo drvo i želi samo ravne linije. Ista stvar je i sa kamenom koji se nekima ne sviđa neobrađen. Zidovi od slame nekome neće biti vrhunska estetika jer nisu ravni.

Ako nećete sami pribavljati materijal, možete ga kupiti u građevinskim centrima, uključujući i glinu za žbukanje.

Koliko je potrebno stručnog znanja za gradnju ?

Ipak je potrebno nešto stručnog znanja pogotovo što se tiče statike, postavljanja krova i dimnjaka (peći). Ostalo se može naučiti na tečajevima gradnje, preko specijaliziranih priručnika, konzultacijama, pomaganjima na gradilištima i sl.

Koje je vaše iskustvo prilikom izgradnje kuće u Blatuši ?

Zanimljivo iskustvo jer mi je to bila prva kuća koju sam radio od drveta. Imali smo pomoć majstora tesara koji nam je prenio znanje o potrebnim detaljima, ali smo puno toga učili u hodu, metodom pokušaja i pogreške. To nekada nije najbrži način učenja ali je sigurno najučinkovitiji po pitanju trajnog usvajanja znanja.

Radili smo u svakakvim uvjetima - na temperaturama od +35°C do -16°C, po kiši, snijegu, blatu i suncu. Stanovali smo u šatorima, kuhali smo u privremenoj nadstrešnici koja je bila odlična da zaštiti od najjačeg sunca kako nas tako i goste, jedno vrijeme smo bili i bez struje što je doprinosilo romantici i večernjem druženju uz priče, smijeh i svjetlo petrolejke. Slušali smo žabe kako krekeću, u blizini su prolazile divlje životinje (svinje, lisice, srne, kune...).

Zanimljivo je bilo i preseljenje u kuću koja ima zidove od slame. Učinkovitost takve izolacije smo vidjeli već prvo ljeto kada je vani temperatura bila 39°C, a unutra je bila 23°C. Naravno, bez klima uređaja.

Teško je prenijeti sve detalje koji čine takvu gradnju zanimljivom. Sve što se dešavalo dok su prijatelji pomagali, sve nespretnosti, sve genijalne ideje, sva zezanja ili zabrinutosti... ali bi svakom preporučio da sudjeluje u izgradnji svog doma. Makar kao povremeni pomagač nekom majstoru.

Da li je moguć spoj tradicionalne gradnje i modernih materijala ?

Moguće je spajati tradiciju i moderne materijale što se može vidjeti na dosta kuća u Hrvatskoj koje su više ili manje uspješno spojile to dvoje.

Ima puno materijala koje možemo naći u tradicijskoj gradnji. Lijepi primjer je paropropusna folija kod izrade krova koja je sigurnija od terpapira ili kada se gradi bez nje. Dalje, gips kartonske ploče za pregradne zidove ubrzavaju gradnju istovremeno čineći konstrukciju lakšom. Zatim su tu i OSB ploče za izradu podova i zidova. Svakako treba spomenuti i razne vrste izolacija (kamena vuna, izolacija od tvornički obrađene ovčje vune, izolacija od celuloze).

Za sve one koji su zainteresirani za gradnju kuće sa prirodnim materijalima, pošaljite mail na mexblatusa@gmail.com, ili nazovite Mexa na broj: 099/885-1004

HVALA :)

MOLITE BEZ PRESTANKA

Da li je moguće stalno biti u stanju meditacije ili molitve? To je pitanje mučilo jednog bogobojaznog Rusa sredinom devetnaestog stoljeća. Do tog pitanja je po svojim riječima došao kada je jedne nedjelje došao u crkvu da se pomoli. I tada je začuo riječi koje je izgovorio Sv. Pavao u svojoj poslanici Solunjanima: Molite bez prestanka.

Te su mu se riječi duboko urezale u srce da je ostatak života proveo da mu netko razjasni kako je običnom čovjeku moguće moliti bez prestanka.

Upitao je jednog vlastelina koji je bio cijenjen kao čovjek pobožan i razuman, ali njegove ga riječi da je neprestana molitva neprekidno stremljenje ljudskog duha k Bogu nije dotakla u srce.

Nastavio je dalje svoj pobožni put, sve do samostana gdje je prišao nadstojniku kojeg je također upitao što je to neprestana molitva. On mu odgovori da se takva molitva treba shvatiti kao molitva razuma i da je to uzvišena mudrost koju Bog rijetko kome daruje. Ni te riječi ga nisu duhovno uzbudile.

Produži siromašni hodočasnik dalje i uz put sretne starčića koji ga uputi do osamljenog samostana gdje će mu dati stan i hranu. Naš tragalac odgovori da njemu ne trena hrana već duhovna poduka. I objasni on starcu za čime on traga. Starac ga pohvali da zahvali Bogu što je otkrio neodoljivu čežnju za spoznajom neprestane molitve. I tako su zajedno došli do samostana kada ga starac pozove u svoju ćeliju i ponudi mu jednu knjigu. Evo, ovdje piše, reče mu starac, kako se može moliti neprestance. Neprestana unutarnja Isusova molitva jest neprekidno i stalno zazivanje imena Isusa Krista ustima, razumom i srcem. Ona je predstavljanje Njegove postojane prisutnosti, uz prošnju Njegovog smilovanja, za svakim poslom, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. Izražava se ovim riječima:  Gospode  Isuse  Kriste,  smiluj  mi  se!  Ako  se  netko  privikne  ovom  zazivanju,  osjećat  će veliku utjehu, ali i potrebu da obavlja uvijek ovu  molitvu, tako da bez molitve uopće neće moći ni biti, a ona će se sama po sebi u njemu izlijevati. Razumiješ li sada što je neprestana molitva? Upita ga starac na kraju.

Uzevši u ruke knjigu Dobrotoljublje hodočasnik zamoli starca da ga do u detalje uputi u tu duhovnu tajnu neprestane molitve.

I starac mu reče: A sada slušaj, čitat ću na koji se način valja privikavati na neprestanu unutarnju molitvu. Starac je otvorio Dobrotoljublje, potražio pouku svetog Šimuna, Novog Bogoslova: »Sjedni u tišini i osami, prikloni glavu, zaklopi oči, diši spokojnije, u mislima gledaj u nutrinu srca, svodi um, tj. svoje misli, iz glave u srce. Dok dišeš, izgovaraj tiho usnama ili samo razumom: »Gospode Isuse Kriste, smiluj mi se!« Nastoj odagnati od sebe rastresajuće misli,budi miran i strpljiv i češće ponavljaj ovu vježbu.

Sav sretan hodočasnik prihvati poduku starog svećenika u počne svoj duhovni put neprekidne molitve. I sam priznaje da mu je ponekad išlo lako, a ponekad ga je lijenost zahvatila da bi nemarno molio. Ali malo po malo je Isusovu molitvu prihvatio dušom i tijelom i dok je sjedio i dok je ležao ili hodao, ponavljao je te svete riječi: Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se.

Starac ga uputi da ponavlja molitvu barem šest tisuća puta na dan ia da će mu se Bog smilovati i otvoriti srce. Kad je tjednima nakon toga ponovno ugledao starca, on mu reče da sada udvostruči svoju dnevnu molitvu. Polako je dolazilo do duhovnog preobražaja našeg molitelja, i kako je on to svojim riječima napisao u knjizi: Jednom  rano  ujutro  kao  da  me  probudila  molitva.  Počeo  sam  naime  jutarnju  molitvu,  ali  je nekako  nisam  mogao  izgovarati  jer  je  sva  moja  želja bila  ustremljena  sama  po  sebi  k  Isusovoj molitvi. I kada sam je počeo, odmah sam se osjetio lako i ugodno, a jezik i usta izgovarali su nekako sami  od  sebe  bez  mojega prisiljavanja.  Proveo  sam cio  dan  u  radosti i nekako  sam  se  osjetio kao oslobođen  od  svega  drugoga,  kao  da  sam  se  nalazio  na  nekoj  drugoj  zemlji  i  lako  sam  dovršio dvanaest tisuća zaziva do rane večeri. Tako sam sljedećih dana nastavio zazivati ime Isusa Krista s lakoćom i privlačnošću.

Do kraja tog ljeta starac je umro i ostavio hodočasnika da sam sa molitvom putuje po svijetu. Nastavio je sam sa molitvom na usnama i preobražaj je došao:Tako sam putovao i neprestano izgovarao molitvu. Konačno sam poslije nekog vremena osjetio da je molitva sama po sebi počela prelaziti u srce, tj. srce je počelo izgovarati riječi molitve pri svakom kucaju, npr.: 1) Gospode, 2) Isuse, 3) Kriste itd. Prestao sam usmeno izgovarati molitvu i počeo sam pažljivo slušati kako govori srce. Osjećalo se upravo ono što mi je tumačio pokojni starac. Kako li je bilo ugodno!

Nastavio je dalje putovati sve do Jeruzalema, sa Isusovom molitvom na usnama i Dobrotoljubljem u pohabanoj torbi.

ZAKON PRIVLAČENJA

Zakon privlačenja je jednostavan zakon. Isto se istim privlači. Mi privlačimo ono o čemu mislimo jer su misli moćan alat u ovome svijetu. Od kada je Abraham preko Esther Hicks predstavio Zakon Privlačenja nama zemljanima teško je naći čovjeka koji teži ostvarenju svoje sreće a da nije pokušao, a neki su i uspjeli, iskoristiti taj zakon da bi dohvatili nešto konkretno u svom životu. Na primjer, novac. Ili atraktivnog partnera. Ili možda bolji posao. Pa idu sve dotle da se hvale kako su korištenjem Zakona uvijek pronalazili parking mjesto ispred šoping centra.

Ali taj zakon ide mnogo dalje od onoga što se obično opisuje u par rečenica. Kao prvo, htio bih napomenuti da ovaj Zakon nije nešto novo što se pojavilo na širokom tržištu kontrole misli prije nekoliko godina, već sa vremena na vrijeme kroz cijelu ljudsku povijest ovaj Zakon iskoči pred nas i napravi nam AHA efekt gdje se čudimo kako nismo i do sada iskoristili sve što nam život pruža. Da ne bude zabune, i ja sam osjetio onaj isti AHA kada sam čitao Abrahama i gledao Tajnu, ali mi se već u drugom trenutku to učinilo toliko poznatim da mi nije trebalo dugo da otkrijem da postoji ta beskonačna nit ljudskog razmišljanja koja sa vremena na vrijeme koristi Zakon Privlačenja u praksi.

Kada nešto postane trend onda se i razni privremeni gurui prikače na to. Jer novac treba samo ubrati da bi bio vaš. Oni to puno bolje shvaćaju od većine nas. Većina ljudi ostane kod onoga AHA i nastavi sa svojim životom dalje.

Samo da se malo vratimo u povijest, recimo prije sto godina, otkriti ćemo da je 1906. godine William Walker Atkinson napisao knjigu pod nazivom Zakon Privlačenja. Zvuči vam poznato? On je bio vrlo plodan autor pa je koristio i druge pseudonime dok je pisao svojih stotinjak knjiga. Na primjer Yogi Ramacharaka. Atkinson je bio dio jednog većeg pokreta koji se sada i službeno zove Pokret Nove Misli (New Thought Movement). Većina sljedbenika nove misli su i u praksi primjenjivali Zakon i ostvarili živote koji su vrijedni pažnje. Neki su se obogatili, drugi su sreću tražili u nematerijalnim stvarima. Zajedničko im je da svi priznaju um kao vrhunski alat za dostizanje nečeg višeg u životu. A postulati koje su slijedili su:

Vrhovna inteligencija ili Bog je sveprisutna

Duh je konačna stvarnost

Božanska misao nas vodi ka dobrome

Sve bolesti imaju izvor u mislima

Ispravno mišljenje ima iscjeljuć efekt

Gotovo u isto vrijeme u Rusiji je živio Lav Tolstoj koji je bio inspiracija za jednog drugog plodnog autora Zakona Privlačenja, Jamesa Allena. On je izrekao ove misli: Što je čovjek smireniji,veći je njegov uspjeh,njegov utjecaj, njegova težnja za dobrim. Miran um je jedan od prekrasnih dragulja mudrosti. Osoba je ograničena jedino sa mislima koje sam odabire. Allen je živio asketskim životom, poput svog uzora iz Rusije.

I Goethe je bio jedan od velikih mislilaca koji je razumio Zakon Privlačenja. On je izrekao ove pametne misli: Sve što možeš uraditi, ili misliš da možeš uraditi, uradi. Hrabrost je snaga, i čarolija. Započni sada. Cijeli Goetheov život je kombinacija mistike, znanosti i bogatog književnog opusa. Za mnoge je njegov život puno zanimljiviji od mladog Werthera.

I Biblija ima svoju vezu sa Zakonom Privlačenja. U novom zavjetu Luka 11:9 i 10 piše: I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. Zar nisu ove riječi direktan dokaz da je i Isus znao za Zakon i vrlo jednostavno nas uputio kako dobiti što nam treba. Tko traži, dobiti će.

Još malo dalje u povijest mogli bi povezati i Empedoklea sa Zakon Privlačenja, gdje on kaže da: Ljudi koji se vole (philia) miješaju se poput vode i vina, a oni koji se mrze (neikos) su poput vode i ulja.

Zakon Privlačenja ima svoje poznate korijene u Budinim riječima: Sve što postoji na ovome svijetu je posljedica vaših misli. Još podrobniji je bio Krišna u Bhagavad Giti gdje u šestom poglavlju govori o utjecaju uma i mišljenja na naš život: Uvjetovana duša se mora uz pomoć uma izbaviti, a ne degradirati. Um je prijatelj uvjetovane duše, ali i njen neprijatelj. Za onoga tko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali za onoga tko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj. Onaj tko je ovladao umom je već dostigao Nad-dušu, jer je stekao mir. Takav čovjek ne pravi razliku između sreće i nesreće, topline i hladnoće i časti i nečasti.

Ostavljam da svatko od vas može protumačiti ove riječi skupljene iz mudre povijesti na svoj način. Ali, dopustite da se vlastita uvjerenja i prosudbe mogu objasniti i ovako kako sam napisao. Jedna od zanimljivih stvari kod Zakona jeste da je primjenjiv u praksi i da najveća razlika između skeptika i „vjernika“ leži u tome da jedni komentiraju sve te puste knjige, a drugi su uzeli riječi zakona k srcu i nastoje poboljšati svoj život. Ako tijekom našeg postojanja na planeti možemo raditi svakojake gluposti za koje mislimo da će nam donijeti sreću, zašto ne uzeti za sebe nešto vremena i pokušati usredotočiti misli ka nečemu što je puno bolje od onoga što imamo sada? Što nas košta?

U kratka tri koraka možemo ostvariti puno bolji život kakav smo i tražili dugo vremena:

1.     ZATRAŽIMO

2.    DOBIJEMO ODGOVOR

3.    DOPUSTIMO

Kada se počne slijediti Zakon otvaraju se nova vrata i vide se sitniji detalji koje možemo implementirati u život. Za sada je ovo dovoljno. I više nego dovoljno.