PROMIJENI NAVIKE, PROMIJENI ŽIVOT

Mi smo ono što stalno ponavljamo. Izvrsnost nije čin, već navika. - Aristotel

Naš svakodnevni život je sačinjen od navika koje smo stvarali godinama. I sada smo tu gdje jesmo. Sve one sitnice koje nas sada smetaju sami smo ugradili u naš život. Koliko god vremena nam je trebalo da kreiramo sadašnje stanje, dvostruko duže nam treba da to ispravimo. Zvuči odbijajuće i neinspirativno, zar ne?

Ali je moguće. 

Navike se mogu promijeniti iako ponekada izgleda kao nemoguća misija. Moguće je. Vjerujte mi.

Nekoliko prijedloga kako promijeniti navike:

Henry David Thoreau je napisao: Većina ljudi živi život tihog očajanja. Nikada nisam htio biti dio te grupe. A što je sa vama?

Život je već dovoljno kompliciran, pojednostavite.

1. Napišite plan promjene
2. Promijenite jednu po jednu naviku
3. Počnite sa malim koracima
4. Ponekad se osvrnite unatrag
5. Ohrabrite se

Napišite plan promjene: 

Loše navike je lakše promijeniti danas nego sutra.  Židovska izreka

Ako ne znate što treba mijenjati, kako ćete to učiniti? Uz malo truda lako ćete otkriti zamke u koje ste upali. Samo malo iskrenosti, i vaša lista će biti velika poput omanje knjige. Zato prvo napišite prioritete. Neke sitne falinge koje svatko od nas čvrsto drži, možete u početku ostaviti sa strane. Prvo se riješite onih najvećih, najznačajnijih i najbolnijih loših navika. Mijenjajući njih, napraviti ćete kvantni skok koji će olakšati sve druge promjene. Možda ćete se pitati, ali kako mogu mijenjati ono što je duboko ukorijenjeno a jedva promijenim i one banalne gluposti koje me se tek ovlaš dotiču? Kao prvo, to nije tako teško. Vjerujte mi. Do sada niste ni razmišljali o promjenama navika. Kada se suočite sa problemom, problem nestaje.

Promijenite jednu po jednu naviku:

Lijenost nije ništa drugo nego navika da se odmaramo prije nego smo umorni. Jules Renard

 

Ako se fokusirate na rješenje, dovoljno brzo će se sve odvijati. Jedna navika, jedna pobjeda. Kada ojačate, imati ćete snage za veće zahtjeve. 

Počnite sa malim koracima: 

Motivacija vas nagoni da započnete. Navika vas tjera naprijed.  Jim Ryun

I najduži put počinje sa prvim, obično malenim, korakom. Naša je sudbina da se mijenjamo cijeli život. Ovo nije utrka na kratke staze, već cjeloživotna promjena. Kreiranje novih, boljih navika, jeste naš život. 

Ponekad se osvrnite unatrag:

Navika je nešto što radimo bez da razmišljamo; zbog toga ih imamo toliko.  Frank A. Clark

Što duže putujete, prevaljujete veći put. Ponekad se sjetite prvog dana vaše promjene, prvog koraka, ohrabrenja kojeg ste si dali. Sa vrha brda puca prekrasan pogled. Da bi ste ga dosegli, niste poskočili korak ili dva. Trajalo je. Kod uspješnih ljudi uglavnom vidimo samo krajnje rezultate, a sva ona bezbrojna posrtanja, odustajanja i boli, koji su dio tog puta, nama ostaje nevidljiv. Nemojte se osvrtati nakon svakog koračića, jer nećete vidjeti razliku. Odvalite dobar dio puta, zastanite, i osvrnite se. Mahnite lošim navikama jer su ostale daleko za vama.

Ohrabrite se:

Dobre navike koje steknemo, teško se mijenjaju kao i one loše. Robert Puller

To je samotan put. Samo vi možete promijeniti vlastite navike. Okolina vas može inspirirati, poput dobrih prijatelja, lijepe glazbe ili knjige, ali na tom putu putujete sami. Ako nema nikog da vas ohrabri, ohrabrite se sami. Zaslužili ste jer ste već krenuli. 

Davno sam čuo uzrečicu da na svijetu postoje tri vrste ljudi: jedni koji mijenjaju svijet, drugi  promatraju taj svijet a treći se pitaju što se to promijenilo. Najlakše je sjediti i pitati se što se to dešava oko nas. Ovo nije savršeni vodič za bolji život. Tek kratka posjetnica da je moguće ostvariti nešto više.  Jadikovati i žaliti se da su svi drugi krivi a samo ne mi. Stvorili ste loše navike, sada ih promijenite. Danas. Sada.

Sretno.

Pustinja i rijeka

Svi naši snovi mogu se ostvariti, ako ih imamo hrabrosti slijediti.

Walt Disney

Na svome mirnom putu prema moru jedna je rijeka stigla do pustinje i tu se zaustavila. Pred njom su na vidiku bile stijene, provalije, špilje i nanosi živoga pijeska. Rijeka je zastala od straha. „To je moj kraj. Pustinju neću prijeći, jer će pijesak progutati svu moju vodu i mene će nestati. Nikada neću stići do mora, sve je gotovo“, očajavala je.
Voda joj se počela postupno gubiti i rijeka je doista nestajala u pustinji. Prolazeći onuda, vjetar začuje njezino stalno jadikovanje, te je odluči spasiti. „Prepusti se suncu da te zagrije, uzaći ćeš na nebo u obliku vodene pare. Za ostalo ću se ja pobrinuti“, predloži vjetar. Rijeka se još više uplaši. „Ja sam stvorena da tečem između dviju obala polako, mirno i dostojanstveno, nisam stvorena da letim zrakom.“ Vjetar joj odgovori: „Ne boj se, kad se digneš prema nebu u obliku vodene pare, postat ćeš oblak. Oblak ću prenijeti preko pustinje i tamo ćeš ponovno pasti na zemlju kao kiša. Postat ćeš opet rijeka i teći ćeš prema moru.“ No rijeka se odviše bojala i pustinja ju je progutala.

Bruno Ferrero

KAKO PRIJEĆI SA JEDNOG LISTA NA DRUGI ?

Ja sam inače vrlo hrabar, nastavio je tihim glasom: samo me danas boli glava.

Alisa u zemlji čudesa - Lewis Carroll

 

Udobno živimo svoj maleni život. Tako nam je lijepo. Ništa nam ne fali. Zašto tražiti nešto više? Stvorili smo život kakav smo i tražili pa zašto ga mijenjati?

Prolaze godine i tu i tamo osjećamo da nešto ne štima. To nisu velike boli, tek poneka nelagoda, naročito oko srca. Složili smo svoje osjećaje baš kako treba. Družimo se sa ljudima koji nam odgovaraju. Posao štima, obitelj sluša. Ipak se sa vremena na vrijeme pojavi ona bol, nelagoda oko srca. Tihi glas nam kaže da je vrijeme za promjene. Nova stranica našeg života. To ne mora biti dramatična promjena poput Christophera McCandlessa koji je napustio sve i otišao u divljinu Aljaske gdje je nažalost i skončao svoj mladi život.

Promjena je prirodno stanje života. Stalna na tom svijetu samo mijena jest, izgovorio je Petar Preradović. Pa zašto se bojimo nečega što je tako očito i neizbježno? 

Nije da se ne usuđujemo zato što su stvari teške; već su stvari teške zato što se ne usuđujemo.

Seneka

Život nas tjera da idemo naprijed. Vrijeme ne stoji i ne možemo ga vratiti. Ponekad je potrebno da nas netko pogurne i već smo poletjeli kao iskusni letač. Kao i mladi sokol iz ove priče:

Neki kralj dobio na dar dva sokolića. Odmah ih je povjerio na dresuru vrsnom poznavaocu ptica. Nakon nekoliko mjeseci, učitelj poruči kralju da je jedan od sokolića izvrsno dresiran.
„A drugi?“ upita kralj.
„Žao mi je, Veličanstvo, drugi se sokolić čudno ponaša. Možda boluje od kakve rijetke bolesti, ali nitko ga ne može pokrenuti sa stabla na koje je postavljen prvoga dana. Jedan se sluga mora svakodnevno penjati na stablo da mu donese hranu.“
Kralj sazove veterinare, liječnike i stručnjake svih vrsta, no nitko nije uspio privoljeti sokola da poleti. Uposlio je dvorane, generale i najmudrije savjetnike, no nitko od njih nije sokola mogao pomaknuti s grane.
Kralj je s prozora svoga dvora promatrao sokola kako danonoćno nepomično stoji na stablu. Jednoga je dana izdao proglas u kojem je zatražio pomoć svih podanika ne bi li se problem konačno riješio.
Sljedećeg  je jutra otvorio prozor i veoma se začudio kad je ugledao sokola kako ponosno leti iznad stabla u vrtu.
„Dovedite mi čovjeka koji je to postigao!“ naredi kralj.
Doveli su mu mlada seljaka.
„Ti si privolio sokola na letenje? Kako si u tome uspio? Da nisi čarobnjak?“ upita kralj.
Mladić sramežljivo ali zadovoljno objasni: „Nije bilo teško, Veličanstvo. Odrezao sam granu na kojoj je sjedio, a sokolić je tada shvatio da ima krila i počeo letjeti.“
(Bruno Ferrero)

Ako sami nemamo hrabrosti da se iskažemo u životu, netko će nam pomoći. Makar trebali granu odsjeći zbog toga. Ako je to jedino rješenje, učinimo to. Kada poletimo, zaboraviti ćemo na sva ona oklijevanja koja su nas čvrsto držala na grani.

Hrabrost je snaga da napustimo poznato.

Mary Bryant

Davno sam promatrao jednog malenog puža koji je pokušavao prijeći sa jednog lista na drugi. Puževi su po prirodi spori i on je sa svojim ticalima lagano provjeravao gdje je taj drugi list. Onaj prvi, na kojem je još stajao, bio je sav izgrižen i više nije bilo hrane na njemu. Trebao mu je novi životni prostor. Život ga je tjerao da ide dalje. Nije imao izbora. Samo je trebao odabrati kuda krenuti, i ono što je najvažnije, odvažiti se za taj hrabri životni skok u nepoznato. List je čvrsto stajao i samo je čekao kada će ga maleni pužić dosegnuti. Nekoliko puta sam pomislio da puž neće uspjeti i da će pasti na zemlju. Vjerojatno mu ne bi bilo ništa, ali bi onda  morao sve iz početka popeti se uz stablo pa preko svih izgriženih i manje slasnih listova doći ponovno do onoga traženog lista. Slasno zelenog. Ali nije pao. Vraćao bi se, poput odstupnice kada izgleda previše opasno, pa bi ponovno pokušao da ticalima provjeri gdje je taj vražji novi list. Malo po malo, u jednom trenu je gotovo odskočio, ili se to meni samo učinilo da je list pod težinom puža pokleknuo. Kada je stigao u novi život udahnuo je par puta i jednostavno nastavio tamo gdje je stao i na prethodnom listu.

Krenimo dalje. Jer ne možemo stati. Hrabrost u nama će se otvoriti kada je izazovemo.

Mnogo nas ima više hrabrosti nego što sanjamo da imamo.

Dale Carnegie