Rumi - Ljudski duh

LJUDSKI DUH

• Vidljivo je tijelo, skriven je duh. Tijelo je poput rukava, duh je ruka u rukavu. I um je nevidljiv, ali se i um i duh naziru u ponašanju čovjeka.
• Ljudski je duh skriven, nesaznatljiv. Riječima našim i postupcima mi otkrivamo nutarnju prirodu njegove biti. Bit je toga duha nepromjenjiva, ali njezin izraz - naše riječi i djela - prolazne su i podložne mijeni. Naša molitva, duhovne bitke, post, sve je prolazno, ali duh koji ih potiče, traje zauvijek. Duh čovjeka brusio je i kušao sebe na kamenu kušaču božanske zapovijedi.
• Tijelo je šator duhu, lađa Noi.
• Ljudski je duh svijetao, i traži ono što je dobro. Mala sobost je tamna i pod uplivom je osjetila. I kako onda mala sobost pobjeđuje duh? Ona ga svladava zato jer joj je tijelo dom, dok je duh stranac u svijetu tjelesnosti. Pas brani svoje dvorište poput podivljala lava.
• Evo kakvo je stanje čovjeka: donešeno bje anđelovo krilo i svezano za magarčev rep, kako bi magarac mogao prihvatiti štogod od vrlina anđela, čijim je sjajem obasjan.
• Kad plodu u utrobi dođe vrijeme da primi duh života, sunce mu priskače u pomoć. Plod oživljava, jer ga sunce obdaruje duhom. Od drugih zvijezda plod prima tek nejasan biljeg, sve dok ga sunce ne obasja. Kako se plod spaja sa sjajnim suncem u materinjoj utrobi? Sunce ima mnoge načine, ćutilima našim skrivene: način kojim zlato biva još zlatnije, način kojim običan kamen postaje granat i crveni rubin, način po kojemu zrije voće, i način kojim se prestrašenu čovjeku daruje hrabrost.
• Sunce, duh, u prozorima tijela podijelilo se na zrake. Kad gledaš sunčev krug, vidiš: jedan je; u to će posumnjati svatko, tko je zasjenjen svojim pogledom na tijelo. Mnogost je duh životinjski; ljudski je duh jedna bit. Kolikom je mjerom Bog posuo Svojim svjetlom čovječji rod, tolikom su mjerom ljudska bića suštinski jedno. Ali u istini, Njegova je svjetlost nedjeljiva.
• Duh je poput sokola, tijelo je negva njegova. To jadno, okovane noge i slomljena krila stvorenje!
• Jezgra je svakoga ploda bolja od njegove kore. Gledaj tijelo kao koru, a na duh gledaj kao na jezgru.
• O ti, koji si zaljubljen u svoj um, i koji izdižeš sebe iznad obožavatelja oblika - znaj da je tvoj um tek zraka sveopćega Uma, bačena na tvoja ćutila; gledaj na nj kao na pozlatu svrh vlastitoga bakra.
• Um je oblikom dvojak. Prvi se oblik stječe, uči se iz knjiga i od učitelja, razmišljanjem se i pamćenjem, logikom i znanošću njeguje. Na taj način jačaju umne moći, ali što više znanja stječeš, to veći teret nosiš. Drugi oblik uma dar je Božji. Njegov je vrutak samo srce ljudske duše. Kad voda božanskoga znanja proključa iz duha u um, um se tada razbistri i razblista, da se više nikad ne zamuti, nikad ne umrtvi.
• Ljudski je duh u istini svjesnost, izbrušena ogledima i kušnjama. Oni, u kojih je veća svjesnost, većega su duha. Viši je ljudski duh od životinjskoga, zbog veće svjesnosti. Nadalje, anđeoski je duh viši od ljudskoga, jer nadilazi našu razinu svjesnosti, dok je opet duh sveca viši od duha anđela. Oni, u kojih je manje svjesnosti, morali bi učiti do nogu onih u kojih je svjesnost veća. Ruža se poklonstveno ne prigiba pred trnom.
• Tvoja tjelesna svojstva, kao i tvoje tijelo, puka su posudba. Ne vezuj se srcem za njih, jer su netrajna, tek sat vremena traju. Nasuprot njima, tvoj duh je vječan. Tvoje je tijelo na zemlji poput svjetiljke, čija svjetlost nadolazi odozgor, iz besmrtnoga Izvora.