Antony de Mello - Jednominutna besmislica

Jednominutna besmislica

Antony de Mello

Upitan što radi za svoje učenike, Majstor je rekao: "Ono što kipar radi za statuu tigra:
uzme blok mramora i skine s nje sve što ne sliči na tigra."
Kada su ga učenici kasnije upitali što je točno mislio, Majstor reče: "Moj je zadatak da
uklonim sve što niste vi: svaku misao, osjećaj, stav, prisilu koja se za vas zalijepila iz
vaše kulture ili vaše prošlosti."

__________________________________

Majstor je stalno podsjećao ljude da im je egzistencija poput robota: "Kako se
možete nazivati ljudima ako je svaka vaša misao, svako osjećanje i svako djelovanje
mehaničko, i proizlazi ne iz vas već iz vaše uvjetovanosti?"
"Može li išta razbiti tu uvjetovanost i osloboditi nas?"
"Da. Svjesnost."
I onda, pošto je promislio na trenutak, doda: "I katastrofa."
"Katastrofa?"
"Da. Jedan vrlo engleski Englez mi je jednom ispričao kako je nakon brodoloma
usred oceana i čitavog sata plivanja sa drugim Englezom, konačno uspio da se
oslobodi svoje uvjetovanosti i da progovori a da ga nisu predstavili!"
"Što je rekao?"
"Rekao je: 'Izvinite što vam se obraćam a da me nisu predstavili, ali je li ovo put za
Southampton?'"

__________________________________

"Zašto više ljudi ne postiže prosvjetljenje?", upita neko Majstora.
"Jer vide kao gubitak ono što je u stvari dobitak."
Ispričao je tada priču o poznaniku koji se bacio u biznis. Trgovina je cvjetala. Kupci
su stalno dolazili.
Kada mu je Majstor čestitao na uspjehu, on ojađeno reče: "Gledajmo na stvari
realistično gospodine. Pogledajte ova ulazna vrata. Ako se toliki ljudi nastave gurati
kroz njih, morat ćemo uskoro zamijeniti šarke."

__________________________________

Kad se jednom neko hvalio ekonomskim i kulturnim dostignućima svoje zemlje,
Majstor je bio prilično neimpresioniran. "Jesu li sva ta postignuća dovela do makar i
najmanje promjene u srcima tvojih zemljaka?", upitao je.
I ispričao je priču o čovjeku kojeg su zarobili ljudožderi i doveli ga poglavici prije
nego što će ga živog ispeći. Zamislite njegovo zaprepaštenje kada je čuo kako
poglavica govori sa čistim harvardskim akcentom.
"Zar te sve te godine na Harvardu nisu nimalo promijenile?", upitao je bijelac.
"Naravno da jesu. Civilizirale su me. Kad te ispečemo, obući ću se za večeru i pojesti
te sa nožem i viljuškom.

__________________________________

Majstor nije raspravljao ni sa kim, jer je znao da 'raspravljač' traži potvrdu svojih
uvjerenja, a ne Istinu.
Jednom im je pokazao vrijednost rasprave:
"Pada li kriška hljeba namazanom stranom prema gore ili prema dole?"
"Naravno, namazanom stranom dole."
"Ne, namazanom stranom gore."
"Hajde da to provjerimo."
I tako su namazali krišku hljeba i bacili je u zrak. I pala je namazanom stranom
prema gore!
"Ja sam pobijedio!"
"Samo zato što sam ja napravio grešku."
"Kakvu grešku?"
"Očito je da sam namazao pogrešnu stranu."

__________________________________

"Religiozno vjerovanje", rekao je Majstor, "nije izraz Stvarnosti, već nagovještaj,
natuknica za nešto što je misterija, izvan dosega ljudske misli. Ukratko, religiozno
vjerovanje je samo prst koji pokazuje prema mjesecu.
"Neki religiozni ljudi se nikad ne odmaknu od proučavanja prsta."
"Drugi su zauzeti sisajući ga."
"Neki upotrijebe prst da si iskopaju oči. Ovo su licemjeri koje je religija oslijepila."
"Rijedak je uistinu religiozan čovjek koji je dovoljno nevezan za prst da vidi na što on
pokazuje – ovo su oni koje, pošto su nadišli vjerovanje, smatraju huliteljima."

__________________________________

Majstor je objasnio učenicima da će prosvjetljenje doći ako postignu gledanje bez
tumačenja.
Oni su htjeli da znaju što je to gledanje bez tumačenja.
Majstor je to ovako objasnio:
Par fizičkih radnika katolika su naporno radili na putu ispred javne kuće kad su vidjeli
rabina kako se uvukao u tu kuću na lošem glasu.
"Pa, što bi drugo i očekivali?", rekoše jedan drugom.
Nakon nekog vremena protestantski svećenik se ušulja unutra. Ništa čudno. "Što bi
drugo i očekivali?"
Onda dođe lokalni katolički svećenik koji je pokrio lice kapuljačom prije nego što je
ušao u zgradu. "Nije li to strašno? Sigurno se jedna od djevojaka razboljela."

__________________________________

Svaki put kad bi se pričalo o Bogu, Majstor je insistirao da je u suštini Bog izvan
dosega ljudske misli – Misterija – i zato bilo što što  je rečeno o Bogu je bilo istina, ali
ne o Njemu, već o konceptu Njega.
Učenici nikad nisu stvarno shvatili što je to značilo dok im Majstor to jednom nije
pokazao.
"Nije istina kad se kaže da je Bog stvorio svijet, ili da nas Bog voli, ili da je Bog
veliki – jer se o Bogu ništa ne može reći. Zato bi u interesu istine trebalo reći: Naš
koncept Boga je stvorio svijet, naš koncept Boga nas voli, naš koncept Boga je
veliki."
"Ako je to točno, zar ne bismo trebali odbaciti sve koncepte koje imamo o
božanskom?"
"Ne bi bilo potrebe da napustite svoje idole da ih prvo niste napravili?", reče Majstor.