NAVIKE

Naš rad nas određuje. Uspjeh nije čin, već navika.

Aristotel

Pazi na svoje misli, 
jer one postaju tvojim riječima.

Pazi na svoje riječi, 
jer one postaju tvojim djelima.

Pazi na svoja djela, 
jer ona postaju tvojim navikama.

Pazi na svoje navike, 
jer one postaju tvojim karakterom.

Pazi na svoj karakter, 
jer on postaje tvojom sudbinom.

Možemo biti sluge naših navika, ili ih sami stvoriti i gospodariti vlastitim životom. Sve što postoji u materijalnom svijetu je podložno zakonima prirode. Jedan od zakona kojeg svakodnevno osjećamo jeste i drugi zakon termodinamike, koji se može objasniti i kao društveni zakon naše civilizacije. Drugim riječima, prirodni zakon koji objašnjava entropiju kaže da ako ne djelujemo silom prema nekom tijelu, to tijelo postupno propada. Ako ne gradimo nove, bolje navike, one stare i loše navike nas guraju prema dnu.

Možemo reći da postoje četiri dobre navike: točnost, ispravnost, postojanost i djelotvornost. Bez točnosti, gubimo vrijeme; bez ispravnosti činimo greške u životu; bez postojanosti lako odustajemo i ne završavamo započeto; a bez djelotvornosti, sve je izgubljeno. Uz ove navike možemo dodati još neke dobre navike koje nam dobro dođu kroz putovanje zvano život: razboritost, discipliniranost i zadovoljstvo.

Za promjenu svake navike potrebno je uložiti određeni napor i održati disciplinu. Za većinu ljudi je dobro praviti malene korake u tom slijedu promjena. Svakoga dana mali pomak prema naprijed. Zbir svih pomaka u nekom vremenu će nas potaknuti da se i dalje mijenjamo na bolje.

Svima je poznata japanska poslovna učinkovitost. Oni rade više, dulje, bolje i efikasnije od većine drugih naroda. Nakon drugog svjetskog rata kada se nacija trebala obnoviti skupina poslovnih ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država su implementirali novi način treniranja na poslu. To je nazvano Kaizen (na japanskom znači „dobra promjena“). U praksi se očituje na takav način da se svakodnevni posao unaprjeđuje krom bezbroj sitnih malenih pomaka. Svaki radnik je motiviran da pronalazi gotovo beznačajne promjene na bolje koje mogu olakšati, ubrzati i pojeftiniti poslovni proces. Toyota je poznata po korištenju Kaizena u svom poslovanju.  Takva vrsta promjena je ušla duboko pod kožu japanaca i ne može se olako preslikati u mentalitet drugih naroda. Za to treba vremena.

Postoji priča kada je jedan amerikanac obilazio britanske vrtove koji su mu se izuzetno sviđali. Pošto je bio bogat htio je pošto poto saznati kako su to englezima vrtovi tako zeleni, uredni i lijepi. Upitao je glavnog vrtlara što je potrebno da bi i njegov vrt tako izgledao. Vrtlar mu odgovori: Ja zalijevam vrt jednom dnevno, kosim travu jednom tjedno i obrezujem grane jednom mjesečno. Amerikanac je uzeo instrukcije k srcu i vrativši se natrag počeo je uređivati svoj vrt sa velikim žarom. Ali ništa se nije dešavalo. Njegova trava je i dalje bila žuta, grane su visile a voćke nisu davale ploda. Ponovno je otišao u Englesku da se požali da je dobio loše upute od starog vrtlara. I amerikanac mu reče: ja sam svoj vrt dvaput dnevno zalijevao, kosio sam ga svaki drugi dan a grane sam obrezivao barem jednom tjedno. Stari engleski vrtlar se zamisli i odgovori posjetitelju: Da to je sve u redu, ali ja i moja obitelj to radimo posljednjih dvjesto godina bez prestanka.

Navike ne možemo ubrzati već ih moramo prihvatiti da postanu dio našeg života. I onda se počnu manifestirati. Kreiranje navika je duhovna disciplina. To je proces meditacije života.

Stephen Covey je prije dvadesetak godina napisao knjigu 7 navika uspješnih ljudi. Koristeći te navike kao osnovu, Perry Garfinkel je opisao 7 navika duhovnih ljudi. I one izgledaju ovako:

1.     Duhovni ljudi rađe daju nego uzimaju – Davanje je u samoj osnovi ljudske prirode. Altruizam je težnja da se pomogne svakom drugom živom biću. Davanje se može izraziti na mnoge načine: davanje novca, svoga vremena, pažnje ili usmjeravanje molitve.

2.    Više govore Da nego Ne – Kada kažete Ne, zatvarate svoje srce (to se ne odnosi na loše navike i na opijate, poput alkohola i droga). Ljudi više vole i čuti riječ Da nego Ne. Riječ Da potvrđuje život.

3.    Duhovni ljudi vide priliku, a ne problem – Shunryu Suzuki je rekao da u početnikovom umu postoji mnogo mogućnosti, dok u umu majstora samo nekoliko. Duhovni ljudi su optimisti i uvijek vide dobro u drugima. Čaša je uvijek napola puna.

4.    Svijet vide tuđim očima – Empatija je naglašena kod duhovnih ljudi. Mogu suosjećati sa drugim živim bićima (ljudima, životinjama i biljkama). Osjećaju tuđe boli i predviđaju tuđe misli.

5.    Vide milost u svakom događaju – Ne očekuju da će se Bog spustiti sa nebesa samo zbog njih i da fanfare zasviraju. Ne čekaju na veliki A-HA, već u svakom trenutku vide povezanost sviju nas sa izvorom. Cijene sitne detalje, poput izlaska ili zalaska sunca. Dok većina ljudi izbjegavaju sitne poslove očekujući da su vrijedni samo za velike stvari, duhovne osobe prihvaćaju svaku, ma kako malu milost.

6.    Komplimente dijele drugima na veliko, a prihvaćaju ih sa poniznošću – Duhovni ljudi ne vide da drugi imaju potrebu za pohvalom da bi uzvisili nečiji ego, već vide hvalu kao potrebu za ljubavlju. Oni pohvaljuju bez fige u džepu. Sa druge strane, nemaju sami potrebe da ih se pohvaljuje i da im se nepotrebno laska.

7.    Ne ograničavaju svoj duhovni život na crkve i hramove – Nisu duhovnjaci samo nedjeljom ujutro, kada je neka svetkovina ili nečije rođenje ili smrt. Nije im potreban svećenik, rabin ili guru da bi se podsjetili da su prvenstveno duhovna bića. Oni su ono što jesu i u šumi, na plaži, na vrhovima planina i u bučnim gradovima. Gdje god putuju njihove duhovne proslave putuju sa njima.

I osma navika kao dodatak, koja može samo zasladiti sve prethodno navedene duhovne navike:

8.    Duhoviti su – Nije samo Djed Mraz duhovit već i svaka osoba koja putuje putem koji se rjeđe putuje. Njihovo lice nije sa namještenim osmjehom, već stvarni humor ili duhovitost (vidite sličnost sa riječju duhovan) dolazi iz dubine. Za većinu nas ta vrsta humora je duboko zakopana u nama, ali se polako pomalja prema vani što više prakticiramo ove duhovne navike.

Svaki napor koji uložimo da bi smo stvorili nove i bolje duhovne navike je nagrađen slasnim plodom sa drveta duhovne spoznaje (ne mislim na jabuku). Možemo reći da je to jedini napor koji je vrijedan našeg vremena i pažnje.