Ja sam inače vrlo hrabar, nastavio je tihim glasom: samo me danas
boli glava.
Alisa u zemlji čudesa - Lewis Carroll
Udobno živimo svoj maleni život. Tako nam je lijepo. Ništa nam ne fali.
Zašto tražiti nešto više? Stvorili smo život kakav smo i tražili pa zašto ga
mijenjati?
Prolaze godine
i tu i tamo osjećamo da nešto ne štima. To nisu
velike boli, tek poneka nelagoda, naročito oko srca. Složili
smo svoje osjećaje baš kako treba. Družimo se sa ljudima koji nam
odgovaraju. Posao štima, obitelj sluša. Ipak se sa vremena na vrijeme pojavi
ona bol, nelagoda oko srca. Tihi glas nam kaže da je vrijeme za promjene. Nova
stranica našeg života. To ne mora biti dramatična promjena
poput Christophera McCandlessa koji
je napustio sve i otišao u divljinu Aljaske gdje je nažalost i skončao svoj mladi život.
Promjena je prirodno stanje života. Stalna na tom svijetu samo mijena jest,
izgovorio je Petar Preradović. Pa zašto se bojimo nečega što je tako očito i neizbježno?
Nije da se ne usuđujemo zato što su stvari teške;
već su stvari
teške zato što se ne usuđujemo.
Seneka
Život nas tjera da idemo naprijed. Vrijeme
ne stoji i ne možemo ga vratiti. Ponekad je potrebno da nas netko pogurne i već smo poletjeli kao iskusni letač. Kao i mladi
sokol iz ove priče:
Neki kralj dobio na dar dva sokolića. Odmah ih je povjerio na
dresuru vrsnom poznavaocu ptica. Nakon nekoliko mjeseci, učitelj poruči kralju da je jedan od
sokolića izvrsno
dresiran.
„A drugi?“ upita kralj.
„Žao mi je, Veličanstvo, drugi se sokolić čudno ponaša.
Možda boluje od kakve rijetke bolesti, ali nitko ga ne može pokrenuti sa stabla
na koje je postavljen prvoga dana. Jedan se sluga mora svakodnevno penjati na
stablo da mu donese hranu.“
Kralj sazove veterinare, liječnike i stručnjake svih vrsta, no nitko
nije uspio privoljeti sokola da poleti. Uposlio je dvorane, generale i
najmudrije savjetnike, no nitko od njih nije sokola mogao pomaknuti s grane.
Kralj je s prozora svoga dvora promatrao sokola kako
danonoćno nepomično stoji na stablu. Jednoga
je dana izdao proglas u kojem je zatražio pomoć svih podanika ne bi li se problem konačno riješio.
Sljedećeg je
jutra otvorio prozor i veoma se začudio kad je ugledao sokola kako ponosno leti iznad stabla u
vrtu.
„Dovedite mi čovjeka koji je to postigao!“ naredi kralj.
Doveli su mu mlada seljaka.
„Ti si privolio sokola na letenje? Kako si u tome
uspio? Da nisi čarobnjak?“
upita kralj.
Mladić sramežljivo
ali zadovoljno objasni: „Nije bilo teško, Veličanstvo. Odrezao sam granu na kojoj je sjedio, a sokolić je tada shvatio da ima
krila i počeo letjeti.“
(Bruno Ferrero)
Ako sami nemamo hrabrosti da se iskažemo u
životu, netko će nam pomoći. Makar trebali
granu odsjeći zbog toga. Ako je to jedino rješenje, učinimo to. Kada poletimo, zaboraviti ćemo na sva ona
oklijevanja koja su nas čvrsto držala na grani.
Hrabrost je snaga da napustimo
poznato.
Mary Bryant
Davno sam promatrao jednog malenog puža
koji je pokušavao prijeći sa jednog lista na drugi.
Puževi su po prirodi spori i on je sa svojim ticalima lagano provjeravao gdje
je taj drugi list. Onaj prvi, na kojem je još stajao, bio je sav izgrižen i
više nije bilo hrane na njemu. Trebao mu je novi životni prostor. Život ga je
tjerao da ide dalje. Nije imao izbora. Samo je trebao odabrati kuda krenuti, i
ono što je najvažnije, odvažiti se za taj hrabri životni skok u nepoznato. List
je čvrsto stajao i samo je čekao
kada će ga maleni pužić dosegnuti.
Nekoliko puta sam pomislio da puž neće uspjeti i da
će pasti na zemlju. Vjerojatno mu ne bi bilo ništa, ali bi onda morao sve iz početka
popeti se uz stablo pa preko svih izgriženih i manje slasnih listova doći ponovno do onoga traženog lista. Slasno zelenog. Ali nije pao. Vraćao bi se, poput odstupnice kada izgleda previše opasno, pa bi ponovno
pokušao da ticalima provjeri gdje je taj vražji novi list. Malo po malo, u
jednom trenu je gotovo odskočio, ili se to meni samo učinilo da je list pod težinom puža pokleknuo. Kada je stigao u novi život
udahnuo je par puta i jednostavno nastavio tamo gdje je stao i na prethodnom
listu.
Krenimo dalje. Jer ne možemo stati.
Hrabrost u nama će se otvoriti kada je izazovemo.
Mnogo nas ima više hrabrosti nego
što sanjamo da imamo.
Dale Carnegie
