Kontroverzna konoplja – biljka
polubogova?!
prenesena sa www.atma.hr
Cannabis
sativa
Važna
napomena uredništva: U ovom članku ćemo se isključivo osvrnuti na
industrijsku, ekološku i zdravstvenu vrijednost konoplje. Redakcija ne zagovara
pušenje iste radi intoksikacije! 
Od svih 300
000 vrsta biljaka na Zemlji, niti jedan drugi biljni izvor se ne može
usporediti sa nutricijskim vrijednostima kanabisova sjemena. To je jedina
biljka koja opskrbljuje kao izvor broj jedan. Osim toga, ima savršen balans
esencijalnih aminokiselina i ulja – sve u jednoj biljci i obliku koji je
najprirodniji za probavu. Mnogi vjeruju bi glad u svijetu bila potpuno
iskorjenjena kada bi se uzgoj konoplje mogao obavljati slobodno. Njeno sjeme
dokazano sadrži jedan od najvećih izvora proteina u prirodi. Konoplja ima
masnih kiselina koje potpuno čiste tijelo od kolesterola. Ove masne kiseline ne
nalaze se više nigdje u prirodi.
Pogledajte
našu recenziju Konopljinog proteina (Hemp powder) u kategoriji Prehrana.
Povijest
Konoplja (Canabis
sativa) po nekima je biljka koju je Bog stvorio kako bi čovjeku služila za
SVE – kao hrana, lijek, miris, energent, gradivni i odjevni materijal, stočna
hrana, za razne industrijske proizvode…
Postoji i
vjerovanje da je biljka vanzemaljskog porijekla, jer je jedina biljka na Zemlji
koja se pokazuje u dva vidljiva spola – kao muška i ženska konoplja. Kod svih
ostalih biljaka spol se mora otkriti analizom kromosoma.
Također se
smatra se da je upravo Canabis Sativa glavni sastojak nektarskog napitka
polubogova opisanog u drevnim Vedama, eliksira zvanog soma.
Konoplju su
svakako uzgajali u Egiptu prije 6000 godina, kao i u drevnoj Kini, odakle i
potiče najstariji zapis o njenoj preradi. Prvi usjev koji je čovjek uopće počeo
uzgajati u mnogim državama svijeta – bila je konoplja.
Konoplja se
izgleda spominje i u Bibliji: “Posijat ću za njih biljku o kojoj će se
nadaleko čuti, i neće više biti gladi na ispošcenoj zemlji”. (Jezekija 34/29) .
Renesansa
uzgoja konoplje u USA
Uzgajanje konoplje kao i njena
prerada nekada je bio jedan od najunosnijih poslova širom svijeta, posebno u
SAD. Konoplja je nazivana “usjev od milijardu dolara”. To je bilo vrijeme kada
je prodaja konoplje od jedne žetve mogla zaraditi preko milijarda dolara i to
često u gotovini. Konoplja je sve do 20. stoljeća bila najisplativiji usjev na
tržištu. U Americi je proizvodnja konoplje dostigla vrhunac 1850. u
Kentucky-ju, kada je proizvedeno 40 000 tona.
Od 1631. do
1800. zakonsko sredstvo plaćanja poreza u Americi bila je isporuka konoplje.
Koliko je konoplja bila važna za državu pokazuje i podatak da su svi oni koji
su odbijali uzgajati konoplju u 17. i u 18. stoljeću dolazili pod udar zakona i
oporezivani su dodatno. U Virginiji se za izbjegavanje plaćanja ovog poreza
išlo i u zatvor. Onima koji su uzgajali konoplju država Virginija je davala
posebne poticaje.
George
Washington, Thomas Jefferson i mnogi drugi predsjednici USA bavili su se
uzgajanjam konoplje. Jefferson je čak krijumčario sjeme konoplje iz Kine u
Francusku, a zatim u Ameriku. Jefferson je prvi patentirao specijalno
konstruiranu mlatilicu za konoplju kojom se razdvajala drška od korisne mase i
vlakana, i to mnogo brže nego što je to ručno rađeno močenjem.
Benjamin
Franklin je bio vlasnik jedne od prvih tvornica za preradu konoplje u Americi.
Novinar i
publicista, Dag Jurci, koji je sakupio mnoge od ovih zanimljivih podataka o
konoplji tvrdi i da je rat 1812. vođen zbog konoplje, jer je Napoleon želio
presjeći izvoz konoplje iz Rusije u Englesku. Zašto je Englezima bila toliko
potrebna konoplja? Prije svega, zbog potreba mornarice. 4000 godina, 90 % svih
brodskih veziva i jedara napravljeno je od kanabisa, a Engleska bez brodova
bila bi za Napoleona lak plijen.
Prva Biblija, geografske mape, pomorske karte,
zastave, prvi nacrt američke Deklaracije o nezavisnosti i američki ustav bili
su na papiru ili platnu od konoplje. Punih 150 godina Britanska enciklopedija
se tiskala na papiru od konoplje. Zapravo sve školske knjige do 1880. bile su
tiskane na papiru od konoplje.
Slike
Rembrandta, Tomasa Gainsborougha, Van Gogha kao i mnogih drugih slikara bile su
napravljene najčešće na platnu od kanabisa.
Konoplja ima
kvalitetnije vlakno od drveta. Daleko manje nagrizajućih kemikalija je potrebno
da bi se papir napravio od konoplje nego od drveta. Papir od konoplje ne žuti i
vrlo je trajan. Biljka raste brzo i sazrijeva u jednoj sezoni, dok je drveću
potrebno više godina.
Godine 1916.
američka vlada je izračunala da će do 1940. sav papir moći raditi se od
konoplje i da više neće biti potrebno sjeći drveće. Ista vladina studija je
pokazala da se od jednog jutra zasijanog konopljom dobije sirovine za papir koliko
od 4,1 jutra zasijanog drvetom. “Uzgajanje i proizvodnja konoplje ne ugrožava
prirodnu okolinu”, zapisano je u američkom biltenu br.404 koji izdaje američko
ministarstvo za poljoprivredu.
Ako bi se
svi plastični proizvodi, umjesto od naftnih derivata, radili pomoću cijeđenja
ulja iz konoplje, prirodno bi se razgrađivali. Trebalo bi ih samo nakon
upotrebe smrviti. Plastika od naftnih derivata se ne razgrađuje.
Današnja
plastika od nafte zato teško zagađuje okolinu, ali ekologija se očigledno ne
uklapa u biznis naftne oligarhije.
Kvalitene
boje i lakovi napravljeni su od ulja konoplje sve do 1937. Čak 58 000 tona
konopljinog sjemena korišteno je u SAD za proizvodnu boja do 1935. godine.
Lijekovi od
konoplje su godinama bili podržavani od Američke Medicinske Asocijacije. Danas
se kanabis kao lijek daje samo malom broju ljudi, dok je većina natjerana da
koristi razne druge kemikalije. Ipak, samo je konoplja pouzdano blagotvorna za
ljudsko tijelo.
Početak
lažne propagande
Zbog lobiranja naftne i farmaceutske
oligarhije kojima uzgoj konoplje nije nikako išao u prilog kao ni njemu samome
koji je upravo uložio u tone i tone drva za papir za svoje tiskovine, poznati
američki mogul i nakladnik William Hearst je tokom 1934. do 1937. naručio
od svojih urednika više „prikladnih“ tekstova o opasnoj biljci – marihuani.
Riječ “marijuana” uzeli su iz meksičkog slenga sa namjerom da sa njom upoznaju
širu javnost. Morali su izmisliti neko ime, jer sve ono loše i zastrašujuće što
su planirali dovesti u vezu sa ovom biljkom, nikako se nebi moglo povezati sa
konopljom u to vrijeme. Kao kada bi danas za kamilicu ili lipu tvrdili da su
teške halucinogene droge.
Izmišljeni
novinski članci tako su teško klevetali Meksikance, Afroamerikance, jazz muzičare
i sve druge koji su navodno koristili opojnu travu – marihuanu. Posebno je na
meti bio New Orleans, gde se pušenje marihuane navodno obilato upražnjavalo
među crnačkim većinskim stanovništvom.
Čitaoci su
zatim upoznavani sa pogubnim uticajem marihuane na ljudsku psihu. Ona je
navodno bila uzrok mnogih nerazjašnjenih saobraćajnih nesreća, ubojstava i
samoubojstava, i uzrok nemorala mnogih mladih žena.
U rujnu
1937. najkorisniji poznati usjev na svijetu postao je opasna opojna droga –
marihuana.
Bio je to
veliki dobitak za privatni korporativni biznis i ogroman gubitak za američki
narod i državu.
Kada je
Američko Ljekarsko Udruženje shvatilo da je marihuana u stvari pasivna konoplja
koju su koristili kao lijek preko stotinu godina ( i zbog njene psihoaktivne
komponente Delta-9-tetrahydrocannabinol ) bilo je previše kasno. Dr James
Woodward, ljekar i advokat, izjavio je tek kasnije pred Kongresom ( kada je
traženo da se zakon ukine ) da je samo to bio razlog što se Asocijacija nije
založila protiv donošenje tog zakona.
Zapravo samo
nekoliko ljudi u SAD, u to vrijeme, shvatilo je prijevaru. Postojao je strah od
marihuane koji su Hearstovi mediji posijali.
Zakon je
oporezivao stotinu dolara na jednu uncu konoplje te oporezivao bilo kakvu
komercijalnu prodaju, što je konoplju brzo učinilo nekompetitivnom na tržištu.
Sva
konoplja, koja je bila u Americi neophodna, morala se uvoziti.
Parlament
odlučuje o potrebi korporativnog biznisa
Kada je uvoz
1942. zbog Drugog svjetskog rata potpuno stao, američka vlada je tražila
ukidanje zakona. I ne samo to. Krenula je žestoka kampanja ministarstva za
poljoprivredu koje je tražilo od američkih farmera da što više siju konoplju.
Tada je skovana parola: “Konoplja za pobjedu!” Ista vlada koja je prije samo
pet godina oporezovala konoplju kao opasnu drogu, sada je pozivala farmere da
posade 350 000 jutara sa konopljom. Izgrađena je i 71 farma za njenu obradu.
Čim je rat
završen, pozicija konoplje je igrama u Parlamentu, preko korumpiranih
političara u “najdemokratskijoj državi na svijetu”, ponovo vraćena tamo gdje je
odgovaralo moćnoj naftnoj oligarhiji, koja je iz rata izašla još bogatija.
Konoplja je ponovo postala marihuana – demonsko sjeme i ponovo je tražen zakon
o njenom oporezivanju.
Isti čovjek iz Federalnog biroa za
narkotike, Anslinger, opet je pred Kongresom svjedočio o opasnoj
marihuani. Ovog puta je, međutim, rekao sve suprotno od ranije tvrdnje: tih
godina kada se SAD spremala na rat u Koreji i kasnije u Vijetnamu, marihuana
je, po njegovom svjedočenju, bila vrlo opasna jer je “mogla toliko umrtviti
vojnike da izgube svaku volju za borbom”.
Već 2.
studenog 1951. kroz Kongres je prošao takozvani Boggsov zakon koji je povećao
kazne za sva kršenja zakona u ograničenju uzgajanja konoplje. Zatvori su počeli
puniti se prekršiocima, posebno su na meti bili mladi koji su pušili konoplju.
Propaganda
je nastavila raditi svoj posao pa je pušenje konoplje i njena štetnost morala
biti što više urezana u svijest mladih. Kao podloga idealan je bio rock and
roll pa su i neke velike zvijezde rock scene od droge morale umrijeti. (Ali,
ovo je posebna tema).
Proizvodnja
konoplje opala je za 80 % i čitava planeta od tada mora “gutati” ogromne
količine petrokemijskih otpadnih toksina koje ne može nikako “svariti”.
Pored
ogromne količine plastičnog smeća i toksičnih plinova, Zemlji se onemogućava i
disati, jer se ogromna šumska prostranstva krče da bi se drvo prerađivalo u
papir. Pri ovoj obradi drveta potrebno koristiti i jake toksične kiseline ( što
sa konopljom nije slučaj ).
A sve se
može lako nadoknaditi ukoliko bi se slobodno koristila konoplja.
Njena
prirodna biomasa bi mogla praktično nadoknaditi sve energetske potrebe koje se
danas zadovoljavaju naftom.
Još malo
činjenica…
Kora konoplje ima najduža i
njajčvršća vlakna od svih biljaka. Od tih vlakana mogu se izgraditi svi
građevni materijali, uključujui lesonit, materijale za pokrivanje krovova,
materijale za podove, zidne ploče, brtvila, oplatu, boje, ivericu, žbuku,
šperploču, armirani beton, izolaciju, cigle i biorazgradive plastične kompozite
koji su čvršči od čelika.
Ekološki
održiva konoplja ne zahtijeva nikakve herbicide i pesticide kod uzgoja. Stvara
humus, čisti tlo od teških minerala i upija enormne količine ugljika iz
atmosfere. Konoplja može dati 250 više vlakana od pamuka i uz manju potrošnju
vode te 600 posto više vlakana od lana na istoj površini.
Anatomija
stabiljke konoplje presudna je za njenu kvalitetu. Kada bi upotreba svih
fosilnih goriva i njihovih derivata, kao i korištenje drveta za papir i
građevni materijal kako bi se spasio planet i uništio efekt staklenika te
zaustavila deforestacija, postojao bi samo jedan godišnje obnovljiv prirodan
izvor sposoban za davanje ukupne većine svjetskog papira i tekstila uz
istovremeno smanjenje zagađenja, obnovu tla i čiščenje atmosfere.
Ako sve
praktične primjene nisu dovoljne da nas uvjere u korist konoplje, onda bi nas
prehrambena vrijednost konopljinih sjemenaka trebala uvjeriti. Nutricionistička
istraživanja konopljinih sjemenki dala su neka od najizvanrednijih otkrića.
Konopljine sjemenke nemaju premca u hranjivosti. One sadrže, antioksidanse,
bjelančevine, karotene, fitosterole, fosfolipide, kao i brojne minerale,
uključujući kalcij, magnezij, sumpor i željezo, cink i fosfor!
Izvor su
potpinih bjelančevina i sadrže svih 20 poznatih aminokiselina, uključujući
devet esencijalnih aminokiselina. Sadrže vitamine A / beta-karoten,
B1,B2,B3,B6,C,D,E ( prirodni antioksidant! ), svi u lako probavljivom obliku. Vidi
našu recenziju u kategoriji Prehrana.
Ulje
konopljinog sjemena izuzetno je bogato esencijalnim masnim kiselinama (EMK).
Ono je najuravnoteženije prirodno ulje za ljudsku prehranu. To ulje može
pokriti sve naše potrebe, za esencijalnim masnim kiselinama, kroz čitav život,
zahvaljujući svom uravnoteženom sadržaju od 80 posto EMK. Njegovih 10 posto
zasićenih masnih kiselina pruža energiju, dok 80 posto EMK, prvenstveno služe
kao građevni blokovi stanica, te za proizvodnju hormona.
