subota, 15. ožujka 2014.

NAVIKE



Naš rad nas određuje. Uspjeh nije čin, već navika.


Pazi na svoje misli, 
jer one postaju tvojim riječima.
Pazi na svoje riječi, 
jer one postaju tvojim djelima.
Pazi na svoja djela, 
jer ona postaju tvojim navikama.
Pazi na svoje navike, 
jer one postaju tvojim karakterom.
Pazi na svoj karakter, 
jer on postaje tvojom sudbinom.




Možemo biti sluge naših navika, ili ih sami stvoriti i gospodariti vlastitim životom. Sve što postoji u materijalnom svijetu je podložno zakonima prirode. Jedan od zakona kojeg svakodnevno osjećamo jeste i drugi zakon termodinamike, koji se može objasniti i kao društveni zakon naše civilizacije. Drugim riječima, prirodni zakon koji objašnjava entropiju kaže da ako ne djelujemo silom prema nekom tijelu, to tijelo postupno propada. Ako ne gradimo nove, bolje navike, one stare i loše navike nas guraju prema dnu.

Možemo reći da postoje četiri dobre navike: točnost, ispravnost, postojanost i djelotvornost. Bez točnosti, gubimo vrijeme; bez ispravnosti činimo greške u životu; bez postojanosti lako odustajemo i ne završavamo započeto; a bez djelotvornosti, sve je izgubljeno. Uz ove navike možemo dodati još neke dobre navike koje nam dobro dođu kroz putovanje zvano život: razboritost, discipliniranost i zadovoljstvo.
Za promjenu svake navike potrebno je uložiti određeni napor i održati disciplinu. Za većinu ljudi je dobro praviti malene korake u tom slijedu promjena. Svakoga dana mali pomak prema naprijed. Zbir svih pomaka u nekom vremenu će nas potaknuti da se i dalje mijenjamo na bolje.

Svima je poznata japanska poslovna učinkovitost. Oni rade više, dulje, bolje i efikasnije od većine drugih naroda. Nakon drugog svjetskog rata kada se nacija trebala obnoviti skupina poslovnih ljudi iz Sjedinjenih Američkih Država su implementirali novi način treniranja na poslu. To je nazvano Kaizen (na japanskom znači „dobra promjena“). U praksi se očituje na takav način da se svakodnevni posao unaprjeđuje krom bezbroj sitnih malenih pomaka. Svaki radnik je motiviran da pronalazi gotovo beznačajne promjene na bolje koje mogu olakšati, ubrzati i pojeftiniti poslovni proces. Toyota je poznata po korištenju Kaizena u svom poslovanju.  Takva vrsta promjena je ušla duboko pod kožu japanaca i ne može se olako preslikati u mentalitet drugih naroda. Za to treba vremena.

Postoji priča kada je jedan amerikanac obilazio britanske vrtove koji su mu se izuzetno sviđali. Pošto je bio bogat htio je pošto poto saznati kako su to englezima vrtovi tako zeleni, uredni i lijepi. Upitao je glavnog vrtlara što je potrebno da bi i njegov vrt tako izgledao. Vrtlar mu odgovori: Ja zalijevam vrt jednom dnevno, kosim travu jednom tjedno i obrezujem grane jednom mjesečno. Amerikanac je uzeo instrukcije k srcu i vrativši se natrag počeo je uređivati svoj vrt sa velikim žarom. Ali ništa se nije dešavalo. Njegova trava je i dalje bila žuta, grane su visile a voćke nisu davale ploda. Ponovno je otišao u Englesku da se požali da je dobio loše upute od starog vrtlara. I amerikanac mu reče: ja sam svoj vrt dvaput dnevno zalijevao, kosio sam ga svaki drugi dan a grane sam obrezivao barem jednom tjedno. Stari engleski vrtlar se zamisli i odgovori posjetitelju: Da to je sve u redu, ali ja i moja obitelj to radimo posljednjih dvjesto godina bez prestanka.

Navike ne možemo ubrzati već ih moramo prihvatiti da postanu dio našeg života. I onda se počnu manifestirati. Kreiranje navika je duhovna disciplina. To je proces meditacije života.

Stephen Covey je prije dvadesetak godina napisao knjigu 7 navika uspješnih ljudi. Koristeći te navike kao osnovu, Perry Garfinkel je opisao 7 navika duhovnih ljudi. I one izgledaju ovako:

1.     Duhovni ljudi rađe daju nego uzimaju – Davanje je u samoj osnovi ljudske prirode. Altruizam je težnja da se pomogne svakom drugom živom biću. Davanje se može izraziti na mnoge načine: davanje novca, svoga vremena, pažnje ili usmjeravanje molitve.
2.    Više govore Da nego Ne – Kada kažete Ne, zatvarate svoje srce (to se ne odnosi na loše navike i na opijate, poput alkohola i droga). Ljudi više vole i čuti riječ Da nego Ne. Riječ Da potvrđuje život.
3.    Duhovni ljudi vide priliku, a ne problem – Shunryu Suzuki je rekao da u početnikovom umu postoji mnogo mogućnosti, dok u umu majstora samo nekoliko. Duhovni ljudi su optimisti i uvijek vide dobro u drugima. Čaša je uvijek napola puna.
4.    Svijet vide tuđim očima – Empatija je naglašena kod duhovnih ljudi. Mogu suosjećati sa drugim živim bićima (ljudima, životinjama i biljkama). Osjećaju tuđe boli i predviđaju tuđe misli.
5.    Vide milost u svakom događaju – Ne očekuju da će se Bog spustiti sa nebesa samo zbog njih i da fanfare zasviraju. Ne čekaju na veliki A-HA, već u svakom trenutku vide povezanost sviju nas sa izvorom. Cijene sitne detalje, poput izlaska ili zalaska sunca. Dok većina ljudi izbjegavaju sitne poslove očekujući da su vrijedni samo za velike stvari, duhovne osobe prihvaćaju svaku, ma kako malu milost.
6.    Komplimente dijele drugima na veliko, a prihvaćaju ih sa poniznošću – Duhovni ljudi ne vide da drugi imaju potrebu za pohvalom da bi uzvisili nečiji ego, već vide hvalu kao potrebu za ljubavlju. Oni pohvaljuju bez fige u džepu. Sa druge strane, nemaju sami potrebe da ih se pohvaljuje i da im se nepotrebno laska.
7.    Ne ograničavaju svoj duhovni život na crkve i hramove – Nisu duhovnjaci samo nedjeljom ujutro, kada je neka svetkovina ili nečije rođenje ili smrt. Nije im potreban svećenik, rabin ili guru da bi se podsjetili da su prvenstveno duhovna bića. Oni su ono što jesu i u šumi, na plaži, na vrhovima planina i u bučnim gradovima. Gdje god putuju njihove duhovne proslave putuju sa njima.
I osma navika kao dodatak, koja može samo zasladiti sve prethodno navedene duhovne navike:
8.    Duhoviti su – Nije samo Djed Mraz duhovit već i svaka osoba koja putuje putem koji se rjeđe putuje. Njihovo lice nije sa namještenim osmjehom, već stvarni humor ili duhovitost (vidite sličnost sa riječju duhovan) dolazi iz dubine. Za većinu nas ta vrsta humora je duboko zakopana u nama, ali se polako pomalja prema vani što više prakticiramo ove duhovne navike.




Svaki napor koji uložimo da bi smo stvorili nove i bolje duhovne navike je nagrađen slasnim plodom sa drveta duhovne spoznaje (ne mislim na jabuku). Možemo reći da je to jedini napor koji je vrijedan našeg vremena i pažnje.

srijeda, 12. ožujka 2014.

STRAŠNI STRAH



Pobijedimo strah. Možda nam život bude sretniji.

Problem koji imamo jeste da ne možemo pobijediti strah. On je jači od nas. Zatvorimo oči i on nestaje. Otvorimo oči, i strah je i dalje tu. Pokušavamo pobjeći, ali strah je brži od nas i sustiže nas u trenu. Diše nam za vratom i hvata nas sa hladnim rukama. Što više ulažemo energije da pobijedimo ili pobjegnemo od straha, on biva sve jači i jači. 
Hranimo ga vlastitom snagom. A mi smo sve slabiji i slabiji.

Postoji priča o Nasrudin hodži koji se jednom vraćao kući po mraku. U daljini je primijetio grupu ljudi kako mu prilaze. Vidjevši njihove tamne sjene, strah mu se pojavi, a on sve više počne zamišljati tko su ti ljudi. „Možda su lopovi, ima ih u ovom kraju. Ili su ubojice, pa ću skončati svoj život ovdje na cesti.“ Hodži se sve više povećavao strah i pokušavši pobjeći od sjenki nepoznatih ljudi, on uskoči u jarak pored puta i sav se tresući pokuša se prikriti od mogućih zlikovaca. Dok ga je strah sve više obuzimao on začuje glas:
-Nasrudine, zašto si uskočio u ovaj blatnjavi jarak?
Nasrudin prepozna glas jednog suseljana i s olakšanjem mu odgovori:
-Pa, mogao bih ti odgovoriti i ovako: ja sam u jarku zbog tebe, a ti nad jarkom zbog mene.

Nasrudin je pokušao pobjeći ali ga je njegovo poimanje straha sustiglo, pa makar i u blatnjavom jarku. Pa kako onda možemo nadići strah ako je strah toliko moćan da nas svugdje slijedi?

Buddha je rekao da cijeli smisao našeg postojanja jeste da se ne bojimo. Krišna je neustrašivost naveo kao prvu od božanskih kvaliteta koju bi trebali dosegnuti.

Iako ne možemo pobijediti strah, niti pobjeći od njega, postoji način da se razvije neustrašivost u nama. Strah nije nastao sa nama niti se pojavio od nedavno. To je emocija koja se nalazi na suprotnoj strani od ljubavi, koja je glavni pokretač i vodilja u ovome svijetu. I sama pomisao na strah nas može paralizirati, odsjeći nam noge, učiniti nas bespomoćnim, čak i kada teoretski znamo što učiniti. I zato je svako nadilaženje straha (kao i drugih snažnih loših emocija, poput mržnje, tjeskobe i ljutnje), stvar prakse koja kreira naše pozitivne životne navike. I najduži put počinje sa jednim korakom. I onda se nastavlja. Bez stajanja.


Ovih nekoliko dobronamjernih savjeta nam može pomoći da izmaknemo strahu. Kroz iskustva mnogih, a i mene samog, ovi koraci nam služe kao pokazatelji kako se možemo pogurnuti izvan kolotečine koju je stvorio strah u našem životu.

1.     Budimo svjesni straha – strah nije naš neprijatelj već samo emocija koja nas sputava u kreativnom i duhovnom životu. Činjenica jeste da je tu i da nas ta jaka emocija polako uništava.
2.    Prihvatimo strah (ili pogledajte strahu u oči) – nemojte biti zečić koji sa zatvorenim očima čeka da ga vuk pojede. Otvorite oči i vidjeti ćete da vuka nema. Gledajući prema strahu, strah polako nestaje poput izmaglice. Nije lako, ali djeluje.
3.    Opustite se – to može biti i prva točka. U stvari, to bi nam trebala biti prva točka svakoga dana i u svakome trenu. Opustite mišiće, ramena, malo se istegnite i napravite slijedeći korak:
4.    Dišite – polako, opušteno dišite. To je prva reakcija koja se traži od nas kada se pojavimo u ovom materijalnom svijetu: dišite. Sa svakim udisajem i izdisajem strah se rasplinjuje i nestaje. Možete i vizualizirati kako strah sa izdisajem odlazi daleko od vas i nestaje poput lika iz crtića ili smrznutog daha u zimsko popodne.
5.    Zahvalite – ako možemo zahvaliti i za puno banalnije stvari koje nam se dešavaju u životu, zahvalite strahu što vas je učinio svjesnijim jednog trenutka. I zahvalite što odlazi. Hvala. To je jaka riječ


Biti svjestan, prihvatiti, biti prisutan i zahvaliti. Kombinirajte i različitim redoslijedom i rezultat će uvijek biti dobar. Sa ovakvom praksom stvaramo naviku ponašanja koja stvara naš život. Bez straha. Tako ostaje puno više mjesta za ljubav.