nedjelja, 27. svibnja 2012.

STVARNOST (V dio)



ŽIVOT NAKON SMRTI
Krećemo se ka finijoj stvarnosti života nakon smrti. Finijoj zato što je stvarnost teško procjenjivati uobičajenim mjerilima. Ta procjena dolazi od dva različita izvora:
1.   Od nebrojenih ljudi I žena opunomoćenih da komuniciraju sa takozvanom “drugom stranom”.
2.   Od rijetkih ljudi I žena koji su postali “svjesni svjesnosti” I znaju stvarnost života nakon smrti kroz inspiraciju.
To je, također stvarnost.
James Scudday Perkins to kaže na sljedeći način:
Moderno je praznovjerje da se ništa ne može znati što s edešava sa stanjem našeg bića nakon smrti. Uvijek je postojalo određena količina znanja o nadfizičkim područjima u koja ulazimo u trenutku smrti. Te su se informacije akumulirale stoljećima iz raznih izvora.
Studija komparativne antičke I moderne znanosti I religije, je dala mnoge stvarne priče o znanju koje su kasnije potvrđene direktnim promatranjem koristeći se snagom koja je latentna u svim ljudima I koja je probuđena, kao izvanosjetilna percepcija ili čak kao suptilnija vrst direktnog znanja.
Dr. John Christopher-Daniels to kaže na svoj način:
Osoba sa zemlje, koja prolazi kroz iskustvo smrti, nastavlje, bilo on ili ona, kao osoba na drugoj strani, I nema puno promjena u početku. Ne postoji promjena uvjetovana samom smrću, osim što osoba nema tijelo sa kojim bi radila ili živjela.
Metafizičarka Ann Ree Colton:
Smrt nije magija koja stvara osobe trenutačno dobre I čiste. Emocije I mentalitet je ista nakon smrti kao što je bila I u fizičkom svijetu.
Grace Cooke:
Život u duhovnom svijetu je isto tako stvaran kao I tvoj život na zemlji, samo neizmjerno ljepši.
Rudolph Steiner:
Duše koje su pripadale jedan drugoj za vrijeme fizičkog života, susreću se u duhovnom svijetu I nastavljaju zajedno svoje živote pod okolnostima tog svijeta.
Harold W. Percival:
Nebesa nisu tmurna, bez boje ili prazna. Ritam života I užitaka je veći nego na zemlji.
Filozof Dr. Filippo Livetziani:
Duhovne dimenzije izgledaju kao svijet stvoren isključivo od misli. Misao stvara direktno bez ikakvih instrumenata meditacije. Također je misao ta koja zna i osjeća direktno bez posredovanja tjelesnih osjetila.
Zadnji citat vodi do pitanja.
Koji je smisao života nakon smrti?
Što je krajnja stvarnost?
Da li je to zadnje odmaralište? Posljednji korak u postojanju?
Ništa od tog.
Uvjeti u kojima se osoba nađe nakon smrti ovise u mnogo čemu o ćudi osobe I o prirodi života kojeg je vodila ta osoba na fizičkom nivou. - Geoffrey Hodson.
Ili, kako to Kardinal Newman kratko kaže:
Gdje odlazimo kasnije ovisi što smo radili prije.
Idemo ka više detalja.
Jednoga dana, kada se vratite u nevidljivi svijet, suočiti ćete se sa filmom vlastitog života na zemlji. Vidjet ćete najmanje detalje I uvidjeti najsitnije greške. I htjeti ćete popraviti sebe. - Peter Deunov.
Nakon smrti, duša se osvrće na zemaljski život. Osvrće se na naučene lekcije. Vidi gdje je uspjela a gdje ne. I u svjetlu takvog shvaćanja, ide dalje na sljedeće učenje. - Dr. John Christopher Daniels.
Eileen J. Garrett je rekla o stvarnosti nakon smrti:
Stanje smrti nije ništa više nego trenutak udisaja, u kojem duša, koja je napustila ovaj svijet, treba prostora I vremena da izvuće bit iskustva prije nego pređe u sljedeću fazu postojanja.
Ili kako to kaže Ann Ree Colton:
Smrt je život između postojanja.
Razmotri ovo.
Da li život nakon smrti ima ikakvog smisla ukoliko nije dio višestrukog postojanja?
Jedan život? Jedan život nakon smrti?
Kraj?
Kako jadno I besmisleno.
Što je bit? Što se dobiva? Što se može naučiti?
Priroda, međutim, zaista ima smisla.
Ništa nije izgubljeno.
To je sistem koji radi.
A taj sistem podrazumijeva - u potpunosti traži - ponavljanje, kao I potencijal za napredovanje.
Na našu sreću, to je upravo ono što nam stvarnost nudi.
Misaona polja su vječna.

Nema komentara:

Objavi komentar