Dva tenora

Dva tenora

Ovo je priča za koju je možda čulo nekoliko ljudi…

Radi se o dvojici od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i José Carreras koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.

Čak i oni koji nikada nisu posjetili španjolsku, znaju za sukob između katalonaca i madrižana, sve od kad se katalonci bore za autonomiju od dominantne španjolske s centrom u madridu.

Tako se dogodilo da je Placido Domingo madrižanin a José Carreras katalonac.

Zbog političkih razloga, 1984,  Carreras i Domingo su postali neprijatelji.

Budući su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, oba su u svojim ugovorima izjavili da će nastupiti samo ukoliko onaj drugi nije pozvan.

1987, Carreras se sreo s neumoljivijim neprijateljem nego od svog rivala placida dominga.

Iznenadila ga je strašna dijagnoza: leukemija!!

Njegova borba protiv raka bila je bolna. Imao je brojne tretmane pored transplantirane koštane srži i transfuzija krvi koji su ga primorali da jednom mjesečno putuje u sjedinjene države.

Nesposoban raditi pod tim uvjetima, iako je imao značajno bogatstvo, visoki troškovi ovih putovanja i medicinskih tretmana  iscrpili su njegove financije.

Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u madridu fundaciju čija je jedina svrha bila podržavanje tretmana bolesnika od leukemije.

Zahvaljujući podršci  “hermosa” fundacije, Carreras je pobijedio bolest i vratio se pjevanju.

Još jednom je postigao uzvišen i zaslužen položaj i pokušao se priključiti fundaciji.

Čitajući njihove propise otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fundacije bio Placido Domingo.

Kasnije je otkrio da je  Placido u početku osnovao ovu organizaciju sa svrhom da mu pomogne kod tretmana, ali je izabrao ostati anoniman da ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”.

Ali najdirljiviji dio ove priče je njihov susret…           

Iznenadivši placida prilikom jednog od njegovih nastupa u madridu, Carreras je prekinuo taj događaj i ponizno kleknuvši na koljena zamolio oproštaj i javno mu zahvalio.

Placido mu je pomogao i srdačnim zagrljajem zapečatio početak velikog prijateljstva.

U jednom intervjuu s Placidom Domingom,  reporter ga je upitao zašto je tada osnovao “fundaciju hermosa” , pored toga što je pomogao “neprijatelju”,pomogao je i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija.

Njegov je odgovor bio kratak i jasan:

“Ne možemo sebi dopustiti da izgubimo takav glas …”

Ovo je istinita priča o ljudskoj ljubaznosti i treba poslužiti kao primjer i inspiracija …

Slijedeći put kad vidiš zvijezdu koja pada…

Znaj u svom srcu

Da je to duša nekoga tko je postigao cilj

Davanja drugima svoje ljubavi…