Jednog je dana
jedan slijepi čovjek sjedio na stepenicama jedne zgrade, sa šeširom blizu
svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo: "Slijep sam, molim vas
pružite mi pomoć."
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je
tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo samo nekoliko
metalnih novčića. Prignuo se da bi mu pružio novac, a zatim je, bez pitanja za
dozvolu, uzeo karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
Tijekom popodneva
slučajni se prolaznik vratio do slijepog čovjeka i vidio kako je sada njegov
šešir pun novčića i novčanica. Slijepi mu je prosjak, prepoznavši ga po koraku,
uputio pitanje nije li on bio taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to
mogao napisati.
Na to prolaznik odgovori: "Nisam napisao neistinu..., samo sam
napisao tvoju poruku na drugačiji način", nasmiješi se i izgubi u gužvi.
Natpis je jednostavno glasio: "Danas je proljeće..., a ja ga ne
mogu vidjeti."
Budimo zahvalni što mi možemo vidjeti ljepotu Božjeg stvorenja!
Nema komentara:
Objavi komentar