NAJBOLJE DUHOVNE KNJIGE

Iako naslov to govori, ovo nije lista gdje se dokazuje koja je knjiga bolja. Ovo je spisak inspirativnih knjiga koje su kod mene u trenucima kada sam ih čitao pobudile izuzetne osjećaje. Ne mogu ih uspoređivati kao književni kritičar, ali mogu ih od srca opisati. Zato sam ih i poredao po abecedi a ne po dobivenim zvjezdicama ili postocima popularnosti. Svatko od nas ima spisak voljenih knjiga (barem se nadam da onaj tko čita ovo, također voli i knjige), koje ako ne na polici, barem čuva u svom srcu. I rado ih se sjeća iako ih je možda pročitao prije više godina i to samo jednom.

Slobodno dodajte svoje naslove. Proširite spisak.

Na ovu listu nisam stavio duhovne klasike, poput Biblije, Kurana, Tao Te Kinga, Dhammapade ili Bhagavad Gite. Oni su odavno odoljeli zubu vremena i iznad su obične kategorizacije. Ovo su uglavnom knjige autora koji su živjeli u dvadesetom stoljeću, a neki su i dalje živi. Na ovoj listi su samo knjige koje su objavljene na hrvatskom jeziku (neke samo na srpskom). Mogle su se pojaviti i neke domaće knjige i domaći autori, poput Vesne Krmpotić, čija me knjiga Brdo iznad oblaka izuzetno potresla do srži i potakla da razmišljam što je to život i kako lako može nestati osoba koju volimo. I ostale njene knjige su duhovne jer govore samo o Bogu. Na 108 raznih načina. Nekima je knjiga Željka Malnara U potrazi za staklenim gradom, otvorila nove staze i želju za putovanjima. Krešimir Mišak je sa emisijom Na rubu znanosti i sa svojim knjigama koje spominju široki spektar tema, od klasične duhovnosti, zdravlja, teorija urote, postao neizbježni lider nove duhovnosti. Još jednu knjigu bih spomenuo, a to su Zidovi od magle, Dražena Jerabeka, gdje se opisuju iskustva djece koja su teško bolesna ili su na samrti. Obavezno pročitajte.

Od stranih autora mogao sam staviti Tollea sa knjigom Moć sadašnjeg trenutka, ili neku od knjiga Deepaka Chopre. Dan Millman sa Mirnim ratnikom ili James Redfield sa Celestinskim proročanstvom. Bez problema su mogle stati na ovu listu i knjige Dalai Lame, Thomasa Mertona ili Karen Armstrong, ali bilo bi za mene predug tekst. Nekom drugom prilikom napisati ću i o njima.

ABRAHAM – ZAKON PRIVLAČENJA. Da li je knjigu napisala Esther Hicks ili je zaista pravi autor Abraham, koji za sebe kaže da je grupa bestjelesnih entiteta, sasvim je svejedno kada čitate knjigu. Abrahamove poruke su toliko jasne i inspirativne da imate osjećaj kao da otvarate jednu davno zaboravljenu škrinju punu blaga. Zakon privlačenja je jedan od osnovnih zakona kako svemir funkcionira. Tu uputu smo s vremenom zaboravili pa se pojavio Abraham da nas podsjeti. Esther Hick i njen, sada pokojni suprug Jerry, su nam omogućili kontakt sa Abrahamom i iz te veze su se pojavile knjige, audio i video materijali koji ohrabruju mnoge u svijetu.

ALKEMIČAR – Paulo Coelho. Mislio sam se da li staviti na listu Alkemičara koji je proslavio Coelha ili Hodočaće. Sada je Alkemičar na listi. Slijedeći put možda neka druga Paulova knjiga osvane na popisu. Jednostavno pisana, direktna, alegorična knjiga o pastiru Santiagu. Sa takvim iskrenim pristupom Coelho je ušao u mnoga srca.

AUTOBIOGRAFIJA JEDNOG JOGIJA – Paramahansa Yogananda. Klasik moderne duhovne literature gdje susrećemo svece sa dalekog istoka i jogije na zapadu. Kroz stranice teksta Yogananda nas uvodi u njegov život od djetinjstva do odlaska u Ameriku. Inspirativna autobiografija neobičnog čovjeka koji kroz vlastiti život priča priču kako prakticirati jogu. Iako nisam baš naišao na praktični dio o Kriya jogi.

DHARMA LUTALICE – Jack Kerouack. U svom životu nije bio jogi ili svetac, ali je iskreno i uzaludno pokušavao biti Bodhisatva. U tim životnim pokušajima napisao je i Dharma lutalice (Dharma bums). Isprepleo je stvarne događaje kada je njegov prijatelj Gary Snyder planirao put preko Pacifika prema japanskom zen hramu i vlastite težnje da postane duhovna osoba, ali uz neizbježne yab yum igre i velike količine alkohola.

FRANNY I ZOOEY – J. D. Salinger. Još jedan čudak među piscima koji je vrlo uspješno spojio vlastitu potragu za duhovnošću i kvalitetnu priču. Putovanje ruskog hodočasnika je potka koja povezuje brata i sestru obitelji Glass. Kada se Franny počinje pitati o smislu života i doživi duhovno egzistencijalni slom, ona pronađe odgovore u Isusovoj molitvi.

GALEB JONATHAN LIVINGSTON – Richard Bach. Inspirativna priča o galebu koji uči kako letjeti i živjeti. Jednostavne poruke koje nam šalje autor preko galeba Jonathana potaknule su mnoge da tragaju za neki drugi svijetom u kojem ima više ljubavi i samilosti. Također je važna uloga učitelja koji prenosi to znanje slijedećem učeniku koji putuju dalje stopama onih koji su vidjeli pravi svijet.

NAUKA O SAMOSPOZNAJI – AC Bhaktivedanta Swami. Zbirka govora, pisama i komentara osnivača Hare Krišna pokreta na zapadu je jedna od onih krucijalnih knjiga koju svatko tko je pročita jednom nikada ne zaboravi. Sublimirane poruke vedskog znanja predstavljene čovjeku sa kraja dvadesetog stoljeća na tako jednostavan način. Knjiga se može čitati od početka, sa kraja ili sredine, ali se značenje poruke nikada ne gubi: mi nismo ovo tijelo već duhovna duša, a Krišna je izvor sveg što postoji.

RAZGOVOR SA BOGOM – Neale Donald Walsch. Kada se pojavila prva knjiga iz serijala Razgovor sa Bogom odmah je postala svjetski hit. Svejedno je da li je Walsch izmislio ili je inspiriran Božanskim dahom da napiše knjigu, kada je sve što je zapisano stoji kao prava duhovna literatura koja nas vodi do razumijevanja nas kao duhovnih bića. Poznajem dosta ljudi kojima je ta knjiga promijenila život. Na bolje.

SETH – Jane Roberts. Ovo je još jedna knjiga koja je kanalizirana uz združenu pomoć Setha, bestjelesnog bića, Jane Roberts, medija kroz koje su tekle poruke i Roberta Buttsa, Janeinog supruga koji je zapisivao poruke. Kroz tisuće stranica koje je Seth izrekao tijekom dva desetljeća možemo naći na bezbroj informacija o duši, materijalnom svijetu, Bogu i zašto smo ovdje.

SIDDHARTA – Hermann Hesse. Poetika priče i njena povezanost sa stvarnim Budom stvara zanimljivu podlogu da se prenesu poruke dubokog smisla. Osobno, ne mogu ovu knjigu izdvojiti od ostalih Hesseovih knjiga, naročito Igre staklenih perli, gdje on osmišljava cijelu civilizaciju naslonjenu na kulturnom događanju oko Igre. Tek rijetki mogu proniknuti dublje i tragati i razumjeti  poruke koje su tu oko nas.

TAJNA – Rhonda Byrne. Mnogi su se oduševili sa knjigom i filmom koji nas navodi ta je kroz stoljeća prošla postojala tajna koju su mnogi veliki ljudi znali i primijenili u vlastitom životu, a sada je tajna otkrivena. Koristeći američki sistem oduševljenja gdje je sve bombastično, golemo i senzacionalno, Tajna na kraju postaje toliko jednostavna da je svatko može koristiti. Misli pozitivno, zapiši što želiš i sve će ti se ostvariti. Ovo nije knjiga koja je mene oborila s nogu, ali mnoge jeste. Fast food duhovnost možda jeste prvi korak za mnoge, ali se ne smije stati jer onda tajna postane duboko zakopana. Samo naprijed.

TAO FIZIKE – Fritjof Capra. Za one koje zanima znanost, ali istovremeno traže nešto dublje značenje i smisao koja stoji iza ovog prividno vidljivog svijeta, ova je knjiga potaknula da traže i dalje. Nije znanost na različitoj strani od duhovnosti, već jezik jedne i druge strane može biti naizgled oprečan i nerazumljiv. Polako skidajući slojeve zamagljenog vela uočavamo da su riječi drevnih šamana gotovo iste sa riječima modernih znanstvenika. Objašnjavaju vlastito iskustvo svijeta svatko na svoj način.

TIBETANSKA KNJIGA ŽIVLJENJA I UMIRANJA – Sogyal Rinpoche. Koristeći kao polazišnu točku Tibetansku knjigu mrtvih (Bardo Thodol) koja u svojoj biti funkcionira kao uputa za umiruće kako bezbolno preći na višu duhovnu razinu. Ili barem dobiti dostojanstveno tijelo koje će nam služiti da duhovno napredujemo. Uz brojne primjere iz prakse koje je stekao u hospiciju i kroz duhovnu praksu Vajrayana budizma, Rinpoche nas podučava kao prihvatiti smrt kao samo jednu fazu postojanja.

U POTRAZI SA SMISLOM – Viktor Frankl. Duboko osobno iskustvo iz koncentracijskog logora preneseno u malenu knjižicu koja je svojedobno izašla u hrvatskom prijevodu sa nezgodnim nazivom: Zašto se niste ubili. Poruka knjige je daleko inspirativnija od tog naziva jer nas potiče na razmišljanje da stvarna sloboda leži u nama i da naizgled slobodni ljudi su oni koji su u okovima.

Maya Angelou (4. travnja 1928. – 28. svibnja 2014.)

Maya Angelou (4. travnja 1928. – 28. svibnja 2014.)

Maya Angelou o životu:

Naučila sam da nije važno što se dogodilo ili koliko loše izgleda danas, život ide dalje i sutra će biti bolje.

Naučila sam da o osobi govori mnogo načina na koji podnosi ove tri stvari:
kišni dan, gubitak prtljage i pregorjele svjetiljke na božićnoj jelki.

Naučila sam da će ti, bez obzira na tvoj odnos sa roditeljima, oni nedostajati kad odu iz tvog života.

Naučila sam da živjeti nije isto što i imati život .

Naučila sam da ti život ponekad pruži drugu priliku.

Naučila sam da kroz život ne treba ići sa boksačkim rukavicama na obje ruke, moraš biti sposobna da neke stvari baciš iza sebe...

Naučila sam da kad god sam nešto odlučila otvorenog srca, nisam pogriješila.

Naučila sam da čak i kad me boli ne moram to biti ja.

Naučila sam da imam još mnogo toga za učiti.

Naučila sam da će ljudi zaboraviti što si rekla, zaboravit će što si napravila, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali u tvom društvu.

Dovoljan je samo jedan

Jedna pjesma može izazvati trenutak

Jedan cvijet može probuditi san

Jedno stablo započinje šumu

Jedna ptica navješćuje proljeće

Jedan osmjeh započinje prijateljstvo

Jedno rukovanje podiže dušu

Jedna zvijezda vodi brod na moru

Jedna riječ može ostvariti cilj

Jedan glas može promijeniti narod

Jedna zraka osvjetljava sobu

Jedna svijeća otklanja tamu

Jedan osmjeh pobjeđuje tugu

Jedan korak započinje putovanje

Jedna riječ započinje molitvu

Jedna nada podiže naš duh

Jedan dodir iskazuje brigu

Jedan glas može izreći mudrost

Jedno srce zna istinu

Jedan život je dovoljno važan

Vidite, sve ovisi o vama

Nepoznati autor

MRAMOR, KAMEN I ŽELJEZO…

I još malo betona, zemlje i drvenih letvi. Uz dosta volje i nešto znanja, dobijete prekrasan vrt gdje možete zasaditi povrće, voće ili cvijeće.

Preneseno sa: http://www.offgridquest.com/

U NAJTEŽIM TRENUCIMA

Kada ti je najteže, sjeti se mene

Bog

Postoje trenuci kada nam je teško u životu. Točnije rečeno, ti trenuci znaju potrajati pa postanu dani, mjeseci ili godine. To je vrijeme kada sami ne znamo što učiniti i kako se izvući iz teškoće. Očajni smo. Očekujemo da se oblaci otvore i da na plavom nebu pročitamo odgovor koji je nedvosmislen i jasan. Ali ti trenuci mogu postati milost koju trebamo a ne tražimo. To su najteži trenuci našeg života.

Trenutak kada je Krišna izrekao Bhagavad Gitu je bio jedan od tih teških momenata ljudske sudbine. Možete samo zamisliti dvije velike vojske jedna nasuprot drugih kako napeti iščekuju slijedeći korak protivnika. Sami životi su ulog u toj bitci. I pred sami početak, Arđuna odluči sa svojim vozačem bojnih kola malo bolje promotriti protiv koga će ratovati. I kad ugleda sva poznata lica, među kojima je bilo nebrojeno rodbine, on odustane od borbe, jer, kako reče Arđuna: Dragi moj Krišna, vidjevši moje prijatelje i rođake prisutne preda mnom s takvim borbenim duhom, osjećam da udovi mog tijela drhte, a usta mi se suše. Cijelo tijelo mi drhti, luk Gandiva mi klizi iz ruke, a koža mi se ježi i plamti. Sada ne mogu više stajati ovdje. Zaboravljam sebe i vrti mi se u glavi. Vidim samo uzroke nesreće, o Krišna, ubojico demona Kešija. Ne vidim kakvo dobro može proisteći iz ubijanja mojih rođaka u ovoj bitci, niti mogu, dragi moj Krišna, željeti nakon toga bilo kakvu pobjedu, kraljevstvo ili sreću. O Govinda, što za nas vrijede kraljevstvo, sreća, pa čak i sam život kada su svi oni za koje ih možemo željeti postrojeni na ovom bojnom polju? O Madhusudana, kada učitelji, očevi, sinovi, djedovi, ujaci, tastovi, unuci, zetovi i drugi rođaci, spremni ostaviti svoje živote i imovinu, stoje preda mnom, zašto bi ih želio ubiti, čak i ako me mogu ubiti? O održavatelju svih živih bića, nisam se spreman boriti protiv njih čak ni u zamjenu za sva tri svijeta, a kamoli za ovu Zemlju. Kakvo ćemo zadovoljstvo naći u ubijanju Dhritaraštrinih sinova? Ako ubijemo takve napadače, na nas će pasti teret grijeha. Stoga nam ne priliči ubijanje Dhritaraštrinih sinova i naših prijatelja. Što ćemo dobiti, o Krišna, mužu boginje sreće, i kako možemo biti sretni ako ubijemo vlastite rođake. O Đanardana, iako ovi ljudi, srca obuzetog pohlepom, ne vide ništa loše u ubijanju svoje obitelji ili sukobljavanju sa prijateljima, zašto bismo mi, koji vidimo zločin u uništavanju obitelji, vršili takva grješna djela? S uništenjem dinastije, uništava se vječna obiteljska tradicija i tako se preostali članovi obitelji odaju bezbožnosti. Kada u obitelji prevlada bezbožnost, o Krišna, žene u obitelji postaju zagađene, a zbog degradacije žena, o potomče Vrsnija, rađa se nepoželjno potomstvo. Povećanje nepoželjnog stanovništva sigurno je uzrok paklenog života i za obitelj i za one koji uništavaju obiteljsku tradiciju. Preci takvih degradiranih obitelji padaju, jer nuđenje hrane i vode predcima biva potpuno obustavljeno. Zbog zlodjela onih koji uništavaju obiteljsku tradiciju i tako uzrokuju rađanje nepoželjne djece, sve vrste društvenih projekata i obiteljskih dobrotvornih aktivnosti bivaju razorene. O Krišna, održavatelju ljudi, čuo sam od učeničkog naslijeđa da oni koji uništavaju obiteljske tradicije uvijek prebivaju u paklu. A joj, kako je čudno da se spremamo počiniti vrlo grešna djela. Podstaknuti željom za uživanjem u kraljevskoj sreći, namjeravamo ubiti vlastite rođake. Za mene bi bilo bolje da ne pružim otpor i da me naoružani Dhritaraštrini sinovi tako ubiju nenaoružanog na bojnom polju.

Nakon što je to rekao na bojnom polju, Arđuna je odložio svoj luk i strijele i sjeo na kola, uma obuzetog žalošću.

Arđuni nije bilo lako odlučiti se što uraditi u tom trenu. Boriti se ili ne. Pobjeći ili ubiti svoje rođake. Nije bila jednostavna odluka, ali upravo tada, kada se čovjek preda, otvara vlastito srce da dobije pravi odgovor. I zbog toga je izrečena Bhagavad Gita. To nije bio razgovor ugodni dvojice prijatelja uz čaj u pet popodne, već ozbiljne upute o životu na bojnom polju kada osjećaji bujaju a um je uznemiren.

Velike svjetske istine su se otkrivale u tim trenucima kada je bol izlazila iz dubine duše i maglila naš svijet. Isus je raspeće iskoristio da bi prenio poruku o vječnom životu. Budu je prvotni šok otkrivanja materijalnog svijeta potaknuo da pronađe istinu i prekid patnje kroz meditaciju. Današnje generacije bolje prihvaćaju poruke velikih lidera koji su poginuli ili ubijeni, poput Gandhija, Martina Luthera Kinga, Kennedyia, Lincolna. Ili su poput Mandele proveli 27 godina u zatvoru i kada je izišao nije osjećao mržnju u srcu prema ljudima koji su ga smjestili u tamnicu. Također je lakše stvoriti ikone od ljudi koji su patili ili umrli mladi.

Većina nas prolazi kroz takve momente života kada se sve čini besmisleno i bolno. Tada se javlja grč, ljutnja i bespomoćni plač. I onda, ako otpustimo te bolne i negativne emocije poput mržnje, ljutnje i gnjeva, dolazi nam odgovor. Dolazi nam utjeha. Netko to osjeti kao rame za plakanje najboljeg prijatelja, drugima same riječi objašnjenja se utisnu u um. To postaju naša malena otkrovenja koji nam daju snage i bolji smisao za daljnji život.

Često nam se desi bolest koja je došla od niotkud. Pitamo se zašto, zašto baš ja. Pokušavamo objasniti da se desio genski poremećaj, napad virusa, obiteljsko nasljeđe. I sve to ima smisla na nekom nivou. Objašnjavamo sebi razloge bolesti koristeći logiku i prethodna iskustva koja smo stekli u životu. I ponekada se i izliječimo. I nastavimo sa svojim životom dalje pokušavajući zaboraviti to teško iskustvo bolesti. Brišemo iz sjećanja bol i patnju. Ali oni ne nestaju, samo se prikriju.

Drugi način je prihvatiti odgovornost za vlastiti život. Stvarajući život, kao duša, mi kreiramo cijelu paletu iskustava koje nam treba da bi postali cjeloviti. U tom paketu koji se zove život, stvaramo i dobre i loše trenutke, sretne i tužne momente. Ali svi oni vode ka potpunom iskustvu jednog života. Kada nam bude teško, ponekad pokušavamo pobjeći. Nekima to privremeno i polazi za rukom. Ali zašto okrenuti leđa životu?

Tada nastupa zanimljiv moment. Krišna je Arđuni rekao da ustane i bori se. Ili preciznije, Krišna je rekao da izvrši svoju dužnost. Na taj način ga je motivirao i odagnao mu teške misli koje su ga sputavale pred bitku. Ali sam kraj Gite nam donosi još jedan preokret. Više nije bio bitan ni rat, niti dužnost jednog čovjeka već jednostavna predaja Bogu, kao izvoru svega što jest.

sarva-dharman parityajya 
mam ekam saranam vraja 
aham tvam sarva-papebhyo 
moksayisyami ma sucah

Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Osloboditi ću te svih grešnih posljedica. Ne boj se.

Pogledavši strahu u oči, strah nestaje. Borimo li se protiv straha, mržnje ili boli, oni opstaju i bivaju sve jači. U najtežim trenucima, sjeti se tko si.

HAPPY

Because I’m happy, clap along if you feel like happiness is the truth

Pharrell Williams

Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan

Poznata dječja

Što je lako biti sretan. Pljesak ili dva, i evo nas. Stanje sreće čeka na nas. Malo zapjevamo, malo zaplešemo i zaboravimo na sve probleme koje nas tište. I onda dođe novo jutro i sve ispočetka. Jo-jo efekt nas prati cijeli život.

Da li zaista postoji stvarno stanje sreće? Da li je naša bit da smo prirodno sretni i zadovoljni samo zato što postojimo, ili moramo nešto „uraditi“ da bi bili sretni?

Smisao života jeste da budemo sretni.

Dalai Lama

Sreća je kada ono što misliš, što govoriš i što radiš su u skladu.

Mahatma Gandhi

Sreća je misaono stanje, a tu često vrludamo po putešesvijama poludjelog uma. Da bi bili istinski sretni moramo pomaknuti postojeću točku težišta od stanja gdje smo sada prema mjestu prave sreće. Postoje metode, treninzi, različite pouke od iskusnih ljudi kako dosegnuti to stanje uma. Da, stanje uma, jer treniranjem našeg uma možemo dosegnuti razinu kada smo uistinu sretni.

Sreća je izbor. Nitko drugi ne može odlučiti o vašoj sreći. Samo vi. Samo zato jer je naš sadašnji život pun misli, briga, raznih fizičkih aktivnosti koji nas zaokupljaju po cijeli dan, to izgleda teško. A to je i povezano s ljutnjom, strašću, pohlepom i povrh svega strahom. Teški osjećaji postaju toliko dominantni u našem životu da izgleda nemoguće pomaknuti se u stranu i pustiti sreću da uđe u naš život. Potrebno je vrijeme ili određeni napor da se zaustavi s tom vrstom navike da hranimo negativne emocije i stvorimo nove, bolje i zdravije navike i počnemo ispočetka s našim životom.

Da bi smo započeli sa liječenjem bilo bi dobro zaustaviti se za trenutak. I zašutjeti. Utišati um i jezik. Šutnja može biti bolna. Pokušajte se zaustaviti. Tijelo i um.  I samo dišite. Ne radite ništa. Opustite mišiće, kosti, cijelo tijelo. Oslobodite svoju dušu . Samo budite u trenu. To može biti teško, jer niste to radili već dugi niz godina. Djeca to znaju. Kada ste bili dijete i kada ste gledali u zvijezde, čudili ste se kako je svemir tako velik sa svim onim svjetlucavim majušnim zvjezdicama. Samo ste gledali u nebo, šutjeli, jednostavno bivali. Milijuni zvijezda i planeta trepere za vas. Aristotel je rekao da je to prvi trenutak kada su ljudi počeli razmišljati, i počeli pitati ono vječno pitanje: tko smo, odakle smo došli?

Jedan takav trenutak je melem za dušu. Naša duša je zagušena bukom svijeta. I mi smo krivi za to. Opijali smo se materijalnim životom. I zato što smo sada ovisni o takvom načinu postojanja, pokušavamo se izvući iz toga dodavanjem još više buke, više začina, više svega. To nije uspjelo nikome, pa neće ni vama. Druga opcija je da prihvatimo da je život takav i nastavimo sa našim malenim životom dalje, sve dok nas smrt ne rastavi od tijela. Ni to ne uspijeva. Samo stvaramo sve veću koloniju zombija. Nikakvo čudo da u posljednje vrijeme se sve više rade filmovi o zombijima i vampirima. Pa gdje su oni sretni filmovi.

Istu priču nam je Platon pripovijedao prije 2400 godina u svojoj alegoriji pećine. Opisao je to mjesto gdje ljudi žive okovani i ne mogu okrenuti svoje glave u stranu već sve što vide jesu njihove sjene na zidu. Oni percipiraju sav svijet kao sjenu. I komuniciraju kao sjena sa sjenom. I jednoga dana jedna osoba pobjegne iz tog zatvora i počne govoriti naglas: Ljudi, mi nismo sjene, mi smo nešto više. Drugi mu ne vjeruju i žele ga zaustaviti. Ubijte ga, viču. No, oni su samo sjene duše.

Da se vratimo na našu toliko priželjkivanu sreću. Ako ne znamo tko smo, kako možemo biti sretni. Svi učitelji su nam govorili da se prvo moramo probuditi iz dubokog sna da bi počeli živjeti. A prvi korak je utišati naš um.

Kad ugasimo tu buku počet ćemo čuti pravi zvuk. Zvuk naše duše. To je osvježavajuće. Kao najbolji wellness spa kojeg možemo zamisliti. Polako rastapamo slojeve lažnog ega kojeg smo gradili život za životom. I stojimo goli ispred sebe. U tom trenutku započinjemo razgovor s dušom, sa samim sobom. Taj trenutak je prekretnica u našem životu. Umjesto neuspjelog Sizifa, koji uporno gura ogromnu stijenu, bezuspješno životima, samo smo se predali i odjednom kamen je tu. Na vrhu planine. I možemo ga otkotrljati bez straha da će nam se išta desiti.

Svima nam je potrebno neko prekretnica u našem životu. Ali, moramo je potaknuti​​. Jedna druga povijesna osoba iz Grčke, Arhimed, je rekao: Dajte mi čvrsto mjesto na kojem ću stajati, i pomaknuti  ću zemlju.

Postoji način da budemo sretni. Postoje ljudi koji to jesu. Oni to znaju, za razliku od većine nas. U Bhagavad Gita Krišna je svom prijatelju Arđuni rekao: Samo pokušaj saznati istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate duše mogu ti prenijeti znanje, jer su vidjele istinu. Postoji mnogo uzvišene duše oko nas, ali naš napor da se pokušava napraviti korak prema njima nas može učiniti sretnim. To je istina.

Na kraju 11. stoljeća, budistički učitelj Atiśa nam daje nekoliko uputa koje nam mogu pomoći na tom dugom putu od sreće.

Najveće postignuće je nesebičnost

Najveća vrijednost je samoovladavanje

Najveća kvaliteta traži služiti drugima

Najveća zapovijed je neprekidna svjesnost

Najveći lijek je potpuna praznina

Najveće djelovanje je ne prihvaćati svjetovni put

Najveće čudo je preobraziti strasti

Najveća velikodušnost je ne biti vezan

Najveća dobrota je miran um

Najveće strpljenje je poniznost

Najveći napor ne brinuti se o rezultatima

Najveća meditacija otpustiti um

Najveća mudrost je vidjeti kroz pojave

Atiśa

KIRTAN WALLAH

Ako volite dobru glazbu i tragate za nečim dubljim u životu, poslušajte novi CD Krishna dasa, Kirtan Wallah. Njegov 14. album na zanimljiv način kombinira rock, folk i country sa indijskim bhajanima.  Za Krishna dasa se zaista može reći da je pravi kirtan wallah (osoba koja je posvetila svoj rad kirtanu). On uvijek spomene i svog gurua Neem Karoli Babu koji mu je dao milost da pjeva duhovne pjesme.

Ovaj projekt je počeo preko Kickstartera gdje je skupio četiri puta više novca nego je zatraženo na početku. Sa više od 200.000 $ uloženih u ovaj album, dobili smo možda i najbolje do sada od Krishna dasa.

2013. godine je bio nominiran za Grammy u kategoriji New Age albuma, ali je nakon što je izveo svoju pjesmu pred svjetskim auditorijem, Krisna das je shvatio, kako sam kaže: „To nije moj svijet. Pjevanje bhajana je moja duhovna praksa. To je ono što me drži. Ne radim to radi pažnje, radi slave ili zbog novca. Pjevam jer želim biti fokusiran prema ljubavi koja je prisutna unutar nas.“

Koju bih pjesmu odabrao za preporuku? Možda Sri Argala Stotram / Show Me Love, koju je Krishna das otpjevao sa kćerkom Janaki ili I Phoned Govinda sa country ritmom. U svakom slučaju, kada poslušate CD odaberite bilo koju i uživati ćete u dobroj duhovnoj glazbi. Pravim pjesmama sa porukom.