Mijenjam život za
nešto bolje. Možda ste i sami stavili takav oglas jer vas je vlastiti život
toliko puta do sada razočarao. Ali što ako uz male promjene života dobijete
nešto sasvim drugo, da ne kažem bolje?
Stephen Covey je u svojoj poznatoj knjizi 7 navika uspješnih ljudi drugu
naviku, Počnite imajući na umu kraj (Begin with the end in mind), otvorio sa
kratkom pričom da zamislimo vlastiti sprovod i govornike koji u tim trenucima
boli govore o nama. Zamislite što bi ste htjela da oni kažu kakvi ste bili. Vaš
partner ili partnerica, djeca, prijatelji i poznanici. To se poprilično
razlikuje od onoga kakvi ste zaista. Uz malo iskrenosti to možete i priznati.
A što ako uspijemo
promijeniti vlastiti život do te mjere da će te riječi na sprovodu biti
istinite? Za takav poduhvat nam treba malo hrabrosti, dobro vodstvo i puno
volje. Naravno da moramo prvo znati što želimo postići sa tim promjenama. Kao
što je rekao Mark Twain: Ukoliko ne znamo gdje idemo, sasvim je svejedno kuda
smo se uputili.
Jedan od mojih
omiljenih blogera, Leo Babauta je napisao kratke upute kako promijeniti navike
korak po korak i da dostignemo ono što smo na početku tog puta i htjeli. U nas
su i sukno i škare. Samo zavrnimo rukave i u nove radne pobjede. Nećemo
zažaliti.
Leo
Babauta
Postoji tisuće ljudi koji čitaju self-literaturu,
blogove i knjige , ali nikada ih ne primjenjuju u praksi.
Oni sudjeluju u nečemu što se naziva
"self-improvement porn" .
I ja sam to učinio u prošlosti - to je
maštanje o tome da ću napraviti moj život boljim.
Ali nisam ništa poduzeo, jer:
Bio sam previše zauzet u tom trenutku, pa
sam stavio oznaku na članak za kasnije. Kasnije nikad nije došlo.
Nisam imao vremena za novi veliki projekt,
a ta mi se promjena činila prevelikom. Nisam stvarno vjerovao da mogu to
učiniti, jer onaj tko je pisao je vjerojatno više discipliniran od mene.
Bio sam u potrazi za inspiracijom, ali nisam
imao snage da to zapravo provedem.
Planirao sam to učiniti, ali nikada nisam
našao vremena za to.
Nevjerojatno, ali prevladao sam sve to. Ja
sam zapravo počeo mijenjati svoj život
još 2005., jednu po jednu naviku. Lopta se zakotrljala, i nastavila je sve do
danas. Još uvijek mijenjam navike, korak po korak, ali gledajući unatrag na sve
promjene koje sam napravio ... moj život je neprepoznatljiv od kad sam počeo.
Pomislio sam kako to ide od čitanja o
promjenama, prema poduzimanju akcije.
Što to pokreće promjene?
Postoji
li mala promjena koju mogu učiniti sada? Možda mogu zapisati na kalendar, poslati e-mail prijatelju da
me podsjeti, napisati blog o tome, započeti pisati akcijski plan. Ako ne možete
pronaći tu malu promjenu koju možete napraviti upravo sada, stavite je na popis
ideja, ali u stvarnosti to vjerojatno neće biti provedeno.
Jesam
li se spreman obvezati na promjenu tijekom mjeseca? Možda se previše stvari događa u mom
životu, tako da stvarno nemam mjesta za nove navike ili promijeniti život.
Opet, mogu ih dodati na popis ideja, ali ako nisam spreman obvezati se na
mjesec dana (ne nužno i sada, ali u skoroj budućnosti), onda to nije dovoljno
važno za mene.
Ako
to činim svaki dan, što će se promijeniti u mom životu? Ako pišem svaki dan, možda ću izgraditi
svoju karijeru i pomagati ljudima. Ako vježbam, biti ću zdraviji i u boljoj
formi. Ako jedem zdravo, biti ću zdraviji.
Ako meditiram, biti ću svjesniji tijekom dana. Male akcije stvaraju velike
rezultate.
Da
li to ima veliki značaj u mom životu? Ponekad
su veliki rezultati poput zdravlja, svjesnosti, karijere i pomaganja ljudima
smisleni. Neki drugi putovi možda ne toliko, a naročito za moj život. Nova
promjena mora proći ovaj test. Često se pitam: "Bi li ove promjene stvorile više
smisla u mom životu od stvari koje sada radim? " Ako ne, nastaviti ću sa onim
što radim, naravno.
Da
li će bol da se ne mijenjam prevagnuti nad strahom od promjene? Obično ne poduzmemo mjere, jer se bojimo:
da nećemo uspjeti, da nećemo biti dovoljno dobri, da ćemo se osramotiti. Ovaj
strah je stvarna bol, pa to nastojimo izbjeći. Ali ne poduzimanje akcije
također može dovesti do boli - dopuštajući sebi da jedemo nezdravu hranu, na
primjer, može učiniti da se osjećam puno gore (fizički i psihički), nego da
mijenjamo nezdrave prehrambene navike. Često ne poduzimamo promjene sve dok
odgovor na to pitanje ne bude jasno da.
Mogu
li to uraditi u 2 ili 5 minuta?
Iskreno, nemam vremena u životu za nešto što će potrajati jedan sat ili dva
svaki dan. Već imam puno posla u mom životu. Ali, ako mogu pokrenuti promjenu sa
malo akcije (barem za početak), onda mogu naći energiju, motivaciju i vrijeme
za početak novih navika. Nakon što to postane nova navika, mogu povećati
vrijeme djelovanja, ako mi se stvarno sviđa. Na primjer: počeo sam trčati samo
5 minuta dnevno, i polako sam povećao dok nisam trčao maraton na kraju te
godine.
Kada
ću se izboriti za potrebno vrijeme?
To je zapravo ključno pitanje - nije dovoljno reći: "Meditirati ću 2
minute dnevno od sutra!" Moraš reći kada ćeš točno to uraditi. Potpuno točno
vrijeme nije toliko važno (recimo 06:07), ali kada ćeš ubaciti tu naviku u
svoju dnevnu rutinu (na primjer: odmah nakon buđenja ili odmah nakon što se otuširam).
Morate se posvetiti tom trenutku, izboriti se za to vrijeme, pokrenuti akciju.
Kako
mogu održati odgovornost?
Ovo je još jedan veliki faktor - ako ne prihvatim odgovornost, vjerojatno se
neću ni posvetiti i to neće dugo trajati. Odgovornost stvara okruženje za
navike kako bi se ostvarile . Neki primjeri odgovornosti: povjerite se
prijatelju, tjedno napišite na Facebooku ili Twitteru kako napredujete, napišite
blog o tome, proširite izazov sa svojom obitelji ili suradnicima, pridružite se
timu Sea Change Program.
Mogu
li sebe nagraditi za ostvarene male uspjehe? To pomaže u prevladavanju problema "ne vjerujem da ja to
mogu", uz početak sa samo 2 ili 5 minuta (što ga čini tako lakim da znate
da to možete učiniti). Ako se nagradite za te male uspjehe, vi ćete se osjećati
motivirani za nastavak. Ako ne uspijete (što se događa kada ljudi počnu sa 20
ili 30 minuta), biti ćete demotivirani. Mali uspjesi: izvijestiti prijatelja da
ste danas odradili 5 minuta, objaviti svoje na blogu da i drugi ljudi vide vaš
napredak.
Kako
ću se pobrinuti da ne zaboravim?
Važno - većina ljudi kažu da će stvoriti novu
naviku, a zatim je danima zaborave. Razlog tomu je da se nisu potpuno sami posvetili
ili nisu našli načina da zapamtite. Neke mogućnosti: sami pošaljite sebi
podsjetnik, koristite alarm i kalendar, stavite veliku bilješku negdje gdje je
nećete mimoići ili zaboraviti, stavite post-it na računalo, zamolite vašeg partnera
(partnericu) da vas podsjeti svakog jutra, stavite svoju sportsku obuću ili
jastuk za meditaciju ili jogu pored vaših vrata spavaće sobe, tako da ih ne
previdite.
Ako mogu odgovoriti na sva ova pitanja, znači
da ću zapravo poduzeti akciju ka novoj promjeni koju želim ostvariti. I to će
vrlo vjerojatno dovesti do uspjeha.
Čemu ćete se vi
posvetiti upravo sada?
Nema komentara:
Objavi komentar