Kada željezne ptice
budu letjele i konji trčali na kolima, tibetanski narod će se razići kao mravi
po svijetu i Dharma će doći u zemlju crvenog čovjeka”
Padmasambhava, proprekao prije 1200 godina.
Padmasambhava, proprekao prije 1200 godina.
Film koji prikazuje kako se tibetanski budizam prilagodio
zapadnoj kulturi. Kao ponuditi drevnu filozofiju koja se stoljećima nije
mijenjala jednoj dinamičnoj kulturi gdje je brza promjena života ne samo stil
već i obaveza i potreba. Mnogi ljudi na zapadu su prihvatili ono najbolje što
istok nudi na bogatoj trpezi duhovnosti. Tibetanski, ili Vajrayana budizam, je
ukorijenjen u jednom narodu, duboko među vrhovima Himalaya. Skriven stoljećima
od naglih, i često, nasilnih promjena koje se etiketiraju kao progres, a svako
zaostajanje u materijalnom probitku se reklamira kao nazadovanje kulture. Ako
sva bića pate, što mnogi nisu ni svjesni zbog hiperbrzog vrludanja vlastitog uma, kako i gdje pronaći
okončanje te patnje. Materijalni svijet nudi zakonitosti koje nam tu pred nosom
ostaju nepoznate: svatko tko se rodi, mora i umrijeti. Rođenje, bolest,
starost, i naposljetku, smrt, su dio prirode materijalne egzistencije. I zašto
se uvijek čudimo kada nam se ti isti fenomeni dešavaju?
Film govori o četiri plemenite istine, meditaciji, odnosu
prema ženama u tradicionalnim duhovnim zajednicama, hospicijima, duhovnosti u
zatvoru i školama, svakodnevnom životu na zapadu i želji da se učini nešto od
tog svakodnevnog života.
Nema komentara:
Objavi komentar