ponedjeljak, 10. rujna 2012.

Rumi - Svrha života









SVRHA ŽIVOTA

• Bog je spustio ljestve pred naše noge: nama je penjati se, korak po korak. Imaš noge: pa zašto glumiš hromoga? Imaš ruke: zašto kriješ prste koji umiju zgrabiti? Poneseš li Božji teret, On će te podići. Prihvatiš li Njegove zapovijedi, On će te zasuti Svojom milošću i obiljem. Tražiš li sjedinjenje s Bogom, združit ćeš se s Njim za svu vječnost.
• Bio je to Stvoritelj naš, koji nas je vodio kroz stupnjeve razvoja, od stanja životinjskoga do stanja ljudskoga. Svrha Mu je bila učiniti od nas bića uma i svjesnosti, kako bismo Ga mogli spoznati.
• Svijet je nalik na sudnicu, u kojoj je Bog naš sudac. Pozvani smo ispuniti naš savez s Onim, tko nas je upitao: "Nisam li ja gospodar tvoj?" Na šta smo Mu odvratili: "Oh, da." I budući da smo ovdje na zemlji usred postupka sudskoga, svaka nam riječ i djelo postaje svjedok i dokaz tog saveza.
• Ne upinji se toliko da bi ostvario svoje svjetovne težnje; upinji se samo oko stvari svoje vjere. Inače, tvoj će život ostati neispunjen, tvoj kruh nedopečen. Tvoju grobnicu neće ukrasiti kamen, drvo, ili žbuka, već tvoje vlastito kopanje groba duhovne čistote, i tvoj ukop tebe u Božje biće, i tvoja pretvorba u Njegov prah, i tvoje uranjanje u ljubav Božju, kako bi te ispunio i nadahnuo Njegov dah. Grobnica ukrašena kupolama i tornjevima ne priliči sljedbeniku istine. Pogledaj čovjeka odjevena u svilu - hoće li baršun i svila pridonijeti njegovoj spoznaji? Njegova se duša svija u mukama, škorpion tjeskobe uzidan je u njegovu srcu, razdrtu bolom. Njegova je tjelesna prilika urešena skupocjenim čipkama i nakitom, ali u svojoj nutrini on jeca, gorkim mislima plijen; dok netko drugi korača ogrnut starom i iskrpanom kabanicom, no s mislima slatkim kao sok šećerne trske, s riječima poput meda!
• Naše riječi i postupci svjedoče naše skrovite misli; zajedno one iskazuju duh naše nutrine. To je svjedočanstvo našega života, naš razlog bivanja na zemlji: da očitujemo istinsku prirodu našega duha, dotaknuta duhom Božjim.
• Malo pomalo Bog čovjeku oduzima ljepotu; malo pomalo i izdanak vene. Pođi i kazuj na sva usta: " Komu god udijelismo duljinu dana, tomu dodijelismo i njihov otklon. Tragaj za duhom; ne poklanjaj srce kostima.
• Svijet je tamnica, a mi smo zatočenici: iskopaj rupu u tamničkom zidu i iziđi u slobodu!
• Govori duša svojim neplemenitim zemaljskim dijelovima: " Moj je izgon bolniji od vašega. Ja sam nebeskoga roda i koljena." Tijelo žudi zelenu travu i vodu tekućicu, jer od njih vuče podrijetlo. Duša žudi život i životvorca, jer ona je potomak Beskrajne Duše. Žudnja duše je znanje i mudrost, žudnja tijela su voćnjaci, livade i vinova loza. Žudnja duše je uzlet i uzvišenost; žudnja je tijela dobit i ugađanje sebi.
• Ne gradi dom svoj u zemlji drugih; svoj posao obavljaj, a ne posao stranca. Tko je stranac? Tvoje zemno tijelo, izvor svih tvojih žalosti.
• Bio ti na svijetu i najveći učenjak svojega vremena, promatraj kako nestaje taj svijet i to vrijeme!
• Izučio si zanat zbog svjetovne zarade, kako bi zaradom podmirivao potrebe svojega tijela; usredotoči se sada na svladavanje svojega duhovnog zanata, ne bi li se time pobrinuo za potrebe svoje duše. Na ovomu si se svijetu obogatio, pa nosiš skupocjene haljine: kad ga budeš napuštao, hoćeš li ih ponijeti sa sobom? Posveti se onomu duhovnom radu, čija je plaća Božji oprost u svijetu onozemlja. To je grad prepun trgovine i pogodbe, ali ne zamišljaj da će ti ovosvjetske zarade tamo dostajati. Bog kaže da su one dječja igra u usporedbi s naplatama onoga svijeta. Isto je to kao kad se djeca igraju dućana; njihova roba i novac vrijede samo u njihovoj igri - u stvarnomu svijetu nemaju nikakvu vrijednost. Ovaj je svijet poput igrališta, a smrt je noć, kad se vraćaš kući umoran i prazne novčarke. Zarada bogoštovlja jest ljubav, duševni ushit i blizina Božja.
• Glava može biti prepuna beznačajnih svjetovnih stvari, i čovjek može poznavati sve znanosti ovoga svijeta, a da ipak ne zna vlastitu dušu. Čovjek poznaje naročita svojstva svake tvari, ali je u pogledu poznavanja vlastite suštine jednaka neznalica kao i magarac. On izjavljuje: "Ja znam šta je dopušteno, a što nije." Ali on ne zna jesu li njegovi vlastiti postupci dopušteni. On zna točnu vrijednost svake stvari koju kupuje i prodaje, ali u svojoj ludosti nema pojma o vlastitoj vrijednosti. Naučio je razlikovati pogodne zvijezde od nepogodnih, ali mu ne pada na um upoznati vlastitu dušu, kako bi saznao u kakvu je duhovnom stanju - sretnomu ili jadnomu. Poznavati sebe i živjeti svoj život predviđajući Sudnji dan, znači ovladati najvišom znanošću.
• Zbog čega te čudi nemoć ljudskoga duha, koji se ne može sjetiti mjesta odakle je došao, i gdje je postao, gdje prije tjelesnoga rođenja obitavao? U ovomu snovolikom svijetu naš duh je u koprene ovit, onako kako su zvijezde zastrte oblacima, te tako on ne može vidjeti svoje prijašnje duhovno stanište. Zadaća je ljudskoga duha na zemlji da pročisti srce, kako bi ono uzmoglo prozrijeti koprenu i usredotočiti se na duhovni predio. Srce mora prodrijeti u tajnu ovoga života, i nezamućenim okom ugledati početak i kraj.
• O Ti, koji si nam učinio lakim ovaj trud besplodni, a ničim na zemlji nagrađen, oslobodi nas! Nama se on čini zamamnom mekom, ali doista je samo kuka udice. Pokaži nam kakav uistinu jest.
• Početak, koji je misao, svoj kraj nalazi u djelu. Plodovi su najprije u mislima, ali se istinski vide tek na kraju. Kad obaviš posao i zasadiš stablo, kad se pojavi plod, tad čitaj prve riječi.
• Božji je naum za čovjeka da stekne oko koje vidi, i srce koje razumije.
• Sve osim ljubavi najdivnijega Boga pa makar prijalo kao zalogaji slastice, uistinu je umiranje duha. Što to znači, umiranje duha? To znači koračati prema tjelesnoj smrti, i ne piti Vodu života.

Nema komentara:

Objavi komentar