MILAREPA
Milarepa je dugi niz
godina proveo meditirajući u visokim planinama u regiji oko vrha Mt. Everest.
Ono što osobito fascinira je njegova odjeća ili bolje reći nedostatak odjeće.
Milarepa je naime svoj život u planinskim špiljama provodio bilo potpuno bez odjeće
bilo zaogrnut samo laganom pamučnom haljom. Milarepa je kao yogin poznavao
tehnike meditacije kojima se može u potpunosti kontrolirati temperatura tijela
i potrošnja energije. U povijesti tibetanskih yogina to nije jedinstven slučaj,
povijesni izvori kazuju kako je baš na sličan način, također u to vrijeme 11.
stoljeća živjela jedna žena yogi imenom Machik Labdron.
Jednom je tako Milarepa meditirao u špilji na planini Shri u regiji oko Mt. Everesta u toku cijelog ljeta i nastavio je tamo boraviti i u jesen. Jednog jutra probudio se poslije neobičnog sna. U snu pristupila mu je dakini (duhovna bića u vajrayanskom budizmu analogna npr. anđelima, dakini-ženskog roda, a daka muškog) i rekla: „Osam latica otvoriti će se iz lotosova cvijeta u tvom srcu.“ Milarepa je taj san protumačio kao naznaku da će imati osmero važnih učenika, a jedan od njih se ima pojaviti baš toga dana. Razmišljajući o tome Milarepa se otputio iz špilje u nizinu, tamo je kod jedne rijeke legao na obalu i čekao.
Nešto kasnije stigao je bogati mladi aristokrat jašući na prekrasnom crnom konju. Milarepa ga je zamoli da ga prebaci preko rijeke. Jahač je to odbio rekavši kako je u prevelikoj žurbi da bi mu pomogao. Mladi plemić ujahao je u rijeku ali snažna struja nosila je konja i jahača i prelazak je bio jako mukotrpan. U međuvremenu Milarepa se zaputio pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu ni dodirivala površine nego je hodao nekoliko centimetara iznad vode.
Kada je jahač konačno uspio prijeći rijeku na konju bio je zaprepašten i pojurio je prema Milarepi. Pregledavao je Milarepina stopala i noge i čudio se kako je čovjek bio potpuno suh, čak i tabani stopala su mu bili suhi. Upitao ga je kako je uspio učiniti takvo čudo. Milarepa koji je često odgovarao u kratkim pjesmama otpjevao je ovo:
Sabrao sam vode četiriju transmisija,
Prakticirao sam duboku doktrinu devet primjena,
Vlast nad vajra-tijelom sam ostvario
I doveo um i energiju u harmoniju
Dakle ja Yogi vladam četirima elementima
I mogu levitirati i letjeti prostorom
I hodati nad vodom.
Mladoga plemića savladalo je grizodušje jer je Milarepi uskratio prijevoz preko rijeke te je zaplakao. Želeći se nekako iskupiti ponudio je Milarepi uzde koje je držao u rukama rekavši neka uzme njegova konja.
Milarepa je opet odgovorio u pjesmi:
Moj konj je vladanje nad umom i energijom
Ukrašen je svilenim šalom meditativne koncentracije
Koža mu je stadij najdublje apsorpcije
Sedlo zračeća samospoznaja
A ostruge su tri vizije
Nakon toga plemić je Milarepi nudio razne darove- cipele, šešir, odjeću (Milarepa je bio tom prilikom zaogrnut samo jednim starim platnom), dragocjenu ogrlicu, na kraju mu je aristokrat ponudio sagraditi hram i doživotno sponzorstvo nad njime, no sve ponude Milarepa je odbio sa pjesmom.
Ne znavši što više učiniti nakon duge rasprave mladi bogataš i sam je zapjevao pjesmu iskazujući svoje duboko štovanje Milarepi:
O poštovani yogi, jutros sam jašući na konju
Susreo polugola čovjeka kako leži kraj rijeke
Pomislio sam ili je lud ili glup
Besramno se tako prikazujući
Mora da je manijak ili luda
Prijezir mi obuze um i zaobiđoh ga…
Tada ga ugledah gdje leti poput orla
Dok je prelazio na drugu obalu rijeke
Nad vodom je hujao poput vjetra
I ptice u letu
Sada se misao javlja u meni
Da sam susreo potpuno ostvarenog Buddhu
O gospodaru, tražim tvoje vodstvo i upute.
Milarepa je prihvatio njegovu molbu i prihvatio ga za učenika te je na taj način Milarepin jutrošnji san ostvaren. Mladić je postao jedan od osmero glavnih učenika i majstor linije „yogina u pamučnim haljama“- u povijesti zabilježen kao Repa Zhivai Od.
Još jedan zanimljiv slučaj zbio se dok je Milarepa boravio u planinama regije Mon u južnom Tibetu (današnja indijska država Arunachal Pradesh, istočno od Butana).
Neki lokalni stanovnici pronašli su Milarepu u planinama kako sjedi u dubokoj meditaciji. Preplašili su se te pojave i pomislili da je riječ o demonu ili zloduhu te su ga ustrijelili otrovnim strelicama. Kako strelice nisu učinile nikakvu ozljedu na tijelu meditanta odlučili su ga baciti sa litice u rijeku. No Milarepa se zaustavio uspravno u meditacijskom položaju nad površinom vode i odletio natrag na izvorni položaj ne prekidajući duboku meditaciju (samadhi). Naposljetku seljaci su napravili veliku lomaču oko Milarepe u namjeri da ga zapale na njegovu položaju no iako su drva izgorjela tijelo meditanta je ostalo netaknuto.
O slučaju su obavijestili i lokalnog vladara koji je pak odlučio pozvati Milarepu na svoj dvor kako bi tamo naučavao. Milarepa nije pristao uz objašnjenje da preferira samotnjački život nasuprot životu u palači ali poslanici su bili uporni. Proširili su ponudu na bogati novčani dodatak od samoga kralja, birano društvo na dvoru, veliku slavu u kraljevstvu i udobne odaje za boravak. Kao i obično Milarepa je odgovorio sa pjesmom:
Yogi Milarepa nema interesa za materijalna bogatstva
Tako u početku ne patim stječući ga
Na sredini ne patim pokušavajući sačuvati ga
I na kraju ne patim gomilajući ga
Nemam želje za društvom ljudi.
Tako u početku ne patim žudeći za njima
Na sredini ne patim sporeći se sa njima
Na kraju ne patim rastajući se od njih
Nemam želje za slavom
U početku ne patim tražeći je
Na sredini ne patim čuvajući je
I na kraju ne patim od straha da ću je izgubiti
Nemam želje za kućom
Tako u početku ne patim gradeći je
Na sredini ne patim održavajući je
I na kraju ne patim štiteći je.
Kasnije jednom prilikom neki od Milarepinih učenika tražio je od svoga učitelja da mu prepriča taj događaj kada mu je bilo ponuđeno veliko bogatstvo i ugodan život na dvoru.
Milarepa je ovako pojasnio:
Veliki orao istoka
Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.
Jednom je tako Milarepa meditirao u špilji na planini Shri u regiji oko Mt. Everesta u toku cijelog ljeta i nastavio je tamo boraviti i u jesen. Jednog jutra probudio se poslije neobičnog sna. U snu pristupila mu je dakini (duhovna bića u vajrayanskom budizmu analogna npr. anđelima, dakini-ženskog roda, a daka muškog) i rekla: „Osam latica otvoriti će se iz lotosova cvijeta u tvom srcu.“ Milarepa je taj san protumačio kao naznaku da će imati osmero važnih učenika, a jedan od njih se ima pojaviti baš toga dana. Razmišljajući o tome Milarepa se otputio iz špilje u nizinu, tamo je kod jedne rijeke legao na obalu i čekao.
Nešto kasnije stigao je bogati mladi aristokrat jašući na prekrasnom crnom konju. Milarepa ga je zamoli da ga prebaci preko rijeke. Jahač je to odbio rekavši kako je u prevelikoj žurbi da bi mu pomogao. Mladi plemić ujahao je u rijeku ali snažna struja nosila je konja i jahača i prelazak je bio jako mukotrpan. U međuvremenu Milarepa se zaputio pješice preko rijeke u laganoj šetnji, a stopala mu nisu ni dodirivala površine nego je hodao nekoliko centimetara iznad vode.
Kada je jahač konačno uspio prijeći rijeku na konju bio je zaprepašten i pojurio je prema Milarepi. Pregledavao je Milarepina stopala i noge i čudio se kako je čovjek bio potpuno suh, čak i tabani stopala su mu bili suhi. Upitao ga je kako je uspio učiniti takvo čudo. Milarepa koji je često odgovarao u kratkim pjesmama otpjevao je ovo:
Sabrao sam vode četiriju transmisija,
Prakticirao sam duboku doktrinu devet primjena,
Vlast nad vajra-tijelom sam ostvario
I doveo um i energiju u harmoniju
Dakle ja Yogi vladam četirima elementima
I mogu levitirati i letjeti prostorom
I hodati nad vodom.
Mladoga plemića savladalo je grizodušje jer je Milarepi uskratio prijevoz preko rijeke te je zaplakao. Želeći se nekako iskupiti ponudio je Milarepi uzde koje je držao u rukama rekavši neka uzme njegova konja.
Milarepa je opet odgovorio u pjesmi:
Moj konj je vladanje nad umom i energijom
Ukrašen je svilenim šalom meditativne koncentracije
Koža mu je stadij najdublje apsorpcije
Sedlo zračeća samospoznaja
A ostruge su tri vizije
Nakon toga plemić je Milarepi nudio razne darove- cipele, šešir, odjeću (Milarepa je bio tom prilikom zaogrnut samo jednim starim platnom), dragocjenu ogrlicu, na kraju mu je aristokrat ponudio sagraditi hram i doživotno sponzorstvo nad njime, no sve ponude Milarepa je odbio sa pjesmom.
Ne znavši što više učiniti nakon duge rasprave mladi bogataš i sam je zapjevao pjesmu iskazujući svoje duboko štovanje Milarepi:
O poštovani yogi, jutros sam jašući na konju
Susreo polugola čovjeka kako leži kraj rijeke
Pomislio sam ili je lud ili glup
Besramno se tako prikazujući
Mora da je manijak ili luda
Prijezir mi obuze um i zaobiđoh ga…
Tada ga ugledah gdje leti poput orla
Dok je prelazio na drugu obalu rijeke
Nad vodom je hujao poput vjetra
I ptice u letu
Sada se misao javlja u meni
Da sam susreo potpuno ostvarenog Buddhu
O gospodaru, tražim tvoje vodstvo i upute.
Milarepa je prihvatio njegovu molbu i prihvatio ga za učenika te je na taj način Milarepin jutrošnji san ostvaren. Mladić je postao jedan od osmero glavnih učenika i majstor linije „yogina u pamučnim haljama“- u povijesti zabilježen kao Repa Zhivai Od.
Još jedan zanimljiv slučaj zbio se dok je Milarepa boravio u planinama regije Mon u južnom Tibetu (današnja indijska država Arunachal Pradesh, istočno od Butana).
Neki lokalni stanovnici pronašli su Milarepu u planinama kako sjedi u dubokoj meditaciji. Preplašili su se te pojave i pomislili da je riječ o demonu ili zloduhu te su ga ustrijelili otrovnim strelicama. Kako strelice nisu učinile nikakvu ozljedu na tijelu meditanta odlučili su ga baciti sa litice u rijeku. No Milarepa se zaustavio uspravno u meditacijskom položaju nad površinom vode i odletio natrag na izvorni položaj ne prekidajući duboku meditaciju (samadhi). Naposljetku seljaci su napravili veliku lomaču oko Milarepe u namjeri da ga zapale na njegovu položaju no iako su drva izgorjela tijelo meditanta je ostalo netaknuto.
O slučaju su obavijestili i lokalnog vladara koji je pak odlučio pozvati Milarepu na svoj dvor kako bi tamo naučavao. Milarepa nije pristao uz objašnjenje da preferira samotnjački život nasuprot životu u palači ali poslanici su bili uporni. Proširili su ponudu na bogati novčani dodatak od samoga kralja, birano društvo na dvoru, veliku slavu u kraljevstvu i udobne odaje za boravak. Kao i obično Milarepa je odgovorio sa pjesmom:
Yogi Milarepa nema interesa za materijalna bogatstva
Tako u početku ne patim stječući ga
Na sredini ne patim pokušavajući sačuvati ga
I na kraju ne patim gomilajući ga
Nemam želje za društvom ljudi.
Tako u početku ne patim žudeći za njima
Na sredini ne patim sporeći se sa njima
Na kraju ne patim rastajući se od njih
Nemam želje za slavom
U početku ne patim tražeći je
Na sredini ne patim čuvajući je
I na kraju ne patim od straha da ću je izgubiti
Nemam želje za kućom
Tako u početku ne patim gradeći je
Na sredini ne patim održavajući je
I na kraju ne patim štiteći je.
Kasnije jednom prilikom neki od Milarepinih učenika tražio je od svoga učitelja da mu prepriča taj događaj kada mu je bilo ponuđeno veliko bogatstvo i ugodan život na dvoru.
Milarepa je ovako pojasnio:
Veliki orao istoka
Maše krilima i leti s lakoćom
Lebdeći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.
preneseno sa:http://vajrapani.blog.hr
Nema komentara:
Objavi komentar