Smrtno bolestan čovjek leži na postelji.
Svećenik mu prilazi. Daje mu posljednju pomast.
Umirući otvori oči i tihim glasom upita svećenika:
-Oče.
-Da sine, - priđe mu bliže.
-Da li je istina, kada umrem da će moja duša otići na nebo?
-Istina je sine. Sve dobre duše odlaze na nebo.
-Oče, da li je istina da će moje tijelo pokopati duboko, da ga crvi pojedu?
-I to je istina sine moj. To je sudbina sviju nas. To ne možemo izbjeći. Pepeo
pepelu, prah prahu.
-Ali oče… zastane mu glas.
-Reci sine. Što te muči?
-Ako duša odlazi u nebo, a tijelo pod zemlju, gdje odlazim JA?
Nema komentara:
Objavi komentar