STVARNOST (V dio)

ŽIVOT NAKON SMRTI

Krećemo se ka finijoj stvarnosti života nakon smrti. Finijoj zato što je stvarnost teško procjenjivati uobičajenim mjerilima. Ta procjena dolazi od dva različita izvora:

1.   Od nebrojenih ljudi I žena opunomoćenih da komuniciraju sa takozvanom “drugom stranom”.

2.   Od rijetkih ljudi I žena koji su postali “svjesni svjesnosti” I znaju stvarnost života nakon smrti kroz inspiraciju.

To je, također stvarnost.

James Scudday Perkins to kaže na sljedeći način:

Moderno je praznovjerje da se ništa ne može znati što s edešava sa stanjem našeg bića nakon smrti. Uvijek je postojalo određena količina znanja o nadfizičkim područjima u koja ulazimo u trenutku smrti. Te su se informacije akumulirale stoljećima iz raznih izvora.

Studija komparativne antičke I moderne znanosti I religije, je dala mnoge stvarne priče o znanju koje su kasnije potvrđene direktnim promatranjem koristeći se snagom koja je latentna u svim ljudima I koja je probuđena, kao izvanosjetilna percepcija ili čak kao suptilnija vrst direktnog znanja.

Dr. John Christopher-Daniels to kaže na svoj način:

Osoba sa zemlje, koja prolazi kroz iskustvo smrti, nastavlje, bilo on ili ona, kao osoba na drugoj strani, I nema puno promjena u početku. Ne postoji promjena uvjetovana samom smrću, osim što osoba nema tijelo sa kojim bi radila ili živjela.

Metafizičarka Ann Ree Colton:

Smrt nije magija koja stvara osobe trenutačno dobre I čiste. Emocije I mentalitet je ista nakon smrti kao što je bila I u fizičkom svijetu.

Grace Cooke:

Život u duhovnom svijetu je isto tako stvaran kao I tvoj život na zemlji, samo neizmjerno ljepši.

Rudolph Steiner:

Duše koje su pripadale jedan drugoj za vrijeme fizičkog života, susreću se u duhovnom svijetu I nastavljaju zajedno svoje živote pod okolnostima tog svijeta.

Harold W. Percival:

Nebesa nisu tmurna, bez boje ili prazna. Ritam života I užitaka je veći nego na zemlji.

Filozof Dr. Filippo Livetziani:

Duhovne dimenzije izgledaju kao svijet stvoren isključivo od misli. Misao stvara direktno bez ikakvih instrumenata meditacije. Također je misao ta koja zna i osjeća direktno bez posredovanja tjelesnih osjetila.

Zadnji citat vodi do pitanja.

Koji je smisao života nakon smrti?

Što je krajnja stvarnost?

Da li je to zadnje odmaralište? Posljednji korak u postojanju?

Ništa od tog.

Uvjeti u kojima se osoba nađe nakon smrti ovise u mnogo čemu o ćudi osobe I o prirodi života kojeg je vodila ta osoba na fizičkom nivou. - Geoffrey Hodson.

Ili, kako to Kardinal Newman kratko kaže:

Gdje odlazimo kasnije ovisi što smo radili prije.

Idemo ka više detalja.

Jednoga dana, kada se vratite u nevidljivi svijet, suočiti ćete se sa filmom vlastitog života na zemlji. Vidjet ćete najmanje detalje I uvidjeti najsitnije greške. I htjeti ćete popraviti sebe. - Peter Deunov.

Nakon smrti, duša se osvrće na zemaljski život. Osvrće se na naučene lekcije. Vidi gdje je uspjela a gdje ne. I u svjetlu takvog shvaćanja, ide dalje na sljedeće učenje. - Dr. John Christopher Daniels.

Eileen J. Garrett je rekla o stvarnosti nakon smrti:

Stanje smrti nije ništa više nego trenutak udisaja, u kojem duša, koja je napustila ovaj svijet, treba prostora I vremena da izvuće bit iskustva prije nego pređe u sljedeću fazu postojanja.

Ili kako to kaže Ann Ree Colton:

Smrt je život između postojanja.

Razmotri ovo.

Da li život nakon smrti ima ikakvog smisla ukoliko nije dio višestrukog postojanja?

Jedan život? Jedan život nakon smrti?

Kraj?

Kako jadno I besmisleno.

Što je bit? Što se dobiva? Što se može naučiti?

Priroda, međutim, zaista ima smisla.

Ništa nije izgubljeno.

To je sistem koji radi.

A taj sistem podrazumijeva - u potpunosti traži - ponavljanje, kao I potencijal za napredovanje.

Na našu sreću, to je upravo ono što nam stvarnost nudi.

Misaona polja su vječna.