Aleksandar Veliki krenuo je u osvajanje, pa se prvo zaustavio kod svog
mudrog prijatelja Diogena. Pozdravili su se s mnogo privrženosti, jer su bili
stari prijatelji, a nisu se ni vidjeli već neko vrijeme. Diogen se udobno
odmarao na svom omiljenom ležaju, dok je njegov uznemireni prijatelj hodao
gore-dolje.
Diogen započe razgovor:”Gdje ideš ovog puta?”
Aleksandar odgovori: “Prvo idem osvojiti Malu Aziju.”
“A gdje poslije toga?”, upita Diogen svog ambicioznog prijatelja.
Aleksandrovi podvizi uvijek su u njemu pobuđivali radoznalost.
“Onda ću ići u osvajanje Indije”, odgovori Aleksandar.
“A zatim što?”, upita mudrac.
Aleksandar odgovori: “Osvojiti ću cijeli svijet.”
Zamišljeno se smiješeći, Diogen podignu pogled prema Aleksandru s izrazitim
izazovom u očima i reče mu: “Jednom, kada osvojiš cijeli svijet, što ćeš onda
raditi?”
“Ah,” reče Aleksandar, “onda ću se moći odmarati i opuštati.”
Ovaj odgovor navede Diogena na histeričan smijeh. Pa zovnu svog stalnog
pratioca, krhkog psa koji se je nedaleko odmarao: “Čuješ li što je ovaj luđak
upravo rekao?”
Diogen povjeri psu: “On će se odmarati nakon što osvoji svijet. Pa mi se
već odmaramo, a da nismo osvojili ništa!!!”
Potom se Diogen okrenu prema Aleksandru i reče: “Ako je odmor i opuštanje
tvoj krajnji cilj, zašto se ne pridružiš meni i mom psu u ovoj udobnoj sobi?
Dovoljno je mjesta za svu trojicu. Zašto bi sve to radio kad se već sada možeš
odmarati s nama?!”
Nema komentara:
Objavi komentar