četvrtak, 27. rujna 2012.

Kako je Cat Stevens postao Yusuf Islam





Kako je Cat Stevens postao Yusuf Islam

MOJ VJERSKI ODGOJ
Odrastao sam u suvremenoj porodici sa svim luksuzom i lagodnim životom show biznisa. Rođen sam u kršćanskoj obitelji, ali svi mi znamo da je svako novorođenče rođeno u izvornoj vjeri - ali ga njegovi roditelji odgoje u ovoj ili onoj vjeri. Ja sam odgojen u toj vjeri ( kršćanstvu ) koja je utjecala na način mog razmišljanja.
Podučen sam da postoji Bog, ali ne postoji izravan kontakt sa njim, zbog toga moramo uspostaviti taj kontakt kroz Isusa - on je bio vrata ka Bogu. Ovo sam manje-više prihvaćao, ali se sa tim nisam mogao pomiriti.
Gledao sam kipove Isusa; oni su bili puki kamen bez života. Učenje da je Bog trojstvo me je krajnje zbunilo ali nisam javno negodovao. Manje-više sam u ovo sve vjerovao, ali samo jer sam htio da poštujem vjeru svojih roditelja.

POP STAR
Postepeno sam se udaljavao od svog vjerskog odgoja. Počeo sam se baviti glazbom. Htio sam da budem velika zvijezda. Svoje idole sam vidio u filmovima i mislio sam da je ovo možda moj 'Bog' - zarađivanje para. Imao sam jednog strica koji je imao lijepo auto. "U redu," rekao sam, "on je uspio. On ima mnogo para". Ljudi oko mene su utjecali na mene da tako razmišljam; ovaj svijet je bio njihov Bog.
Odlučio sam da je ovo način života kakvog hoću; da zaradim dosta para i da imam 'dobar život.' Moji uzori su bile pop-zvijezde. Počeo sam skladati pjesme i duboko u sebi sam htio da sa tim novcem koje zaradim pomognem ljudima koji su bili u nevolji. U Kur'anu se spominje da mi nešto obećamo ali kada nešto postignemo onda se toga uhvatimo i postanemo pohlepni.
I tako se je desilo da sam postao jako popularan. Iako sam još uvijek bio tinejdžer, moje ime i moja slika su se vrtile u svim medijima. Oni su mene učinili većim nego što jesam, zbog toga sam htio da budem ono čime su me napravili. Jedini način je bio da uzimam alkohol i droge.

U BOLNICI
Nakon godinu dana materijalnog uspjeha i 'života na visokoj nozi' teško sam se razbolio. Obolio sam od tuberkuloze i neko vrijeme sam proveo u bolnici. Što se je dešavalo sa mnom? Da li sam bio samo tijelo, i da li je cilj moga života samo da udovoljim tom tijelu? Tu sam shvatio da ova nevolja koja me je snašla je u stvari bila Allahova blagodat, prilika da otvorim svoje oči -"zašto sam ovdje? Zbog čega ležim na postelji? - i tu sam počeo da tragam za odgovorima.
Trend toga vremena je bilo veliko zanimanje za istočnjački misticizam. Počeo sam da to proučavam i prvo čega sam postao svjestan je bila smrt, i da će duša napustiti tijelo. Proces koji ne prestaje. Tada sam mislio da sam pronašao put ka sreći i višim sferama. Počeo sam meditirati i postao sam vegetarijanac. Tada sam vjerovao u 'peace i flower power', ono što je tada bila moda. Ali u bolnici sam počeo da shvaćam da ja nisam samo tijelo.
Jednog dana sam se šetao kada počela je padati kiša. Počeo sam trčati da se sklonim negdje kada sam shvatio: 'stani malo, moje tijelo je mokro i ono mi govori da sam pokisnuo.' Pomislih kako je tijelo u stvari kao magarac, trenirano je da ide jednom pravcu. U suprotnom slučaju ako ga ne treniraš, odvesti će te tamo gdje ono hoće.
Onda sam shvatio da posjedujem jedan dar kojeg mi je sam Bog dao: a to je da slijedim njegovu volju. Bio sam zadivljen terminologijom sa kojom sam se sretao učeći istočnjačke vjere. Do tada sam znao samo za kršćanstvo. Opet sam počeo pisati glazbu ali sam u nju ugrađivao svoja razmišljanja o svijetu. Sjećam se riječi jedne pjesama: 'želio bih znati ko je sazdao nebo, ko je stvorio pakao.' Sa ovim sam znao da sam na pravom putu.
Također sam napisao jednu drugu pjesmu, "Kako pronaći Boga" (The Way to Find God Out). Ovo me je učinilo čak još više popularnijim u svijetu glazbe. Sa ovim sam imao poteškoća jer sam postao poznat i čuven, a sa druge strane sa iskreno tražio Istinu. Onda sam došao na stupanj spoznaje da je buddhizam u redu i da je plemenit, ali ja nisam bio spreman ostaviti ovaj svijet iza sebe. Previše sam ovisio o ovom svijetu i nisam bio spreman ostaviti ga, da postanem monah i da se izdvojim od društva.
Onda sam probao učenja Zen i Ching, numerologiju, tarot karte i astrologiju. Pokušao sam se okrenuti Bibliji i nisam našao ništa zadovoljavajuće. U to vrijeme nisam znao ništa o Islamu. Ali onda se desilo čudo. Moj brat je posjetio džamiju u Jeruzalemu i bio je duboko zadivljen da je bila ispunjena životom (za razliku od crkvi i sinagoga koje su bile prazne), ali sa druge strane da je iz nje zračila jedna smirenost.

KUR'AN
Kada se je vratio u London donio mi je prijevod Kurana na engleski. On nije prešao na Islam, ali osjećao je nešto u ovoj vjeri i smatrao da bih ja to također mogao otkriti.
Nakon što sam uzeo knjigu, uputu koja mi je sve objasnila - tko sam, što je smisao života; što je stvarnost i kakva mora da bude; odakle dolazim - shvatio sam da je ovo bila istinita vjera. Ne u onom smislu kakvog Zapad smatra vjeru, niti samo za stare ljude. Svatko onaj ko prihvati jednu vjeru i hoće da svoj život podredi toj vjeri smatra se na Zapadu fanatikom. Ja nisam fanatik; ja sam tražio izlaz za konflikt između tijela i duše. Onda sam shvatio da to dvoje nisu oprečnost i da se ne moraš povlačiti u planine da bi bio pobožan. Jedino što se mora jeste da se slijedi Božja volja. Ako tako postupimo onda možemo dostići stupnjeve veće od anđela. Prva stvar koju sam želio nakon ove spoznaje jeste da postanem musliman.
Shvatio sam da sve pripada Allahu, kojeg ne obuzima drijemež. On je stvoritelj svega. Tada sam počeo gubiti ponos na sebe, jer sam do tada mislio da razlog mog uspjeha leži u mojoj vlastitoj veličini. Shvatio sam da sam sebe nisam stvorio i da čitava svrha moga bivstvovanja je podređenje učenjima koje su sadržane u vjeri koja je poznata po imenu Al-Islam. Tada sam počeo otkrivati tu vjeru za sebe. Osjećao sam se kao musliman. Čitajući Kur'an shvatio sam da je Allah slao sve poslanike da obznane jednu poruku. Zbog čega su onda židovi i kršćani drugačiji? Saznao sam da židovi nisu priznavali Isusa kao Mesiju i da su izmijenili Allahove riječi. Čak su i kršćani krivo shvatili Njegove riječi i počeli su vjerovati da je Isus sin božji. Odjednom je sve imalo smisla. Ovo je ljepota Kur'ana; od tebe traži da razmišljaš i da pitaš i da budeš pokoran Onome ko je stvorio i mjesec i sunce. Kur'an zahtjeva da razmišljamo o Allahovom stvaranju općenito.
Mnogi kozmonauti odlaze u svemir, i onda uvide neznatnu veličinu zemlje i velika prostranstva svemira. Oni postaju veoma pobožni, jer su vidjeli Allahove znakove .
Čitajući dalje Kur'an naišao sam na dijelove koji govore o molitvi, ljubaznošću i samilosti. Još nisam bio musliman, ali sam osjetio da jedini odgovor za mene je bio Kur'an kojeg mi je Allah poslao, a ja sam ga zatajivao. Ali Kur'an govori od drugome 'ja' kada kaže da "vjernici ne uzimaju nevjernike za prijatelje i da su vjernici braća". Osjetih želju da upoznam svoju braću u Islamu.

PRELAZAK NA ISLAM
Onda odlučih da otputujem u Jeruzalem. Tamo sam otišao u jednu džamiju i sjeo sam na pod. Jedan čovjek me upita što želim. Ja mu rekoh da sam ja musliman. On me upita za moje ime. "Stevens", rekoh mu. On bi zbunjen. Nakon toga sam se ljudima pridružio u namazu, iako ne baš uspješno. Kada sam se vratio u London, upoznao sam jednu muslimanku po imenu Nafisa. Rekoh joj da hoću da prihvatim Islam i ona me uputi u Regent Mosque. Ovo je bilo 1977 godine, oko godinu i po nakon što sam dobio Kur'an u ruke.
Sada shvatih da se moram osloboditi svog ponosa, Iblisa i da se moram okrenuti jednom pravcu. Tako sam nakon jedne džume došao pred imama i izgovorio šehadet, i time postao musliman. Ja sam u životu postigao da budem poznat i bogat. Ali uputa je bilo nešto, što mi je bilo uskraćeno dok se nisam  susreo sa Kur'anom. Shvatio sam da sada mogu stupiti u izravnu vezu sa Bogom, ne kao kod kršćana ili drugih vjera. Kao što mi reče jedna Hinduskinja: "ti ne razumiješ nas Hinduse. Mi vjerujemo u jednog Boga, ali koristimo ove kipove da bi se bolje koncentrirali." Ali Islam otklanja ove prepreke. Jedna stvar koja dijeli muslimana od nevjernika je namaz. I on je jedan svojevrsni proces čišćenja.
I na kraju želim da kažem da sve što radim je u Allahovo ime i Njega molim da ti izvučeš pouku iz mojih iskustava. Dalje želim naglasiti, da nisam imao kontakata sa muslimanima prije nego sam prešao na Islam. Prvo sam čitao Kur'an i shvatio sam da ni jedna osoba nije savršena. Ali Islam jeste savršen i ako se držimo načina življenja našeg poslanika Muhammeda, mi ćemo imati uspjeha.

Da nam Allah podari uputu da slijedimo put ummeta Muhammeda. Amen!
Yusuf Islam

Nema komentara:

Objavi komentar