KIRTAN WALLAH

Ako volite dobru glazbu i tragate za nečim dubljim u životu, poslušajte novi CD Krishna dasa, Kirtan Wallah. Njegov 14. album na zanimljiv način kombinira rock, folk i country sa indijskim bhajanima.  Za Krishna dasa se zaista može reći da je pravi kirtan wallah (osoba koja je posvetila svoj rad kirtanu). On uvijek spomene i svog gurua Neem Karoli Babu koji mu je dao milost da pjeva duhovne pjesme.

Ovaj projekt je počeo preko Kickstartera gdje je skupio četiri puta više novca nego je zatraženo na početku. Sa više od 200.000 $ uloženih u ovaj album, dobili smo možda i najbolje do sada od Krishna dasa.

2013. godine je bio nominiran za Grammy u kategoriji New Age albuma, ali je nakon što je izveo svoju pjesmu pred svjetskim auditorijem, Krisna das je shvatio, kako sam kaže: „To nije moj svijet. Pjevanje bhajana je moja duhovna praksa. To je ono što me drži. Ne radim to radi pažnje, radi slave ili zbog novca. Pjevam jer želim biti fokusiran prema ljubavi koja je prisutna unutar nas.“

Koju bih pjesmu odabrao za preporuku? Možda Sri Argala Stotram / Show Me Love, koju je Krishna das otpjevao sa kćerkom Janaki ili I Phoned Govinda sa country ritmom. U svakom slučaju, kada poslušate CD odaberite bilo koju i uživati ćete u dobroj duhovnoj glazbi. Pravim pjesmama sa porukom.

EKO KUĆA – GRADNJA PRIRODNIM MATERIJALIMA

GORAN BRUMNIĆ MEX

Intervju sa Goranom Brumnićem Mexom

Goran je jedan od onih ljudi koji žive ono što govore. Čekić i pila su mu alat, a drvo, slama, kamen i blato sredstvo da izgradi predivne i zdrave kuće. Nije lako biti graditelj bez pomoći mehanizacije, ali da je zabavnije i izazovnije, to Goran zna. Ima dovoljno iskustva da nam može pomoći kako se gradi kuća od slame i drveta, žbuka sa blatom i pokriva krov sa slamom i prirodnom šindrom. On sa lakoćom koristi moslavačko blato i grede od kestena, kao i istarski i dalmatinski kamen.

Možda i vas zagolica da i sami upotrijebite prirodne materijale za vaš dom.

Koje su osnovne karakteristike ekološke ili prirodne gradnje ?

Puno toga se podrazumijeva pod terminom prirodne gradnje, zavisno i od onoga koji taj termin upotrebljava. Najbitnije svojstvo ovog načina gradnje, kako ga ja vidim, je da troši što manje energije - nafte, fizičke energije i energije životinja.

Često se misli da su to samo materijali koji su dostupni u prirodi (drvo, kamen, slama, glina...), ali se mogu koristiti i umjetni materijali poput paropropusnih folija, ako se koriste razumno.

Moj kriterij je ekološki otisak - koliko sam energije potrošio dok sam došao do tog materijala. Koliko sam CO2 ispustio u atmosferu dok sam taj materijal pripremao za gradnju. Pokušavam da je on što manji. U to se uračunava koliko sam benzina potrošio dok sam sjekao drvo za grede ili za traktor za baliranje slame od koje ćete napraviti zid.

Ima dosta prirodnih materijala koji su tvornički obrađeni (piljena drvena građa, glina za žbukanje, obrađeni kamen itd), ali su oni već potrošili dio energije u postupku dobivanja finalnog proizvoda.

Da li je ta gradnja skupa ?

Kao prvo, pojam skupoće se razlikuje od čovjeka do čovjeka, zavisno o materijalnom stanju. Pretežno ljudi misle da je ovakva vrsta gradnje jako jeftina jer se radi o materijalima koji se mogu naći u prirodi. Međutim, zaboravlja se činjenica da te materijale prije nego ih se ugradi u kuću (gdje opet morate angažirati majstora) netko mora iskopati, srušiti, obraditi, pripremiti za ugradnju....

Sama gradnja je uvijek skupa, ako čovjek ne gradi sam. Tako da je moj odgovor - da, takva gradnja košta.

U pripremi je jedan projekt u kojem ću pokušati napraviti objekt za stanovanje od 50 m2 sa recikliranim i prirodnim materijalima kako bi vidio koju najnižu cijenu za izgradnju mogu postići. Moja slobodna procjena je da bi cijena mogla biti 200-250 kn/m2.

Tu treba napomenuti da je to cijena bez građevinskih dozvola, nacrta, priključaka i samog rada (majstora). Znači, samo materijali.

Gdje se može pronaći materijal za ovakav način gradnje kuće ?

To opet zavisi od ukusa čovjeka, jer nismo svi jednaki.

U principu se takav materijal može naći svuda oko nas u prirodi, međutim netko ne želi neobrađeno, kvrgavo drvo i želi samo ravne linije. Ista stvar je i sa kamenom koji se nekima ne sviđa neobrađen. Zidovi od slame nekome neće biti vrhunska estetika jer nisu ravni.

Ako nećete sami pribavljati materijal, možete ga kupiti u građevinskim centrima, uključujući i glinu za žbukanje.

Koliko je potrebno stručnog znanja za gradnju ?

Ipak je potrebno nešto stručnog znanja pogotovo što se tiče statike, postavljanja krova i dimnjaka (peći). Ostalo se može naučiti na tečajevima gradnje, preko specijaliziranih priručnika, konzultacijama, pomaganjima na gradilištima i sl.

Koje je vaše iskustvo prilikom izgradnje kuće u Blatuši ?

Zanimljivo iskustvo jer mi je to bila prva kuća koju sam radio od drveta. Imali smo pomoć majstora tesara koji nam je prenio znanje o potrebnim detaljima, ali smo puno toga učili u hodu, metodom pokušaja i pogreške. To nekada nije najbrži način učenja ali je sigurno najučinkovitiji po pitanju trajnog usvajanja znanja.

Radili smo u svakakvim uvjetima - na temperaturama od +35°C do -16°C, po kiši, snijegu, blatu i suncu. Stanovali smo u šatorima, kuhali smo u privremenoj nadstrešnici koja je bila odlična da zaštiti od najjačeg sunca kako nas tako i goste, jedno vrijeme smo bili i bez struje što je doprinosilo romantici i večernjem druženju uz priče, smijeh i svjetlo petrolejke. Slušali smo žabe kako krekeću, u blizini su prolazile divlje životinje (svinje, lisice, srne, kune...).

Zanimljivo je bilo i preseljenje u kuću koja ima zidove od slame. Učinkovitost takve izolacije smo vidjeli već prvo ljeto kada je vani temperatura bila 39°C, a unutra je bila 23°C. Naravno, bez klima uređaja.

Teško je prenijeti sve detalje koji čine takvu gradnju zanimljivom. Sve što se dešavalo dok su prijatelji pomagali, sve nespretnosti, sve genijalne ideje, sva zezanja ili zabrinutosti... ali bi svakom preporučio da sudjeluje u izgradnji svog doma. Makar kao povremeni pomagač nekom majstoru.

Da li je moguć spoj tradicionalne gradnje i modernih materijala ?

Moguće je spajati tradiciju i moderne materijale što se može vidjeti na dosta kuća u Hrvatskoj koje su više ili manje uspješno spojile to dvoje.

Ima puno materijala koje možemo naći u tradicijskoj gradnji. Lijepi primjer je paropropusna folija kod izrade krova koja je sigurnija od terpapira ili kada se gradi bez nje. Dalje, gips kartonske ploče za pregradne zidove ubrzavaju gradnju istovremeno čineći konstrukciju lakšom. Zatim su tu i OSB ploče za izradu podova i zidova. Svakako treba spomenuti i razne vrste izolacija (kamena vuna, izolacija od tvornički obrađene ovčje vune, izolacija od celuloze).

Za sve one koji su zainteresirani za gradnju kuće sa prirodnim materijalima, pošaljite mail na mexblatusa@gmail.com, ili nazovite Mexa na broj: 099/885-1004

HVALA :)

MOLITE BEZ PRESTANKA

Da li je moguće stalno biti u stanju meditacije ili molitve? To je pitanje mučilo jednog bogobojaznog Rusa sredinom devetnaestog stoljeća. Do tog pitanja je po svojim riječima došao kada je jedne nedjelje došao u crkvu da se pomoli. I tada je začuo riječi koje je izgovorio Sv. Pavao u svojoj poslanici Solunjanima: Molite bez prestanka.

Te su mu se riječi duboko urezale u srce da je ostatak života proveo da mu netko razjasni kako je običnom čovjeku moguće moliti bez prestanka.

Upitao je jednog vlastelina koji je bio cijenjen kao čovjek pobožan i razuman, ali njegove ga riječi da je neprestana molitva neprekidno stremljenje ljudskog duha k Bogu nije dotakla u srce.

Nastavio je dalje svoj pobožni put, sve do samostana gdje je prišao nadstojniku kojeg je također upitao što je to neprestana molitva. On mu odgovori da se takva molitva treba shvatiti kao molitva razuma i da je to uzvišena mudrost koju Bog rijetko kome daruje. Ni te riječi ga nisu duhovno uzbudile.

Produži siromašni hodočasnik dalje i uz put sretne starčića koji ga uputi do osamljenog samostana gdje će mu dati stan i hranu. Naš tragalac odgovori da njemu ne trena hrana već duhovna poduka. I objasni on starcu za čime on traga. Starac ga pohvali da zahvali Bogu što je otkrio neodoljivu čežnju za spoznajom neprestane molitve. I tako su zajedno došli do samostana kada ga starac pozove u svoju ćeliju i ponudi mu jednu knjigu. Evo, ovdje piše, reče mu starac, kako se može moliti neprestance. Neprestana unutarnja Isusova molitva jest neprekidno i stalno zazivanje imena Isusa Krista ustima, razumom i srcem. Ona je predstavljanje Njegove postojane prisutnosti, uz prošnju Njegovog smilovanja, za svakim poslom, na svakom mjestu, u svako vrijeme, dapače i u snu. Izražava se ovim riječima:  Gospode  Isuse  Kriste,  smiluj  mi  se!  Ako  se  netko  privikne  ovom  zazivanju,  osjećat  će veliku utjehu, ali i potrebu da obavlja uvijek ovu  molitvu, tako da bez molitve uopće neće moći ni biti, a ona će se sama po sebi u njemu izlijevati. Razumiješ li sada što je neprestana molitva? Upita ga starac na kraju.

Uzevši u ruke knjigu Dobrotoljublje hodočasnik zamoli starca da ga do u detalje uputi u tu duhovnu tajnu neprestane molitve.

I starac mu reče: A sada slušaj, čitat ću na koji se način valja privikavati na neprestanu unutarnju molitvu. Starac je otvorio Dobrotoljublje, potražio pouku svetog Šimuna, Novog Bogoslova: »Sjedni u tišini i osami, prikloni glavu, zaklopi oči, diši spokojnije, u mislima gledaj u nutrinu srca, svodi um, tj. svoje misli, iz glave u srce. Dok dišeš, izgovaraj tiho usnama ili samo razumom: »Gospode Isuse Kriste, smiluj mi se!« Nastoj odagnati od sebe rastresajuće misli,budi miran i strpljiv i češće ponavljaj ovu vježbu.

Sav sretan hodočasnik prihvati poduku starog svećenika u počne svoj duhovni put neprekidne molitve. I sam priznaje da mu je ponekad išlo lako, a ponekad ga je lijenost zahvatila da bi nemarno molio. Ali malo po malo je Isusovu molitvu prihvatio dušom i tijelom i dok je sjedio i dok je ležao ili hodao, ponavljao je te svete riječi: Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se.

Starac ga uputi da ponavlja molitvu barem šest tisuća puta na dan ia da će mu se Bog smilovati i otvoriti srce. Kad je tjednima nakon toga ponovno ugledao starca, on mu reče da sada udvostruči svoju dnevnu molitvu. Polako je dolazilo do duhovnog preobražaja našeg molitelja, i kako je on to svojim riječima napisao u knjizi: Jednom  rano  ujutro  kao  da  me  probudila  molitva.  Počeo  sam  naime  jutarnju  molitvu,  ali  je nekako  nisam  mogao  izgovarati  jer  je  sva  moja  želja bila  ustremljena  sama  po  sebi  k  Isusovoj molitvi. I kada sam je počeo, odmah sam se osjetio lako i ugodno, a jezik i usta izgovarali su nekako sami  od  sebe  bez  mojega prisiljavanja.  Proveo  sam cio  dan  u  radosti i nekako  sam  se  osjetio kao oslobođen  od  svega  drugoga,  kao  da  sam  se  nalazio  na  nekoj  drugoj  zemlji  i  lako  sam  dovršio dvanaest tisuća zaziva do rane večeri. Tako sam sljedećih dana nastavio zazivati ime Isusa Krista s lakoćom i privlačnošću.

Do kraja tog ljeta starac je umro i ostavio hodočasnika da sam sa molitvom putuje po svijetu. Nastavio je sam sa molitvom na usnama i preobražaj je došao:Tako sam putovao i neprestano izgovarao molitvu. Konačno sam poslije nekog vremena osjetio da je molitva sama po sebi počela prelaziti u srce, tj. srce je počelo izgovarati riječi molitve pri svakom kucaju, npr.: 1) Gospode, 2) Isuse, 3) Kriste itd. Prestao sam usmeno izgovarati molitvu i počeo sam pažljivo slušati kako govori srce. Osjećalo se upravo ono što mi je tumačio pokojni starac. Kako li je bilo ugodno!

Nastavio je dalje putovati sve do Jeruzalema, sa Isusovom molitvom na usnama i Dobrotoljubljem u pohabanoj torbi.