Put kojim ne krenuh

Dvije staze tu u šumu skreću,
I žaleć što objema ići neću,
Ja ostadoh jedan putnik, dugo stajah,
Promatrajući sve do kraja,
Gdje nestaje u trave što je spleću;

Tad drugom, isto tako zgodnom, krenem,
Jer možda ima na me veće pravo,
Neutabana i obrasla travom;
Premda su obje bile prelaženjem
Zapravo podjednako izgažene,

I obje tog jutra ležale su
U ušću nepocrnjelom od nogu
O, kanio sam prvom krenut drugi put!
Al znajuć kako staze beskrajne su,

Ja sumnjam da se na nju vratit mogu

Jednom ću o tome pričati s tugom

Kad vrijeme bude prošlo dugo, dugo:

Dvije staze su se račvale, a ja –

Ja pođoh manje iskušanom, drugom:

Odatle nastala razlika je sva.


Robert Frost
(preveo A.Šoljan)