BOŽJA POMOĆ

Bio jednom jedan čovjek, vrlo pobožan. Živio je u selu u udolini sa svojoj obitelji. Godine rada i molitve učinile su ga poznatim da je svoj život posvetio Bogu.

Jednom je nadošla poplava i cijelo selo je prekrila uzburkala rijeka. Oni koji nisu na vrijeme pobjegli sklonili su se na jedinu uzvisinu, a među njima i pobožni seljak. Dok su svi preživjeli zapomagali on je ostajao miran stalno se moleći Bogu.

Govorio je:

-Cijeli sam svoj život posvetio Bogu, vjerno ga služio, obožavao i molio se. Vjerujem da će me moj Bog spasiti. Valjda sam to zaslužio.

Kako je voda rasla, prijetila je opasnost i da se uzvisina poplavi. U taj čas pojavi se maleni čamac i svi osim pobožnog čovjeka ukrcaše se u čamac koji je jedva primio sve preživjele mještane. On odbi i reče:

-Ne hvala. Meni će Bog pomoći.

Čamac je otišao. Kada je voda došla čovjeku do struka ponovno se pojavio čamac. Ljudi su mu vikali:

-Hajde sa nama, naći ćemo mjesta i za tebe.

-Hvala na pomoći, ali meni će Bog pomoći.

Voda se polako dizala i već je pobožnom čovjeku dolazila do samoga grla. Čamac opet vratio ali je on samo odgovorio:

-Cijeli sam život posvetio Bogu. Sada će on meni pomoći.

Ljudi na čamcu uhvatiše vesla i po posljednji put uputiše se prema kopnu. Voda je nastavila rasti i čovjek se utopi u nabujaloj rijeci.

Nedugo potom se pojavi u raju. Priđe Bogu:

-Dragi Bože, ja sam te vjerno služio i molio se tebi sav svoj život, a ti mi nisi pomogao kada mi je trebalo. Zašto Bože?

A Bog mu reče:

-Budalo jedna pa tri puta sam ti slao pomoć a ti si ih svaki put odbio.