Diogen i Aleksandar Veliki

Aleksandar Veliki krenuo je u osvajanje, pa se prvo zaustavio kod svog mudrog prijatelja Diogena. Pozdravili su se s mnogo privrženosti, jer su bili stari prijatelji, a nisu se ni vidjeli već neko vrijeme. Diogen se udobno odmarao na svom omiljenom ležaju, dok je njegov uznemireni prijatelj hodao gore-dolje.

Diogen započe razgovor:”Gdje ideš ovog puta?”

Aleksandar odgovori: “Prvo idem osvojiti Malu Aziju.”

“A gdje poslije toga?”, upita Diogen svog ambicioznog prijatelja. Aleksandrovi podvizi uvijek su u njemu pobuđivali radoznalost.

“Onda ću ići u osvajanje Indije”, odgovori Aleksandar.

“A zatim što?”, upita mudrac.

Aleksandar odgovori: “Osvojiti ću cijeli svijet.”

Zamišljeno se smiješeći, Diogen podignu pogled prema Aleksandru s izrazitim izazovom u očima i reče mu: “Jednom, kada osvojiš cijeli svijet, što ćeš onda raditi?”

“Ah,” reče Aleksandar, “onda ću se moći odmarati i opuštati.”

Ovaj odgovor navede Diogena na histeričan smijeh. Pa zovnu svog stalnog pratioca, krhkog psa koji se je nedaleko odmarao: “Čuješ li što je ovaj luđak upravo rekao?”

Diogen povjeri psu: “On će se odmarati nakon što osvoji svijet. Pa mi se već odmaramo, a da nismo osvojili ništa!!!”

Potom se Diogen okrenu prema Aleksandru i reče: “Ako je odmor i opuštanje tvoj krajnji cilj, zašto se ne pridružiš meni i mom psu u ovoj udobnoj sobi? Dovoljno je mjesta za svu trojicu. Zašto bi sve to radio kad se već sada možeš odmarati s nama?!”

Mišje srce

MIŠJE SRCE

Bila je hladna zimska noć kad je budistički lama na pragu svojega samostana pronašao promrzlog miša. Pokupio ga je, okrijepio i ponudio mu da ostane u njegovu društvu. I od toga časa život se toga miša poboljšao. Ipak, životinjica nije odavala osjećaj sreće.
”Što ti je, mali prijatelju?” upita ga lama.
”Ti si jako dobar sa mnom i sve je ovdje jako lijepo. Ali, tu je s nama i mačak…”
Lama se nasmiješio. Nije se sjetio da se miš iskonski boji mačke. ”No, ne moraš se bojati, on je dobričina i ne bi nikome nešto zlo učinio…”
Miš odgovori: ”Nema razloga da ti ne vjerujem, ali ja se bojim te životinje. Pretvori me u mačka. Tako ga se više neću bojati.”
Lama nije bio sretan jer mu se ideja nije svidjela. ”No, kad baš želiš, učinit ću kako hoćeš.”
Istog časa miš se pretvori u krupnoga mačka. Ali čim je zamijetio domaćeg mačka, mačak-miš je utekao pod krevet svojega dobrotvora.
”Što ti je, mali prijatelju? Ne bojiš se valjda dobroga mačka?”
Mačak-miš se zastidio i zamolio: ”Znaš, ipak me pretvori u velikog psa, od kojeg će se plašiti ostale životinje.”
Lama nevoljko pristade: ”Neka ti bude, kad već tako želiš…”
Kada je sljedećeg jutra miš pretvoren u psa izašao iz skloništa, opet je ugledao domaćeg mačka i sav naježen od straha utekao potražiti zaštitu u lame.
”Što se opet dogodilo? Da nisi susreo kojega drugog psa?”
Pas-miš se još više zasramio, ali se usudio moliti: ”Znaš, molim te, pretvori me u tigra, u velikog tigra kojega će se svi bojati.”
Lama mu udovolji i tigar-miš iziđe u vrt gdje opazi mačka kako izlazi iz kuhinje. Mačak se silno uplaši i začas potraži spas na obližnjem stablu.
”Gotov sam”, mislio je stari mačak. No, istog se časa i tigar-miš zastraši i potraži zaklon u laminoj sobi. ”Što te sada opet zastrašilo?” upita bivšeg miša, a ovaj promuca: ”Ja… ja… ja se jako bojim!” Lama je prasnuo u smijeh. ”Sada shvaćaš, mali prijatelju, da izgled ne govori ništa. Izvana strašno izgledaš, a bojiš se običnoga mirnog mačka jer ti je srce ostalo neizmijenjeno. Bio si i ostao mali miš.” I istog časa lama pretvori tigra u prvotnog miša.
Srce je nešto sveto, ali i poprište raznih uzbuđenja, te se ne treba nikada njime poigravati, kao što jasno pjeva slovenski pjesnik (u nešto moduliranoj hrvatskoj verziji):
”Srce čovječje sveta je stvar,
Ne šali s njim mi se nigdar,
U njem naš pakao i naš raj,
Sa srcem čovječjim se ne igraj!”
A ako nešto treba mijenjati ili poboljšati, tada najprije treba promijeniti srce, a ne izvanjski izgled.
Lj. A. Maračić

Intervju s Bogom

 




INTERVJU S BOGOM

Sanjao sam da imam intervju s Bogom.
“…A tako, ti bi me htio intervjuirati?” reče Bog.
“Ako imaš vremena?” rekoh.
Bog se nasmiješi. “Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati?”
“Što Te najviše iznenađuje kod ljudi? …”
BOG ODGOVORI …
„To što im je djetinjstvo dosadno. Žure se odrasti,
a onda bi htjeli ponovno biti djeca.
To što troše zdravlje da bi stekli novac,
a onda troše novac da bi vratili zdravlje.
To što misle tjeskobno na budućnost te tako zaborave na sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
To što žive kao da nikada neće umrijeti,
a onda umiru kao da nikada nisu ni živjeli…“
Bog uze moju ruku u svoju. Ostadosmo na trenutak u tišini.


Tada upitah:
„Kao roditelj koje bi životne pouke htio da Tvoja djeca nauče?“
Osmjehujući se Bog odgovori:
„Da nauče kako nikoga ne mogu učiniti da ih voli. Mogu samo sebi dopustiti da budu voljeni.
Da nauče kako nije najvrjednije ono što imaju, nego tko su u svom životu.
Da nauče kako se nije dobro uspoređivati s drugima…
Da nauče kako nije bogata ona osoba koja najviše ima, nego ona kojoj najmanje treba.
Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se načine duboke rane u ljubljenoj osobi, a tada su potrebne godine da ih se izliječi.
Da nauče opraštati tako da sami opraštaju.
Da nauče kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali jednostavno ne znaju kako to izreći ili kako pokazati svoje osjećaje.
Da nauče kako dvije osobe mogu promatrati jednu te istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati.
I da nauče da sam ja tu – uvijek.“
Nepoznati autor

Audrey Hepburn

Kada je Audrey Hepburn upitana da podijeli svoje savjete za ljepotu rekla je slijedeće:

Za atraktivne usne, govorite ljubazno.

Za divne oči, pronađite (vidite) ono što je dobro u ljudima.

Za dobru liniju, dijelite hranu sa gladnim.

Za lijepu kosu, dozvolite djeci da provlače svoje prste jednom dnevno kroz nju.

Za dobro držanje, hodajte sa znanjem da nikada niste sami.

Ljudi, više nego stvari, trebaju obnavljanje, oživljavanje, potvrđivanje, prosuđivanje;
nikada ne odbacujte nikoga.

Upamtite, ukoliko vam ikada treba pomoć, naći ćete je na krajevima svake od vaših ruku.
Kako odrastate, otkrit ćete da imate dvije ruke:
jednu da pomognete sebi, a drugu da pomognete drugima.

Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili frizuri.

Ljepota žene se ogleda u njenim očima, jer su ona vrata njenog srca, mjesto gdje ljubav počiva.

Ljepota žene nije u njenoj vanjštini, nego se prava ljepota žene očituje u njenoj duši.
To je pažnja koju ona nesebično pruža, ljubav koju ona pokazuje.

Ljepota žene se povećava kako godine prolaze.

Pelageya

Pelageya je ruski folk rock sastav zanimljivog glazbenog izraza.