Dva vuka
Jednom je dječak došao svome djedu, ljutit na
prijatelja koji mu je učinio nepravdu.
“Ispričat ću ti priču”, rekao je djed. “I ja sam
povremeno znao osjetiti jaku mržnju prema onima koji su me povrijedili, a
nisu osjećali žaljenje zbog onoga što su mi učinili. No, mržnja te troši,
a ne šteti tvom neprijatelju. To je kao da ti uzimaš otrov, a želiš da
umre tvoj neprijatelj. Mnogo puta sam se borio s tim osjećajima.”
Nastavio je: “To je kao da u meni postoje dva vuka;
jedan dobar koji nije zao i drugi koji nanosi zlo. Prvi vuk živi u skladu
sa svime oko sebe i ne vrijeđa se kad uvreda nije namjerna. Bori se samo
kada je borba opravdana i bori se na ispravan način. Čuva svu svoju
borbenu energiju za takve bitke.
“No, drugi vuk, on je pun bijesa. Sitnice u njemu
izazivaju srdžbu. Neprekidno se bori sa svima, i to bez razloga. Zbog
velikog bijesa i mržnje nije sposoban razmišljati. No, njegov bijes je
nemoćan; ne mijenja ništa.
Katkad mi je teško živjeti s ta dva vuka unutar sebe,
jer oba pokušavaju ovladati mojim duhom.”
Dječak je pozorno pogledao u oči svoga djeda i upitao:
“Koji pobjeđuje, djede?”
Djed se nasmiješio i tiho rekao: “Onaj kojega
hranim.”
www.atma.hr
Nema komentara:
Objavi komentar