RAMAYANA (II dio)

RAMINO PROGONSTVO

Sljedećih dvanaest godina Rama i Sita su živjeli sretno u Ayodhyi. Ramu su svi voljeli. On je bio sreća svome ocu Dasharathu čije bi srce preplavili najljepši osjećaji svaki put kada bi ugledao Ramu. Kako je Dasharatha osjećao da stari, pozvao je svoje ministre za savjet da proglasi Ramu svojim nasljednikom. Svi ministri jednoglasno prihvate kraljevu ideju. Potom Dasharatha javno iskaže svoju odluku i naredi pripreme za krunidbu princa Rame. Za to vrijeme, Bharata i njegov brat Satrughna su bili odsutni iz Ayodhye posječujući svoje djedove sa majčine strane.

Kaikeyi, Bharatina majka, je zajedno sa ostalim kraljicama slavila kraljev proglas o Raminoj krunidbi. Ona je voljela Ramu poput vlastitog sina, ali njezina zla sluškinja Manthara, je bila nesretna. Manthara je htjela da Bharata bude budući kralj, pa smisli otrovni plan da osujeti Raminu krunidbu. Čim je bilo pravo vrijeme odjuri do Kaikeyi i kaže joj svoju ideju.

“Kakva si ti budala,” Manthara reče Kaikeyi, “kralj je tebe uvijek najviše volio od svih kraljica, ali čim Rama bude okrunjen, Kausalya će postati najmoćnija od svih i ti ćeš joj biti ne više od ropkinje.”

Manthara je ponavljala svoje otrovne riječi sve dok Kaikeyin um i srce nije prekrila sumnja. Kaikeyi, potpuno zbunjena, na kraju se složi sa Mantharinim planom.

“Ali, što ja mogu učiniti da promjenim kraljevu odluku?” upita Kaikeyi svoju sluškinju sva zbunjena.

Manthara je bila dovoljno lukava da promisli cijeli plan i samo je čekala trenutak da je Kaikeyi upita.

“Sjećaš li se kada je Dasharatha bio teško ranjen u bitci dok se borio sa Asurama? Ti si mu spasila život vozeći njegova bojna kola na sigurno mjesto. Tada ti je Dasharatha rekao da će ti ispuniti dvije želje, ma koje bile. Rekla si mu da ćeš ih zatražiti nekom drugom prilikom.”

Kaikeyi se sa radošću prisjeti tog trenutka.

Manthara nastavi: “Sada je došlo vrijeme da zatražiš da ti ispuni te dvije želje. Zatraži od Dasharatha da tvoj sin Bharat postane kralj Kosale i da Ramu progna u šumu na četrnaest godina.”

Kaikeyi je bila plemenita kraljica, ali je sada uhvaćena u podlu Mantharinu zamku. Kaikeyi se složi sa Mantharinim planom. Obje su znale da Dasharatha nikada neće izbjeći bilo koje obećanje koje je izrekao.

Noć prije krunidbe, Dasharatha dođe do Kaikeyi da zajedno podjele radost buduće krunidbe. Ali Kaikeyi nije bila u svojim odajama. Ona je na osamljenom mjestu žalovala. Dasharatha ode do nje i nađe svoju voljenu kraljicu ležeći na tlu otpuštene kose i nakitom spalim sa njenog tijela.

Dasharatha joj nježno uzme glavu na svoje krilo i upita je zabrinutim glasom: “Zašto si tužna kraljice moja?”

Ali Kaikeyi, sa bijesom u glasu reče: ”Obečao si mi ispuniti dvije želje i sada te molim da ih ispuniš. Neka Bharata bude okrunjen umjesto Rame, a Ramu prognaj izvan kraljevstva za četrnaest godina.”

Dasharatha nije mogao vjerovati svojim ušima. Zbog preteške boli što je čuo taj zahtjev padne na zemlju onesvješćen. Kada se povratio, sa suzama u očima u bespomoćnom bijesu obrati se Kaikeyi: “Što se to zbiva sa tobom? Da li te je Rama nečim uvrijedio? Molim te traži bilo što ali ne ovo.”

Kaikeyi je ponosno stajala odbijajući promijeniti svoje želje. Dasharatha se od boli ponovo onesvjesti ležeći na tlu ostatak noći. Sljedeće jutro, Sumantra, kraljev ministar dođe do kralja i reče mu da su svi spremni za Raminu krunidbu, ali Dasharatha nije bio sposoban ništa odgovoriti. Kaikeyi naredi Sumantri da pozove princa Ramu. Kada je Rama stigao, Dasharatha je jecao i mogao je samo prozboriti: “Rama, Rama.”

Rama se zabrinuto obrati Kaikeyi: “Da li sam nešto loše učinio majko? Nikada nisam vidio oca u takvom stanju.”

“Kralj ti treba nešto reći što mu nije drago,” odgovori Kaikeyi,” Prije mnogo vremena tvoj otac mi je ponudio dvije želje. Sada tražim od njega da ih ispuni.” Potom Kaikeyi reče Rami što je zatražila od kralja.

“Da li je to sve majko?” upita Rama sa smješkom. “Molim te prihvati te želje kao da su ispunjene. Pozovite Bharatu, a ja odlazim u progonstvo već danas.”

Rama oda poštovanje svome ocu i maćehi Kaikeyi. Potom napusti sobu. Dasharatha je bio u šoku. Sa bolom zatraži od slugu da ga odvedu u Kaushalyine odaje . Želio je dočekati smrt da umiri njegovu bol.

Vijesti o Raminom progonstvu su se proširile poput požara. Lakshmana je bjesnio na očevu odluku. Rama mu odgovori: ”Da li je bitno žrtvovati svoju Dharmu zbog ovog malenog kraljevstva?”

Suze ispune Lakshmanove oči i sa tugom u glasu reče: “Ukoliko ti moraš otići u šumu, molim te povedi i mene.” Rama se složi sa Lakshmanovim zahtjevom.

Rama se uputi do Site i zatraži od nje da ostane: “Pazi na moju majku, Kausalyu, dok sam odsutan.”

Sita moleći upita Ramu: ”Imaj milosti prema meni. Mjesto žene je uvijek pored muža. Nemoj me ostaviti. Umrijet ću bez tebe.” Na kraju, Rama dozvoli Siti da ga prati.

Urmila, Lakshmanova žena, također je htjela ići u šumu, ali joj Lakshman objasni da on ide u šumu samo da bi zaštitio Ramu i Situ. “Ukoliko me budeš pratila,” reče joj Lakshman, ”možda neću moći ispunjavati svoju dužnost. Molim te ostani i brini se o ožalošćenim članovima naše obitelji.” Tako je Urmila ostala u Ayodhyi na Lakshmanov zahtjev.

Istu večer, Rama, Sita i Lakshman napustiše Ayodhyu na kočiji koju je vozio Sumantra. Svoju kraljevsku odjeću zamijenili su prosjačkom. Stanovnici Ayodhye trčali su za kočijom plačući glasno za Ramom. Do noći su stigli na obalu rijeke Tamasa. Sljedećeg jutra, Rama se ustao i rekao Sumantri: ”Ljudi iz Ayodhye nas vole, ali mi se moramao sami snalaziti. Moramo živjeti poput pustinjaka kao što sam obećao svome ocu. Dopusti da nastavimo naše putovanje prije nego li se probude.”

Tako su Rama, Sita i Lakshman, poptpomognuti Sumantrom nastavili svoje putovanje. Nakon što su putovali cijeli dan došli su do obale Gange gdje su odlučili prespavati noć pod stablom uz samo selo lokalnih lovaca. Guha, vođa lovaca, ponudi gostoprimstvo kod svoje kuće, ali Rama odgovori: “Hvala ti Guha, cijenim tvoju ponudu kao od prijatelja, ali prihvačajući je prekršio bih svoju riječ. Molim te dopusti da spavamo ovdje poput pustinjaka.”

Sljedeće jutro, Rama, Sita i Lakshman, pozdrave Sumantru i Guhu i upute se sa čamcem preko Gange. Rama se obrati Sumantri: “Vrati se u Ayodhyu i pomozi mome ocu.”

Dok se Sumantra vratio u Ayodhyu Dasharatha je već bio mrtav, a njegove zadnje riječi su bile: “Rama, Rama.” Vashishtha pošalje glasnika do Bharata tražeći od njega da se hitno vrati u Ayodhyu ne objašnjavajući mu razlog.

Bharata se jureći vratio zajedno sa Satrughnom u Ayodhyu. Dok je ulazio u grad shvatio je da nešto nije u redu. Grad je bio čudno tih. Otišao je odmah do svoje majke Kaikeyi. Bila je blijeda. Bharata je nstrpljivo upita: “Gdje je otac?” Kada mu je majka rekla što se dogodilo, zaprepastio se. Polako je čuo cijelu priču o Raminom izbjeglištvu i o smrti svoga oca Dasharatha odman nakon Ramina odlaska.

Bharata nije mogao vjerovati da je njegova majka uzrok sve tragedije. Kaikeyi je pokušavala uvjeriti Bharatu da je sve to učinila zbog njega. Ali Bharata je sa gnušanjem odbije: “Zar neznaš koliko volim Ramu? Ovo kraljevstvo ne vrijedi ništa bez njega. Sramim se zvati te majkom. Ti si bez srca. Ubila si oca i prognala mog ljubljenog brata. Ne želim te vidjeti dok god sam živ.” Tada Bharata napusti njezine odaje, a Kaikeyi shvati kakvu je veliku grešku učinila.

Kaushalya primi Bharatu sa ljubavlju. Pozdravaljajući ga, reče: ”Bharata, kraljevstvo te čeka. Nitko ti se neće usprotiviti kada se popneš na prijestolje. Sada, kada je tvoj otac otišao, i ja ću otići u šumu i živjeti sa Ramom.”

Bharata nije moga izdržati tu bol. Suznih očiju obeća Kaushalyi da će vratiti Ramu natrag u Ayodhyu što je moguće prije. Znao je da kraljevstvo po pravu pripada Rami. Nakon što je završio sa pokopom svoga oca, Bharata se uputi u Chitrakut gdje je sada Rama stanovao. Bharata zaustavi vojsku koja ga je pratila na većoj udaljenosti i sam se uputi pješice do Rame. Vidjevši Ramu, Bharata padne ničice na zemlju pred njegova stopala tražeći oproštaj za sve što je učinio.

Kada ga je Rama upitao: “Kako je naš otac?” Bharata snažno zaplače govoreći tužnu vijest: ”Naš je otac otišao u nebesko kraljevstvo. Pred svoju smrt, stalno je ponavljao tvoje ime i nije se nikada oporavio od tvoga odlaska.” Rama od žalosti padne na zemlju bez svijesti. Kada se povratio, ode do rijeke Mandakini i ponudi molitve za svoga oca.

Sljedećeg je dana Bharata zamolio svoga brata da se vrati u Ayodhyu i da vlada kraljevstvom. Rama mu odgovori: ”Ne mogu iznevjeriri svoga oca. Bharata, ti vladaj zemljom, a ja ću i dalje slijediti vlastiti zavjet. Vratit ću se kući tek kada prođe četrnaest godina.”

Kada je Bharata uvidio koliko je Rama čvrst u sljeđenju vlastitih obećenja, zamolio je Ramu da mu da sandale. Bharata mu reče da će Ramine sandale predstavljati Ramu i da će on izvršavati svoju dužnost u kraljevstvu samo kao Ramin predstavnik. Rama se složi sa Bharatinim riječima. Potom Bharata odnese sandale u Ayodhyu sa velikim počastima. Vrativši se u grad, postavi sandale na prijestolje, a on sam produži vladati kraljevstvom u Ramino ime. Nakon toga Bharata napusti palaču i nastavi živjeti poput pustinjaka poput Rame, brojeći dane do Ramina povratka.

Kada ih je Bharata napustio, Rama se uputi do mudraca Aghaste koji ga je savjetovao da ode do Panchavati na obale rijeke Godavari. To je bilo prekrasno mjesto. Rama odredi ostati u Panchavatiju neko vrijeme. Lakshman ubrzo izgradi prekrasnu kolibu gdje se svi smjestiše.